Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

9. ČLANAK ZA RAZMATRANJE

Neka ti Jehova ulije mir

Neka ti Jehova ulije mir

Kad se u meni umnože misli nespokojne, utehe tvoje miluju dušu moju (PS 94:19)

PESMA 44 Molitva u teskobi

KRATAK PREGLED *

1. Zbog čega smo ponekad zabrinuti i uznemireni i kako to može uticati na nas?

DA LI si nekada bio opterećen brigama *? Možda si uznemiren zbog nečega što je neko rekao ili uradio. Ili te muči nešto što si ti rekao ili uradio. Na primer, možda si počinio neki greh i bojiš se da ti Jehova nikada neće oprostiti. Da stvari budu još gore, možda misliš da to što su te savladale brige pokazuje da nemaš dovoljno vere i da si loša osoba. Međutim, da li je to tačno?

2. Koji biblijski primeri pokazuju da zabrinutost nije znak nedostatka vere?

2 Osmotrimo neke biblijske primere. Ana, majka proroka Samuila, bila je žena jake vere. Međutim, bila je veoma uznemirena jer je u krugu porodice trpela uvrede (1. Sam. 1:7). Apostol Pavle je imao jaku veru, ali ga je pritiskala „briga za sve skupštine“ (2. Kor. 11:28). Kralj David je zbog svoje snažne vere bio posebno drag Jehovi (Dela 13:22). Pa ipak, David je napravio greške zbog kojih je bio slomljen (Ps. 38:4). Jehova je svakog od njih utešio i ulio mu mir. Pogledajmo šta možemo naučiti iz njihovih primera.

ŠTA UČIMO OD ANE

3. Kako tuđe reči mogu uticati na nas?

3 Možemo biti uznemireni zbog nečijih grubih reči i postupaka. To je posebno slučaj kada nas povredi blizak prijatelj ili član porodice. Možda nam se čini da više nikada nećemo biti bliski. Ponekad se desi da neko kaže nešto nepromišljeno što nas takoreći probode poput mača (Posl. 12:18). S druge strane, neko može namerno koristiti reči kao oružje. Tako nešto je doživela jedna mlada sestra. Ona kaže: „Pre nekoliko godina, devojka koju sam smatrala dobrom prijateljicom počela je da me ogovara na društvenim mrežama. Bila sam povređena i uznemirena. Nisam mogla da razumem zašto mi je tako zabola nož u leđa.“ Ako je i tebe povredio blizak prijatelj ili član porodice, mnogo možeš naučiti od Ane.

4. U kakvoj situaciji je bila Ana?

4 Ana je bila u veoma teškoj situaciji. Godinama nije mogla da ima dece (1. Sam. 1:2). U izraelskoj kulturi se smatralo da je žena nerotkinja zbog toga što joj je Bog uskratio blagoslov. Zato je Ana osećala veliku sramotu (Post. 30:1, 2). Kao da to nije bilo dovoljno, Anin muž je imao još jednu ženu, Feninu, koja mu je rodila decu. Pošto je smatrala Anu suparnicom, Fenina ju je „stalno vređala i uznemiravala“ (1. Sam. 1:6). U početku je Ana sve to teško podnosila. Bila je toliko uznemirena da je „plakala i ništa nije jela“. Bila je očajna (1. Sam. 1:7, 10). Šta je utešilo Anu?

5. Kako je molitva pomogla Ani?

5 Ana je u molitvi rekla Jehovi kako se oseća. Nakon što se pomolila, objasnila je prvosvešteniku Iliju kroz šta prolazi. On joj je tada rekao: „Idi s mirom, i neka ti Izraelov Bog usliši molitvu.“ Do čega je to dovelo? Ana je „otišla svojim putem, jela je i lice joj više nije bilo zabrinuto“ (1. Sam. 1:17, 18). Molitva je pomogla Ani da ponovo stekne mir.

Kako poput Ane možemo ponovo steći i zadržati unutrašnji mir? (Videti odlomke 6-10)

6. Šta o molitvi možemo naučiti od Ane i iz Filipljanima 4:6, 7?

6 Možemo ponovo steći mir ako istrajemo u molitvi. Ana se dugo molila svom nebeskom Ocu (1. Sam. 1:12). I mi dugo možemo govoriti Jehovi o svojim brigama, strahovima i manama. Naše molitve ne moraju biti savršeno sročene niti moramo koristiti poetske izraze. Može se desiti da jecamo dok se molimo Jehovi jer su nas osećanja savladala. Čak i tada, Jehova će nas strpljivo slušati. Osim što u molitvi govorimo o svojim problemima, treba da imamo na umu i savet iz Filipljanima 4:6, 7. (Pročitati.) Pavle je posebno istakao da u molitvi treba i da zahvaljujemo Jehovi. Za to imamo mnogo razloga. Na primer, možemo mu zahvaliti za dar života, za sve što je stvorio, za njegovu vernu ljubav i za izuzetnu nadu koju nam je dao. Šta još možemo naučiti od Ane?

7. Gde su Ana i njen muž redovno išli?

7 Uprkos problemima, Ana je redovno sa svojim mužem išla u Jehovin sveti šator u Silomu (1. Sam. 1:1-5). Upravo tamo ju je prvosveštenik Ilije ohrabrio rekavši da se nada da će Jehova uslišiti njenu molitvu (1. Sam. 1:9, 17).

8. Kako nam sastanci pomažu? Objasni.

8 Možemo ponovo steći mir ako redovno idemo na skupštinske sastanke. U molitvi na početku sastanka brat se obično moli i za Božji duh. Mir je plod tog duha (Gal. 5:22). Ako idemo na sastanke čak i kada smo pod stresom, pružamo Jehovi i braći i sestrama priliku da nas ohrabre i pomognu nam da ponovo steknemo unutrašnji mir. Jehova nam prvenstveno uliva mir u odgovoru na naše molitve i putem sastanaka (Jevr. 10:24, 25). Zapazimo šta još možemo naučiti iz onoga što je Ana doživela.

9. Šta se u Aninom životu nije promenilo, a šta jeste?

9 Anini problemi nisu nestali preko noći. I nakon povratka iz svetog šatora, živela je pod istim krovom sa Feninom. Biblija nigde ne govori da se Feninino ponašanje promenilo. Ana je verovatno i dalje trpela njene zajedljive reči. Ali ponovo je stekla i sačuvala unutrašnji mir. Nakon što je svoje brige poverila Jehovi, više nije bila uznemirena. Dozvolila mu je da je uteši i ulije joj mir. Nakon nekog vremena, Jehova je uslišio Aninu molitvu i ona je dobila decu (1. Sam. 1:19, 20; 2:21).

10. Šta učimo iz onoga što je Ana doživela?

10 Možemo ponovo steći mir čak i ako uzrok naših briga nije nestao. Neki problemi će postojati uprkos tome što se istrajno molimo i redovno idemo na sastanke. Međutim, iz onoga što je Ana doživela videli smo da ništa ne može sprečiti Jehovu da nam da mir. Jehova nas nikada neće zaboraviti i pre ili kasnije će nas nagraditi jer smo mu verni (Jevr. 11:6).

ŠTA UČIMO OD APOSTOLA PAVLA

11. Koje razloge za brigu je Pavle imao?

11 Pavle je imao mnogo razloga da bude zabrinut. Na primer, voleo je braću i sestre i zato mu je bilo teško kada su se suočavali s problemima (2. Kor. 2:4; 11:28). Dok je obavljao svoju službu, Pavlu su se mnogi protivili, pa je više puta bio pretučen i zatvaran. Osim toga, znao je „šta znači oskudevati“, što je takođe bio razlog za brigu (Fil. 4:12). A pošto je najmanje tri puta doživeo brodolom, možemo samo zamisliti koliko je strepeo kada je putovao brodom (2. Kor. 11:23-27). Kako je Pavle izlazio na kraj s brigama?

12. Šta je umanjilo Pavlove brige?

12 Pavle je bio zabrinut za braću i sestre koji su prolazili kroz teške situacije, ali nije pokušavao da sam reši sve njihove probleme. Bio je svestan svojih granica. Zamolio je druge da mu pomognu u brizi za skupštinu. Na primer, mnoge odgovornosti je poverio pouzdanim ljudima poput Timoteja i Tita. Ono što su ta braća radila sigurno je Pavlu olakšalo teret briga (Fil. 2:19, 20; Titu 1:1, 4, 5).

Po uzoru na apostola Pavla, kako možemo sprečiti da nas brige slome? (Videti odlomke 13-15)

13. Kako se starešine mogu ugledati na Pavla?

13 Zamoli druge za pomoć. Poput Pavla, danas mnoge saosećajne starešine brinu za suvernike koji imaju probleme. Međutim, jedan starešina ne može sam pomoći svima u skupštini. Skromnost će ga podstaći da taj teret podeli s drugom zrelom braćom, kao i da obučava mladu braću da pomognu u brizi o Božjem stadu (2. Tim. 2:2).

14. O čemu Pavle nije brinuo i šta možemo naučiti od njega?

14 Priznaj da ti je potrebna uteha. Pavle je bio ponizan i zato je tražio i prihvatao ohrabrenje od svojih prijatelja. Očigledno nije brinuo da će ga drugi smatrati slabim zato što mu je potrebna uteha. U svom pismu Filimonu, Pavle je napisao: „Veoma si me obradovao i utešio svojom ljubavlju“ (Filim. 7). Pavle je spomenuo još nekoliko svojih saradnika koji su ga mnogo ohrabrili u teškim trenucima (Kol. 4:7-11). Kada ponizno priznamo da nam je potrebno ohrabrenje, braća i sestre će nam rado pružiti podršku.

15. Gde je Pavle pronašao utehu kad je bio u teškoj situaciji?

15 Traži utehu u Božjoj Reči. Pavle je znao da u Pismu može pronaći utehu (Rimlj. 15:4). Pored toga, mudrost iz Pisma mu je pomagala da izađe na kraj sa svakom kušnjom (2. Tim. 3:15, 16). Kada je po drugi put bio u zatvoru u Rimu, Pavle je bio svestan da se njegov život bliži kraju. Šta je uradio u tako teškoj situaciji? Zamolio je Timoteja da brzo dođe i donese mu svitke (2. Tim. 4:6, 7, 9, 13). Zbog čega? To su verovatno bili delovi Pisma napisani na hebrejskom jeziku koje je Pavle temeljno istraživao. Kada poput Pavla redovno proučavamo Božju Reč, Jehova će nam putem nje uliti mir, bez obzira na to kroz kakve kušnje prolazimo.

ŠTA UČIMO OD KRALJA DAVIDA

Kao što pokazuje Davidov primer, šta će nam pomoći ako počinimo ozbiljan greh? (Videti odlomke 16-19)

16. Kako se David osećao zbog ozbiljnih greha koje je počinio?

16 Davida je mučila griža savesti zbog onoga što je uradio. Počinio je preljubu s Vitsavejom, pobrinuo se da njen muž bude ubijen i neko vreme je nastojao da sve to zataška (2. Sam. 12:9). U početku je David pokušao da živi sa osećanjem krivice. Ali to je narušilo njegovo prijateljstvo s Jehovom i nanelo mu mnogo emocionalnog bola, zbog čega se čak i razboleo (Ps. 32:3, 4). Šta je pomoglo Davidu da se izbori sa svojim osećanjima i šta nama može pomoći ako počinimo ozbiljan greh?

17. Kako Psalam 51:1-4 pokazuje da se David iskreno pokajao?

17 Moli se za oproštaj. David se na kraju pomolio Jehovi. Iskreno se pokajao i priznao svoje grehe. (Pročitati Psalam 51:1-4.) To mu je sigurno donelo veliko olakšanje (Ps. 32:1, 2, 4, 5). Ako počiniš ozbiljan greh, nemoj pokušavati da ga prikriješ, već se pomoli Jehovi i iskreno mu reci šta si učinio. To će te u izvesnoj meri umiriti i neće te više toliko mučiti griža savesti. Ali ako želiš da obnoviš prijateljstvo s Jehovom, potrebno je više od molitve.

18. Kako je David reagovao na ukor?

18 Prihvati ukor. Kada je Jehova poslao proroka Natana da razotkrije Davidov greh, David nije pokušavao da se opravda ili da umanji ozbiljnost svojih postupaka. Odmah je priznao da je zgrešio ne samo Vitsavejinom mužu nego prvenstveno Jehovi. David je prihvatio Jehovin ukor i Jehova mu je oprostio (2. Sam. 12:10-14). Ako smo počinili ozbiljan greh, moramo razgovarati o tome sa onima kojima je Jehova poverio brigu o nama (Jak. 5:14, 15). Osim toga, moramo se odupreti želji da se pravdamo. Što pre prihvatimo i primenimo sve savete koje dobijemo, pre će nam se vratiti mir i radost.

19. Na šta treba posebno da pazimo?

19 Svesrdno se trudi da ne ponavljaš iste greške. Kralj David je znao da će mu biti potrebna Jehovina pomoć da ne bi ponovio iste grehe (Ps. 51:7, 10, 12). Nakon što mu je Jehova oprostio, David se trudio da mu misli budu čiste. Zahvaljujući tome ponovo je stekao unutrašnji mir.

20. Kako pokazujemo da smo zahvalni Jehovi što nam oprašta?

20 Kada se molimo za Jehovin oproštaj, prihvatamo ukor i trudimo se da ne ponavljamo iste greške, pokazujemo da smo zahvalni za Jehovinu spremnost da nam oprosti. Sve to će nam pomoći da ponovo steknemo unutrašnji mir. U to se uverio naš brat Džejms, koji je počinio ozbiljan greh. On kaže: „Kad sam starešinama priznao svoj greh, pao mi je težak kamen sa srca. Ponovo sam osećao mir.“ Utešno je znati da je Jehova „blizu onih koji su slomljenog srca, i spasava one koji su skrhanog duha“ (Ps. 34:18).

21. Kako možemo dopustiti Jehovi da nas uteši?

21 Što smo bliže kraju poslednjih dana, verovatno će biti sve više toga što nas brine i uznemirava. Kad si zabrinut i uznemiren, odmah traži Jehovinu pomoć. Marljivo proučavaj Bibliju. Ugledaj se na Anu, Pavla i Davida. Moli svog nebeskog Oca da ti pomogne da prepoznaš uzrok svojih briga (Ps. 139:23). Prepusti Jehovi svoj teret, to jest svoje probleme, posebno one koji su van tvoje moći. Tada ćeš i ti, poput psalmiste, moći da kažeš Jehovi: „Kad se u meni umnože misli nespokojne, utehe tvoje miluju dušu moju“ (Ps. 94:19).

PESMA 4 „Jehova je moj Pastir“

^ odl. 5 S vremena na vreme svi smo zabrinuti i uznemireni zbog problema s kojima se suočavamo. U ovom članku ćemo saznati koje brige su mučile troje Jehovinih slugu iz biblijskog doba. Videćemo i kako ih je Jehova utešio i ulio im mir.

^ odl. 1 OBJAŠNJENJE IZRAZA: Briga je osećanje nespokojstva ili uznemirenosti. Može se javiti usled finansijskih, zdravstvenih, porodičnih ili nekih drugih problema. Mogu nas uznemiravati greške iz prošlosti ili možemo biti zabrinuti zbog onoga što bi se moglo dogoditi u budućnosti.