1. Zašto bi nas mogla obuzeti tjeskoba i do kojeg bismo zaključka mogli doći?

JESI li ikad osjetio tjeskobu * zbog nekog problema s kojim si se suočio? Možda su te povrijedile i uznemirile nečije riječi ili postupci. Ili te pak mučilo nešto što si sam rekao ili učinio. Naprimjer, možda si učinio neku grešku i bojao si se da ti Jehova nikad to neće oprostiti. Možda si čak pomislio da je silna tjeskoba koju osjećaš znak da nemaš dovoljno vjere, da si loša osoba. No je li to istina?

2. Koji biblijski primjeri pokazuju da tjeskoba nije znak nedostatka vjere?

² Razmotrimo nekoliko biblijskih primjera. Hana, majka proroka Samuela, imala je izuzetnu vjeru. Ipak, kad je u vlastitom domu morala trpjeti zlostavljanje, obuzela ju je velika tjeskoba (1. Sam. 1:7). Apostol Pavao imao je snažnu vjeru, ali priznao je da ga svaki dan “pritišće (...) briga za sve skupštine” (2. Kor. 11:28). Kralj David je Jehovi bio posebno drag zbog svoje čvrste vjere (Djela 13:22). Ipak, kad je počinio teške prijestupe, obuzeo ga je strašan nemir i tjeskoba (Psal. 38:4). I Hanu i Pavla i Davida Jehova je utješio i umirio. Pogledajmo što možemo naučiti iz njihovih iskustava.

3. Zašto tuđe riječi mogu u nama izazvati tjeskobu?

³ Grube riječi ili bezobzirni postupci drugih mogu u nama izazvati tjeskobu, posebno ako nas je povrijedio blizak prijatelj ili član obitelji. Možda se bojimo da će naš odnos s tom osobom biti narušen. Ponekad netko nepromišljeno kaže nešto grubo i to nas može jako zaboljeti, kao da nam je zario mač u srce (Izr. 12:18). S druge strane, možda nas netko namjerno vrijeđa bezobzirnim riječima. To je doživjela jedna mlada sestra. “Prije par godina”, ispričala je, “osoba koju sam smatrala dobrom prijateljicom počela je širiti glasine o meni na društvenim mrežama. To me jako povrijedilo i uznemirilo. Nikako nisam mogla shvatiti zašto mi je zabila nož u leđa.” Ako te povrijedio blizak prijatelj ili član obitelji, puno možeš naučiti od Hane.

4. S kojim se teškim problemima suočila Hana?

⁴ Hana se suočila s teškim problemima. Ona godinama nije mogla imati djece (1. Sam. 1:2). U izraelskoj kulturi neplodnost se smatrala prokletstvom. Stoga se Hana osjećala jadno i poniženo (1. Mojs. 30:1, 2). Da situacija bude još gora, njen je muž imao još jednu ženu, Peninu, koja mu je rodila djecu. Penina je Hanu smatrala svojom suparnicom i zato joj se stalno rugala i uznemiravala je (1. Sam. 1:6). Hana se isprva nije mogla nositi s tom teškom situacijom. Bila je toliko tjeskobna i uznemirena da je stalno plakala te nije jela. Bila je “ogorčena u duši” (1. Sam. 1:7, 10). Je li uspjela naći utjehu?

5. Kako je Hani pomogla molitva?

⁵ Hana se u molitvi obratila Jehovi i rekla mu sve što joj je ležalo na srcu. Nakon što se pomolila, objasnila je svoju situaciju i velikom svećeniku Eliju. On joj je rekao: “Idi u miru! I neka ti Bog Izraelov usliši molitvu koju si mu uputila!” Kako je to djelovalo na Hanu? Ona je “otišla svojim putem te je jela i lice joj više nije bilo tužno” (1. Sam. 1:17, 18). Molitva je pomogla Hani da se smiri.

6. Što o molitvi učimo iz Haninog primjera i iz savjeta zapisanog u Filipljanima 4:6, 7?

⁶ Ako ustrajemo u molitvi, ponovno ćemo osjetiti mir. Hana je puno vremena  posvetila razgovoru sa svojim nebeskim Ocem (1. Sam. 1:12). I mi možemo dugo pričati s Jehovom o svojoj tjeskobi, strahovima ili slabostima s kojima se borimo. Naše molitve ne moraju biti poetične ili savršeno formulirane. Možda mu čak kroz suze i jecaje kažemo neke vrlo gorke riječi. No Jehovi nikad neće dosaditi slušati nas dok mu govorimo o svojim problemima. Ipak, dobro je imati na umu i savjet zapisan u Filipljanima 4:6, 7. (Pročitaj.) Pavao je konkretno napomenuo da u molitvi trebamo izraziti zahvalnost. Ima puno toga na čemu možemo biti zahvalni Jehovi. Naprimjer, možemo mu zahvaliti za to što nam je podario život, za sve divno što je stvorio, za njegovu vjernu ljubav i prekrasnu nadu koju nam je dao. Što još možemo naučiti od Hane?

7. Što su Hana i njezin muž redovito činili?

⁷ Usprkos svojim problemima Hana je sa svojim mužem redovito odlazila u Šilo, gdje se nalazio Jehovin sveti šator (1. Sam. 1:1–5). Upravo joj je ondje veliki svećenik Eli poželio da joj Jehova ispuni molitvu i tako je ohrabrio (1. Sam. 1:9, 17).

8. Kako nam mogu pomoći sastanci? Objasni.

⁸ Ako nastavimo dolaziti na skupštinske sastanke, ponovno ćemo osjetiti mir. U uvodnoj molitvi na našim sastancima braća često mole za vodstvo Božjeg duha. Mir je plod tog duha (Gal. 5:22). Ako dolazimo na sastanke čak i kad smo pod stresom, pružamo Jehovi i svojim suvjernicima priliku da nas ohrabre i pomognu nam da opet osjetimo mir. Izuzetno je važno da se molimo i dolazimo na sastanke jer tako dopuštamo Jehovi da nas utješi i umiri (Hebr. 10:24, 25). Zapazimo još jednu pouku koju nam pruža Hanino iskustvo.

9. Što se kod Hane nije promijenilo, a što jest?

⁹ Hanin problem nije bio odmah riješen. Kad se iz Šila vratila kući, i dalje je morala živjeti u istom kućanstvu s Peninom. A Biblija ne kaže da se Peninino ponašanje išta promijenilo. To znači da je Hana vjerojatno i dalje morala trpjeti bolne riječi svoje suparnice. Unatoč tome ona je uspjela ponovno steći i sačuvati unutarnji mir. Nakon što je prepustila stvari u Božje ruke, Hanu više nije mučila tjeskoba. Oslonila se na Jehovu i on ju je utješio i umirio. Nešto kasnije uslišio joj je molitvu te je i ona postala majka (1. Sam. 1:19, 20; 2:21).

10. Što učimo iz Haninog iskustva?

¹⁰ Mir možemo ponovno osjetiti čak i ako naš problem ne bude riješen. Premda se usrdno molimo i redovito idemo na sastanke, neki problemi s kojima se suočavamo mogli bi potrajati. Ali iz Haninog iskustva učimo da ništa ne može spriječiti Jehovu da umiri naše tjeskobno srce. On nas nikad neće zaboraviti i sigurno će, prije ili kasnije, nagraditi našu vjernost! (Hebr. 11:6).

11. S kojim se stresnim situacijama suočio Pavao?

¹¹ Pavao se suočio s mnogo toga što je moglo u njemu izazvati tjeskobu i zabrinutost. Naprimjer, on je volio svoju braću i sestre i bio je jako zabrinut za njih jer je znao da se bore s teškim problemima (2. Kor. 2:4; 11:28). Izvršavajući svoju apostolsku službu, često je bio na  meti protivnika koji su ga tukli i bacali u zatvor. No našao se i u drugim stresnim situacijama, između ostalog i u velikoj oskudici (Filip. 4:12). A budući da je barem tri puta doživio brodolom, možemo samo zamisliti koliku je tjeskobu osjećao dok je putovao brodom (2. Kor. 11:23–27). Kako se Pavao nosio s tjeskobom?

12. Što je Pavlu pomoglo da ne bude previše zabrinut?

¹² Pavao je bio zabrinut za svoju braću i sestre kad su se suočavali s kušnjama, ali nije pokušavao sam riješiti sve njihove probleme. Bio je skroman i zamolio je druge da mu pomognu u brizi za skupštine. Naprimjer, određene odgovornosti povjerio je pouzdanim kršćanima kao što su Timotej i Tit. Njihova je pomoć sigurno Pavlu ublažila brige (Filip. 2:19, 20; Titu 1:1, 4, 5).

13. Kako se starješine mogu ugledati na Pavla?

¹³ Zamoli druge da ti pomognu. Poput Pavla, mnogi suosjećajni starješine u današnje vrijeme zabrinuti su za objavitelje koji se bore s problemima. Ali jedan starješina ne može pomoći svima u skupštini. Skromnost će ga potaknuti da taj teret podijeli s drugom duhovno zrelom braćom te da pouči mlađe da mu pomognu voditi brigu o Božjem stadu (2. Tim. 2:2).

14. S čime se Pavao nije opterećivao i što učimo od njega?

¹⁴ Budi spreman reći da ti je potrebna utjeha. Pavao je bio ponizan i zato je tražio i dobio utjehu od svojih prijatelja. Nije se opterećivao time što bi u očima nekih mogao ispasti slabić ako prizna da su ga drugi ohrabrili. U svom pismu Filemonu napisao je: “Uvelike si me obradovao i utješio ljubavlju svojom” (Filem. 7). Pavao je spomenuo i druge suradnike koji su ga jako ohrabrili kad mu je bilo teško (Kol. 4:7–11). Ako ponizno priznamo da nam treba ohrabrenje, naša braća i sestre rado će nam pružiti potrebnu podršku.

15. Što je Pavlu pomoglo kad se našao u jednoj stresnoj situaciji?

¹⁵ Osloni se na Božju Riječ. Pavao je znao da će u Božjoj Riječi naći utjehu, a i mudrost koja će mu pomoći da se nosi sa svakom kušnjom (Rim. 15:4; 2. Tim.  3:15, 16). Kad se po drugi put našao u zatvoru u Rimu, predosjećao je da mu se bliži smrt. Što je Pavao učinio u toj stresnoj situaciji? Zamolio je Timoteja da što prije dođe k njemu i donese mu svitke (2. Tim. 4:6, 7, 9, 13). Zašto? Zato što je te svitke – vjerojatno dijelove hebrejskih svetih spisa – mogao koristiti za osobno proučavanje. Budemo li i mi redovito proučavali Božju Riječ, Jehova će se poslužiti njenim mislima da nas umiri, u kakvim god da se kušnjama nađemo.

16. Kako se David osjećao nakon što je učinio ozbiljne prijestupe?

¹⁶ Davida je mučila grižnja savjesti, i to s razlogom. Počinio je preljub s Bat-Šebom, organizirao ubojstvo njenog muža i zatim pokušao zataškati svoje zločine (2. Sam. 12:9). David je isprva ignorirao svoju savjest. Ali to se jako loše odrazilo na njegovu duhovnost, na njegovo psihičko stanje, pa čak i na fizičko zdravlje (Psal. 32:3, 4). Što je pomoglo Davidu da se bori s tjeskobom koju si je sam uzrokovao i što može pomoći nama ako počinimo ozbiljan prijestup?

17. Kako riječi iz Psalma 51:1–4 pokazuju da se David iskreno pokajao za svoje grijehe?

¹⁷ Moli se za oproštenje. David se na koncu obratio Jehovi u molitvi. Iskreno se pokajao za svoje grijehe i rekao je Jehovi sve što je učinio. (Pročitaj Psalam 51:1–4.) Nakon toga osjetio je veliko olakšanje (Psal. 32:1, 2, 4, 5). Ako učiniš ozbiljan grijeh, nemoj to skrivati, već Jehovi u molitvi otvoreno priznaj sve što si učinio. Tada ćeš biti mirniji i savjest te više neće toliko opterećivati. Ali ako želiš obnoviti svoje prijateljstvo s Jehovom, molitva nije dovoljna. Moraš učiniti i sljedeći korak.

18. Kako je David reagirao na ukor?

¹⁸ Prihvati ukor. Kad je Jehova poslao proroka Natana da razotkrije Davidov grijeh, David se nije opravdavao niti je umanjivao ozbiljnost svojih postupaka. Odmah je priznao da je sagriješio ne samo Bat-Šebinom mužu nego i, što je najvažnije, Jehovi. David je prihvatio ukor od Jehove i on mu je oprostio (2. Sam. 12:10–14). Ako počinimo ozbiljan  grijeh, moramo razgovarati s onima koje je Jehova postavio da se brinu za njegove ovce (Jak. 5:14, 15). Osim toga, moramo se oduprijeti želji da se opravdavamo. Što prije prihvatimo ukor koji dobijemo i postupimo u skladu s onim što nam starješine kažu, to ćemo prije osjetiti mir i radost.

19. U čemu trebamo davati sve od sebe?

¹⁹ Daj sve od sebe da ne ponavljaš iste greške. David je znao da mu je potrebna Jehovina pomoć kako ne bi ponavljao iste greške (Psal. 51:7, 10, 12). Nakon što mu je Jehova oprostio, svesrdno se trudio odbaciti štetne misli i želje. Zahvaljujući tome ponovno je stekao unutarnji mir.

20. Kako možemo pokazati da smo zahvalni Jehovi što nam je spreman oprostiti?

²⁰ Ako želimo pokazati Jehovi da smo zahvalni što nam je spreman oprostiti, trebamo ga moliti za oproštenje, prihvatiti ukor i ulagati trud kako ne bismo ponavljali iste greške. To će nam pomoći da ponovno osjetimo unutarnji mir. U to se uvjerio James, koji je učinio ozbiljan grijeh. On kaže: “Kad sam starješinama priznao svoj grijeh, osjećao sam se kao da mi je netko s leđa skinuo težak teret. Tada sam duboko u sebi opet osjetio mir.” Nije li utješno znati da je Jehova “blizu onih koji su slomljena srca i spašava one koji su skršena duha”? (Psal. 34:18).

21. Kako možemo dopustiti Jehovi da nas umiri?

²¹ Kako se posljednji dani primiču kraju, razloga za tjeskobu vjerojatno će biti sve više. Kad te obuzmu tjeskobne misli, odmah se obrati Jehovi za pomoć. Marljivo proučavaj Bibliju. Razmišljaj o poukama koje ti pruža Hanin, Pavlov i Davidov primjer. Zamoli svog nebeskog Oca da ti pomogne utvrditi uzrok tjeskobe koju osjećaš (Psal. 139:23). Neka on ponese tvoj teret, posebno ako imaš probleme na koje ne možeš utjecati. Tada ćeš se osjećati poput psalmista koji je u pjesmi rekao Jehovi: “Kad su me obuzele tjeskobne misli, ti si me utješio i umirio” (Psal. 94:19, engleski NS).