Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

ČLANAK ZA RAZMATRANJE 12

Budimo saosećajni prema drugima

Budimo saosećajni prema drugima

Budite svi [...] saosećajni (1. PETR. 3:8)

PESMA 90 Hrabrimo jedni druge

KRATAK PREGLED *

1. U skladu sa 1. Petrovom 3:8, zašto volimo da smo u društvu ljudi kojima je stalo do nas?

SVI mi volimo da smo u društvu onih kojima je stalo do nas i naših osećanja. Oni se trude da se stave na naše mesto i da shvate kako razmišljamo i kako se osećamo. Primećuju naše potrebe i pružaju nam pomoć, čak i pre nego što smo je tražili. Zaista cenimo one koji su saosećajni * prema nama (Pročitati 1. Petrovu 3:8.)

2. Zašto nam nije lako da budemo saosećajni?

2 Budući da smo pravi hrišćani, svi mi želimo da budemo saosećajni. Ali realno gledano, to nije uvek lako. Zašto? Kao prvo, zato što smo nesavršeni (Rimlj. 3:23). Zato se moramo boriti protiv urođene sklonosti da mislimo samo na sebe. Kao drugo, nekima od nas je teško da budu saosećajni zbog vaspitanja ili nečega što im se u životu desilo. I na kraju, možda smo previše izloženi uticaju sredine. U ovim poslednjim danima mnogi su sebični i zato ih jednostavno ne zanima kako se drugi osećaju (2. Tim. 3:1, 2). Šta nam može pomoći da uprkos tome budemo saosećajni?

3. (a) Kako možemo biti saosećajniji prema drugima? (b) O čemu će biti reči u ovom članku?

3 Prema drugima ćemo biti saosećajniji ako se ugledamo na Jehovu Boga i njegovog Sina, Isusa Hrista. Jehova je oličenje ljubavi i pruža nam najbolji primer kada je reč o saosećanju prema drugima (1. Jov. 4:8). Isus je bio savršen odraz ličnosti svoga Oca (Jov. 14:9). Dok je bio na zemlji, svojim primerom je pokazao kako čovek može biti obziran i saosećajan prema drugima. U ovom članku ćemo najpre videti kako su Jehova i Isus pokazali obzirnost i saosećajnost, a zatim ćemo razmotriti kako se možemo ugledati na njih.

JEHOVIN PRIMER SAOSEĆAJNOSTI

4. Kako nam stihovi iz Isaije 63:7-9 pokazuju da je Jehovi stalo do toga kako se osećamo?

4 Biblija nam otkriva da je Jehovi stalo do toga kako se osećaju njegove sluge. Na primer, pogledajmo kako se Jehova osećao kada su Izraelci u staro doba prolazili kroz razne nevolje. Božja Reč kaže: „U svim nevoljama njihovim i on je osećao bol.“ (Pročitati Isaiju 63:7-9.) Jehova je kasnije preko proroka Zaharije rekao da njega lično pogađa kada se neko loše ophodi prema njegovom narodu. Svojim slugama je rekao: „Ko vas dira, dira zenicu oka moga“ (Zah. 2:8). Zaista slikovit način da se prikaže koliko je Jehovi stalo do svog naroda!

Jehova je saosećao sa Izraelcima i izbavio ih je iz egipatskog ropstva (Videti 5. odlomak)

5. Navedi primer koji pokazuje kako je Jehova pomagao svojim slugama u nevolji.

5 Jehova ne samo što je saosećajan prema svojim slugama koje pate, već i preduzima nešto kako bi im pomogao. Na primer, kada su Izraelci bili robovi u Egiptu, Jehova je video koliko se muče i bio je podstaknut da nešto preduzme. On je rekao Mojsiju: „Video sam nevolju svog naroda, [...] čuo sam njihov vapaj [...] i dobro znam muke koje podnose. Zato sam sišao da ih izbavim iz ruku Egipćana“ (Izl. 3:7, 8). Jehova se sažalio na svoj narod i izbavio ga iz ropstva. Izraelci su se kasnije suočili sa neprijateljima u Obećanoj zemlji. Kako je Jehova tada reagovao? „Kad je čuo njihove jecaje, Jehova se sažalio na njih zbog onih koji su ih tlačili i ugnjetavali.“ On je i u toj situaciji saosećao sa svojim narodom. Zato im je slao sudije koje su ih izbavljale od neprijatelja (Sud. 2:16, 18).

6. Navedi primer kako je Jehova pokazao obzir prema nekome čije razmišljanje nije bilo ispravno.

6 Jehova je obziran prema svojim slugama čak i kada njihov način razmišljanja nije ispravan. To se jasno vidi u slučaju Jone. Jehova je poslao ovog proroka da stanovnicima Ninive objavi poruku osude. Pošto su se pokajali, odlučio je da ih poštedi. Ali Joni je bilo krivo što je tako ispalo. Mnogo se „razgnevio“ jer se proročanstvo o uništenju nije ispunilo. Ali Jehova je bio strpljiv sa Jonom i pomogao mu je da ispravi svoj način razmišljanja (Jona 3:10–4:11). Jona je shvatio čemu je Jehova hteo da ga pouči i Jehova se pobrinuo da lično Jona zabeleži taj izveštaj nama na korist (Rimlj. 15:4). *

7. U šta možemo biti sigurni?

7 Sve ovo nam samo potvrđuje da je Jehova saosećajan prema svojim slugama. On dobro zna kakvu bol i patnju svako od nas nosi. On zna „svačije srce“ (2. Let. 6:30). Zna sve naše misli, naše najdublje emocije i naše granice. Zato neće dozvoliti da budemo iskušani više nego što možemo podneti (1. Kor. 10:13). To je veoma utešno za svakog od nas!

ISUSOV PRIMER SAOSEĆAJNOSTI

8-10. Šta je pomoglo Isusu da bude saosećajan?

8 Dok je bio na zemlji, Isus je bio veoma saosećajan prema drugima. Tome su doprinela barem tri faktora. Kao prvo, već ranije smo spomenuli da je Isus bio savršen odraz ličnosti svoga Oca. I on je, poput Jehove, voleo ljude. Iako se radovao svemu što je Jehova zajedno s njim stvarao, „sinovi ljudski“ bili su mu posebna radost (Posl. 8:31). Ljubav je podsticala Isusa da razmišlja o tome kako se drugi osećaju.

9 Kao drugo, poput Jehove i Isus je znao šta je ljudima u srcu, kakva osećanja imaju i iz kojih motiva nešto rade (Mat. 9:4; Jov. 13:10, 11). Zato kada je primetio da su ljudi tužni i slomljeni, tražio je način da ih ohrabri i uteši (Is. 61:1, 2; Luka 4:17-21).

10 Kao treće, sam Isus je iskusio neke probleme tipične za ljude. Na primer, očigledno je odrastao u siromašnoj porodici. Znao je šta znači raditi težak fizički posao jer je radio sa svojim poočimom Josifom (Mat. 13:55; Mar. 6:3). Izgleda da je Josif umro nešto pre nego što je Isus počeo sa svojom službom. Tako je Isus osetio koliko bola donosi smrt voljenih. Znao je i šta znači kada se članovi porodice ne slažu s našim verovanjima (Jov. 7:5). Ove, kao i druge okolnosti, pomogle su Isusu da razume s kakvim se problemima i osećanjima bore obični ljudi.

Pokrenut saosećanjem, Isus je gluvog čoveka odveo na stranu i izlečio ga (Videti 11. odlomak)

11. Objasni kada je Isusovo saosećanje posebno dolazilo do izražaja. (Videti sliku na naslovnoj strani.)

11 Isusovo saosećanje je posebno dolazilo do izražaja kada je činio čuda. On to nije radio iz nekog osećaja dužnosti. On se sažalio na one koji su patili (Mat. 20:29-34; Mar. 1:40-42). Na primer, zamisli kako se Isus osećao kada je jednog gluvog čoveka odveo na stranu i izlečio ga ili kada je vratio u život sina jedinca jedne udovice (Mar. 7:32-35; Luka 7:12-15). Isus je saosećao s tim ljudima i želeo je da im pomogne.

12. Kako se na osnovu reči iz Jovana 11:32-35 vidi da je Isus saosećao s Martom i Marijom?

12 Isus je saosećao s Martom i Marijom. Zaplakao je kada je video kakva ih je žalost obuzela zbog Lazareve smrti. (Pročitati Jovana 11:32-35.) On nije plakao samo zato što je izgubio dobrog prijatelja. Znao je da će ga vratiti u život. Plakao je zato što je razumeo kakva ih je tuga pritisla i to ga je veoma potreslo.

13. Zašto je ohrabrujuće znati koliko je Isus saosećajan?

13 Zaista je ohrabrujuće znati koliko je Isus saosećajan prema ljudima. Zbog toga ga mnogo volimo (1. Petr. 1:8). Srećni smo što on sada vlada kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Uskoro će ukloniti svu patnju. I upravo zato što je jednom bio čovek, on je u najboljem položaju da pomogne čovečanstvu da se oporavi od posledica Satanine vlasti. Zaista je pravi blagoslov imati vladara koji „može da saoseća s nama u našim slabostima“ (Jevr. 2:17, 18; 4:15, 16).

BUDIMO SAOSEĆAJNI POPUT JEHOVE I ISUSA

14. Na šta nas podstiču reči iz Efešanima 5:1, 2?

14 Razmišljanje o Jehovinom i Isusovom primeru podstiče nas da se trudimo da budemo još obzirniji i saosećajniji prema drugima. (Pročitati Efešanima 5:1, 2.) Mi ne možemo kao oni znati šta je nekome u srcu. Ali ipak možemo pokušati da shvatimo kako se drugi osećaju i šta im je potrebno (2. Kor. 11:29). Za razliku od sebičnog sveta koji nas okružuje, mi se trudimo da ne gledamo „samo na svoju korist nego i na korist drugih“ (Fil. 2:4).

(Videti odlomke 15-19) *

15. Ko treba da bude naročito saosećajan?

15 Od skupštinskih starešina se naročito očekuje da budu obzirni i saosećajni. Oni znaju da su pred Jehovom odgovorni za to kako se ophode prema onima koji su im povereni na brigu (Jevr. 13:17). Ako žele da pomognu svojoj braći i sestrama, starešine moraju biti pune razumevanja. Kako u tome mogu uspeti?

16. Šta rade saosećajne starešine i zašto je to važno?

16 Saosećajan starešina provodi vreme sa svojim suvernicima. Postavlja im pitanja i zatim ih pažljivo sluša. To je naročito važno ako neko teško nalazi reči kojima bi objasnio svoje misli i osećanja (Posl. 20:5). Posvećujući takvoj osobi vreme, starešina gradi prijateljski odnos, koji se temelji na poverenju i ljubavi (Dela 20:37).

17. Šta mnoga braća i sestre najviše cene kod starešina? Navedi primer.

17 Mnoga braća i sestre kažu da kod starešina najviše cene saosećajnost. Zašto? „Nije teško razgovarati s njima jer znaš da te razumeju“, kaže Adelejd. Još dodaje: „Način na koji ti se obraćaju kad razgovaraš s njima pokazuje koliko su saosećajni.“ Jedan brat koji je upravo to osetio kaže: „Video sam suze u očima jednog starešine dok sam mu pričao o svojoj situaciji. Tu sliku nikad neću zaboraviti“ (Rimlj. 12:15).

18. Kako možemo razvijati saosećanje?

18 Naravno, ne treba samo starešine da budu saosećajne. Svi možemo razvijati tu osobinu. Kako? Pokušajmo da razumemo s kakvim se problemima suočavaju članovi naše porodice i suvernici. Pokažimo da nam je stalo do mladih u skupštini, kao i do onih koji su bolesni, stari ili su izgubili neku voljenu osobu. Pitaj ih kako su. Pažljivo ih slušaj dok ti pričaju kako se osećaju. Pokaži im da zaista razumeš njihovu situaciju. Ponudi im pomoć. Kada tako postupamo, pokazujemo ljubav na delu (1. Jov. 3:18).

19. Zašto treba da budemo fleksibilni kada se trudimo da nekome pomognemo?

19 Moramo biti fleksibilni kada pokušavamo da nekome pomognemo. Zašto to kažemo? Zato što ljudi različito reaguju u teškim situacijama. Neki jedva čekaju da razgovaraju o tome, dok su drugi prilično uzdržani. Iako želimo da im pomognemo, izbegavaćemo da im postavljamo isuviše lična pitanja (1. Sol. 4:11). Čak i kada neko otvoreno govori o svojim problemima, možda se nećemo baš uvek složiti s njegovim gledištem. Ali ipak ne smemo izgubiti iz vida da su to njegova osećanja. Svako od nas treba da bude „brz da čuje, a spor da govori“ (Mat. 7:1; Jak. 1:19).

20. O čemu će biti reči u sledećem članku?

20 Pored toga što treba da smo saosećajni u skupštini, ta osobina nam je potrebna i u službi propovedanja. Kako je možemo ispoljavati dok pomažemo nekome da postane Hristov učenik? O tome će biti reči u sledećem članku.

PESMA 130 Spremno opraštajmo

^ odl. 5 Jehovi i Isusu je važno kako se drugi osećaju. U ovom članku ćemo razmotriti šta od njih možemo naučiti. Videćemo i zašto treba da budemo saosećajni i kako u tome možemo uspeti.

^ odl. 1 OBJAŠNJENJE IZRAZA: Kada smo saosećajni prema nekome, to znači da se trudimo da razumemo kako se ta osoba oseća i da se uživimo u njenu situaciju (Rimlj. 12:15).

^ odl. 6 Jehova je bio obziran i saosećajan i prema svojim drugim vernim slugama koje su bile obeshrabrene ili uplašene. Neki primeri su Ana (1. Sam. 1:10-20), Ilija (1. Kralj. 19:1-18) i Avdemeleh (Jer. 38:7-13; 39:15-18).

^ odl. 65 OBJAŠNJENJE SLIKA: Na našim sastancima u Dvorani Kraljevstva imamo mnogo prilika da pokažemo saosećanje. Ovde vidimo (1) starešinu kako ljubazno razgovara s jednim mladim objaviteljem i njegovom majkom, (2) oca i ćerku kako pomažu starijoj sestri da uđe u auto i (3) dvojicu starešina kako pažljivo slušaju sestru kojoj je potreban savet.