1-2. (a) Zašto nas zabrana ne bi trebala iznenaditi? (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku?

GODINE 2018. preko 223 000 objavitelja dobre vijesti živjelo je u zemljama u kojima je naše djelovanje zabranjeno ili je pod strogim ograničenjima. To nas ne iznenađuje. Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, pravi kršćani znaju da mogu očekivati progonstvo (2. Tim. 3:12). Gdje god da živimo, vlasti nam mogu iznenada, sasvim neočekivano, zabraniti da služimo svom Bogu punom ljubavi.

² Ako se to dogodi u tvojoj zemlji, možda ti se u mislima pojave pitanja kao što su: Je li progonstvo znak da smo izgubili Božju naklonost? Hoće li nas zabrana spriječiti da služimo Jehovi? Trebam li se preseliti u neku zemlju u kojoj bih mu mogao slobodno služiti? U ovom članku razmotrit ćemo ta pitanja. Vidjet ćemo i kako možemo nastaviti služiti Jehovi ako naša religija bude zabranjena te kojih se zamki moramo čuvati.

3. Prema 2. Korinćanima 11:23-27, s kakvim se progonstvom suočio apostol Pavao i što učimo iz njegovog primjera?

³ Ako vlasti zabrane naše djelovanje, mogli bismo zaključiti da nam je Bog uskratio svoj blagoslov. No takav bi zaključak bio pogrešan. Imaj na umu da progonstvo nije znak da je Jehova nezadovoljan nama. Uzmimo za primjer apostola Pavla. Nema nikakve sumnje u to da je on imao Božju podršku. Dobio je čast napisati 14 poslanica  grčkog dijela Biblije i bio je apostol poslan drugim narodima. Ipak, doživio je strašno protivljenje. (Pročitaj 2. Korinćanima 11:23-27.) Iz njegovog iskustva učimo da Jehova dopušta da njegovi vjerni sluge budu progonjeni.

4. Zašto nas svijet mrzi?

⁴ Isus je objasnio zašto je progonstvo nešto što trebamo očekivati. Rekao je da ćemo biti omraženi zato što nismo dio svijeta (Ivan 15:18, 19). Progonstvo nije znak da nemamo Jehovin blagoslov. Baš naprotiv, ono pokazuje da postupamo ispravno!

5. Mogu li nas ljudi spriječiti da služimo svom Bogu? Objasni.

⁵ Koliko god da nam se protive, naši su neprijatelji ipak samo ljudi i ne mogu nas spriječiti da služimo svemogućem Bogu, Jehovi. Mnogi su pokušali, ali bezuspješno. Osvrnimo se na ono što se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata. Vlasti u mnogim zemljama žestoko su progonile Božji narod. Djelovanje Jehovinih svjedoka zabranili su ne samo nacisti u Njemačkoj nego i vlasti u Australiji, Kanadi i drugim zemljama. No što se usprkos tome dogodilo? Kad je 1939. rat započeo, u cijelom svijetu bilo je 72 475 objavitelja. No kad je 1945. završio, bilo ih je čak 156 299, što je bio očit dokaz Jehovinog blagoslova. Broj objavitelja se više nego udvostručio!

6. Na što nas protivljenje može potaknuti? Navedi primjer.

⁶ Umjesto da nas zastraši, protivljenje nas može potaknuti da još gorljivije služimo Jehovi. Naprimjer, jedan bračni par s malim djetetom živio je u zemlji u kojoj su vlasti zabranile naše djelovanje. No oni se nisu dali zastrašiti, već su postali stalni pioniri. Žena je čak dala otkaz na dobro plaćenom poslu da bi mogla biti pionir. Muž je rekao da su zbog zabrane mnogi bili znatiželjni i htjeli su saznati više o Jehovinim svjedocima. Zbog toga mu je bilo lakše započeti biblijske tečajeve. Zabrana je i na druge imala pozitivan učinak. Jedan starješina iz iste zemlje rekao je da  su mnogi koji su prestali služiti Jehovi počeli ponovno dolaziti na sastanke i propovijedati.

7. (a) Što učimo iz 3. Mojsijeve 26:36, 37? (b) Kako ćeš ti postupiti ako u tvojoj zemlji nastupi zabrana?

⁷ Kad neprijatelji zabrane našu religiju, nadaju se da će nas time navesti da iz straha prestanemo služiti Jehovi. Osim zabrane, mogli bi u javnosti proširiti laži o nama, slati policiju da pretresa naše domove, pokrenuti protiv nas sudske parnice ili čak neke od nas zatvoriti. Nadaju se da će nas obuzeti strah kad čujemo da su mali broj naših suvjernika uspjeli strpati u zatvor. Ako bismo dopustili da nas zastraše, mogli bismo sami sebi nametnuti “zabranu”. Nipošto ne želimo postati poput ljudi opisanih u 3. Mojsijevoj 26:36, 37. (Pročitaj.) Nećemo dopustiti da zbog straha smanjimo svoje duhovne aktivnosti ili posve prestanemo služiti Jehovi. Mi ćemo se potpuno pouzdati u njega i nećemo dozvoliti da nas obuzme panika (Iza. 28:16). Molit ćemo se Jehovi i tražiti njegovo vodstvo. Sigurni smo da je Bog uz nas te da nas ni najmoćnija ljudska vlast ne može spriječiti da mu vjerno služimo (Hebr. 13:6).

8-9. (a) Koju odluku svaki kršćanin treba donijeti za sebe ili svoju obitelj? (b) Što nam može pomoći da donesemo mudru odluku?

⁸ Ako u tvojoj zemlji stupi na snagu zabrana, mogao bi razmišljati da se preseliš negdje gdje ćeš moći slobodno služiti Jehovi. To je osobna odluka koju moraš sam donijeti. Korisno je razmisliti o primjeru prvih kršćana koji su također bili progonjeni. Nakon što su neprijatelji pogubili Stjepana, učenici iz Jeruzalema raspršili su se po cijeloj Judeji i Samariji te su otišli sve do Fenicije, Cipra i Antiohije (Mat. 10:23; Djela 8:1; 11:19). S druge strane, kad je nastupio novi val progonstva, apostol Pavao odlučio je da neće otići iz opasnog područja. Umjesto toga, bio je spreman izložiti se velikom riziku da bi propovijedao dobru vijest i jačao braću u gradovima u kojima je vladalo žestoko progonstvo (Djela 14:19-23).

⁹ Što učimo iz tih izvještaja? Svaki kršćanin mora sam odlučiti hoće li se preseliti. Prije nego što glava obitelji donese odluku, treba pod molitvom pažljivo razmisliti o okolnostima svoje obitelji te uzeti u obzir i pozitivne i negativne strane preseljenja. U tom pogledu svaki kršćanin mora “nositi svoj teret” (Gal. 6:5). Ne bismo smjeli osuđivati druge zbog odluke koju donesu.

10. Koje ćemo upute dobiti od podružnice i starješina?

¹⁰ Kako možeš nastaviti služiti Jehovi i pod zabranom? Podružnica će skupštinskim starješinama dati upute i praktične prijedloge o tome kako doći do duhovne hrane, kako organizirati sastanke i kako propovijedati dobru vijest. Ako podružnica ne može stupiti u kontakt sa starješinama, tada će starješine pomoći tebi i ostalim članovima skupštine da nastavite služiti Jehovi. Dat će vam upute u skladu sa smjernicama iz Biblije i naših publikacija (Mat. 28:19, 20; Djela 5:29; Hebr. 10:24, 25).

11. Zašto možeš biti siguran da ćeš imati dovoljno duhovne hrane i što možeš poduzeti kako ne bi ostao bez nje?

 ¹¹ Jehova je obećao da će njegovi sluge biti duhovno siti (Iza. 65:13, 14; Luka 12:42-44). Stoga možemo biti sigurni da će njegova organizacija dati sve od sebe kako bi nam pružila potrebnu duhovnu hranu. A što ti možeš poduzeti? Kad nastupi zabrana, nađi dobro skrovište u kojem ćeš sakriti Bibliju i druge publikacije koje imaš. Pazi da ih ne stavljaš negdje gdje se lako mogu pronaći, bez obzira na to radi li se o tiskanim publikacijama ili elektroničkim uređajima. Svatko od nas mora učiniti svoj dio kako bi ostao duhovno jak.

12. Kako se starješine mogu pobrinuti da sastanci ne privlače pažnju?

¹² A što je s našim tjednim sastancima? Starješine će organizirati sastanke, no pazit će da sastanci ne privlače pažnju protivnika. Možda će uputiti članove skupštine da se sastaju u malim grupama i vjerojatno će često mijenjati vrijeme i mjesto sastanaka. Kad dolazimo na sastanak ili odlazimo s njega, dobro je da ne budemo glasni kako ne bismo svoje suvjernike doveli u opasnost. Možda ćemo se trebati i ležernije odijevati da ne bismo privlačili pažnju.

13. Što učimo od naše braće iz bivšeg Sovjetskog Saveza?

¹³ Kad je riječ o propovijedanju, okolnosti se mogu razlikovati od mjesta do mjesta. No mi volimo Jehovu i užitak nam je pričati drugima o njegovom Kraljevstvu, pa ćemo sigurno naći neki način da propovijedamo (Luka 8:1; Djela 4:29). Komentirajući kako su Jehovini svjedoci propovijedali u bivšem Sovjetskom Savezu, povjesničarka Emily Baran rekla je: “Kad su im vlasti zabranile da šire svoju vjeru, oni su se preorijentirali na razgovore sa susjedima, kolegama i prijateljima. Kad su zbog toga završili u radnim logorima, tražili su prilike da obrate druge zatvorenike.” Unatoč zabrani naša braća u bivšem Sovjetskom Savezu nisu prestala propovijedati. Bude li propovijedanje ikad zabranjeno u tvojoj zemlji, ugledaj se na njih!

14. Prema Psalmu 39:1, na što moramo paziti?

¹⁴ Pazi koje ćeš informacije otkriti drugima. Kad se nađemo pod zabranom, važno je znati procijeniti kada je vrijeme da se šuti (Prop. 3:7). Ne smijemo otkrivati povjerljive informacije, kao što su imena naše braće i sestara, gdje se održavaju sastanci, kako propovijedamo i kako dobivamo duhovnu hranu. Te informacije ne bismo smjeli otkriti ni  vlastima ni dobronamjernim prijateljima ili rođacima koji žive u našoj zemlji ili u inozemstvu, bez obzira na to služe li Jehovi ili ne. Ako ne bismo pazili na to, doveli bismo svoju braću u opasnost. (Pročitaj Psalam 39:1.)

15. Što Sotona pokušava postići i kako možemo izbjeći njegovu zamku?

¹⁵ Nemoj dopustiti da sitne nesuglasice naruše naše jedinstvo. Sotona zna da kuća koja se “razdijeli u sebi” ne može opstati (Mar. 3:24, 25). Zato će uporno tražiti prilike da nas razjedini. Nada se da ćemo se okrenuti jedni protiv drugih umjesto da se borimo protiv njega.

16. U čemu nam je sestra Gertrud Pötzinger dobar primjer?

¹⁶ Čak i zreli kršćani moraju paziti kako ne bi upali u tu zamku. Vrlo je poučan primjer dvije pomazane sestre, Gertrud Pötzinger i Elfriede Löhr. One su zajedno s drugim sestrama bile u nacističkom koncentracijskom logoru. Gertrud je postala ljubomorna na Elfriede, koja je držala ohrabrujuće govore drugim sestrama u logoru. Kasnije ju je bilo sram zbog toga i molila je Jehovu da joj pomogne. Napisala je: “Moramo naučiti prihvatiti činjenicu da drugi imaju veće sposobnosti ili odgovornosti od nas.” Kako je pobijedila svoju ljubomoru? Gertrud se trudila razmišljati o Elfriedinim lijepim osobinama. To joj je pomoglo da obnovi dobar odnos s njom. Obje su preživjele logor te su vjerno služile Jehovi sve do kraja svog života na Zemlji. Ako se istinski trudimo izgladiti nesuglasice koje imamo s braćom, tada ništa neće ugroziti naše jedinstvo (Kol. 3:13, 14).

17. Zašto uvijek moramo slijediti upute Jehovine organizacije?

¹⁷ Uvijek slijedi upute. Ako se držimo uputa koje dobijemo od pouzdane braće koja nas predvode, izbjeći ćemo probleme (1. Petr. 5:5). Navedimo jedan primjer. U jednoj zemlji u kojoj braća djeluju pod zabranom starješine su objaviteljima dali uputu da neformalno svjedoče ljudima i da im pritom ne ostavljaju literaturu. No jedan pionir mislio je da zna bolje, pa je ipak dijelio literaturu. Što se dogodilo? Kratko nakon što su on i drugi objavitelji završili sa svjedočenjem, ispitala ih je policija. Po svemu sudeći, policajci su ih pratili i pokupili literaturu koju su ostavili ljudima. Što učimo iz tog iskustva? Moramo slušati upute čak i ako se ne slažemo s njima. Jehova nas uvijek blagoslivlja kad surađujemo  s braćom koju je postavio da nas predvode (Hebr. 13:7, 17).

18. Zašto ne smijemo postavljati nepotrebna pravila?

¹⁸ Nemoj postavljati nepotrebna pravila. Ako starješine nameću braći nepotrebna pravila, time ih samo opterećuju. Brat Juraj Kaminský ispričao je što se dogodilo u bivšoj Čehoslovačkoj dok je ondje na snazi bila zabrana: “Nakon što su mnogi starješine bili uhićeni, neki od onih koji su predvodili skupštine i pokrajine počeli su postavljati pravila kako se objavitelji trebaju ponašati i pravili su popise što se smije, a što ne smije činiti.” Jehova nas nije ovlastio da donosimo odluke umjesto drugih. Onaj tko stvara bespotrebna pravila ne štiti svoju braću, nego pokušava biti gospodar njihove vjere (2. Kor. 1:24).

19. Prema 2. Ljetopisa 32:7, 8, zašto možemo biti hrabri bez obzira na Sotonina nastojanja?

¹⁹ Sotona Đavo, naš najveći neprijatelj, i dalje će neumorno progoniti one koji vjerno služe Jehovi (1. Petr. 5:8; Otkr. 2:10). On i njegovi sluge pokušat će navesti vlasti da zabrane naše djelovanje. No nema razloga da nas strah paralizira (5. Mojs. 7:21). Jehova je uz nas i on će nam pružati podršku čak i ako se nađemo pod zabranom. (Pročitaj 2. Ljetopisa 32:7, 8.)

20. Što si ti odlučan činiti?

²⁰ Pokažimo odlučnost kakvu su pokazala i naša braća iz 1. stoljeća koja su vladarima svog vremena rekla: “Prosudite sami je li pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga! Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli” (Djela 4:19, 20).