1. Što svi moramo činiti?

BI LI volio trčati u trci za koju znaš da je vrlo zahtjevna, pogotovo ako si bolestan ili umoran? Vjerojatno ne bi. Međutim, apostol Pavao rekao je da svi pravi kršćani sudjeluju u trci (Hebr. 12:1). I baš svi mi, i mladi i stari, i snažni i umorni, moramo ustrajati do kraja ako želimo dobiti nagradu koju nam Jehova nudi (Mat. 24:13).

2. Prema 2. Timoteju 4:7, 8, zašto je Pavao s razlogom poticao svoje sukršćane da ustrajno trče?

² Pavao je s razlogom poticao svoje sukršćane da ustrajno trče jer je i sam “trku do kraja otrčao”. (Pročitaj 2. Timoteju 4:7, 8.) No o kakvoj je točno trci Pavao govorio?

3. O kakvoj je trci Pavao govorio?

³ Kad je htio istaknuti važne pouke, Pavao je znao ukazati na neka obilježja sportskih igara koje su se održavale u staroj Grčkoj (1. Kor. 9:25–27; 2. Tim. 2:5). Više je puta kršćanski način života usporedio s atletskom utrkom (1. Kor. 9:24; Gal. 2:2; Filip. 2:16). Kršćani tu utrku započinju onda kad se predaju Jehovi i krste (1. Petr. 3:21). A završavaju je, odnosno prođu kroz cilj, onda kad ih Jehova nagradi vječnim životom (Mat. 25:31–34, 46; 2. Tim. 4:8).

4. O čemu ćemo govoriti u ovom članku?

⁴ Po čemu je kršćanski život sličan utrci na duge staze? Postoji mnogo sličnosti, ali mi ćemo razmotriti samo tri. Kao prvo, moramo ići ispravnim putem. Kao drugo, moramo se usredotočiti na cilj. I kao treće, moramo svladati izazove s kojima se putem možemo suočiti.

5. Kojim putem moramo trčati i zašto?

⁵ Ako trkači u doslovnoj trci žele osvojiti nagradu, moraju trčati točno onim putem koji su odredili organizatori utrke. Slično tome ako želimo osvojiti vječni život, moramo trčati ispravnim putem, odnosno živjeti kršćanskim načinom života (Djela 20:24; 1. Petr. 2:21). Međutim, Sotona i oni koji idu njegovim stopama žele da izaberemo drugačiji put, da slikovito govoreći i dalje trčimo s njima (1. Petr. 4:4). Izruguju se našem načinu života i tvrde da je njihov put bolji, da vodi u slobodu. Ali oni su u zabludi (2. Petr. 2:19).

6. Što si naučio iz Brianovog iskustva?

⁶ Svi koji se povedu za ljudima na koje utječe Sotonin svijet ubrzo otkriju da put koji su izabrali ne vodi u slobodu, nego u ropstvo (Rim. 6:16). Uzmimo za primjer ono što se dogodilo Brianu. Njegovi roditelji davali su sve od sebe da ga pouče kršćanskom načinu života. Ali kad je ušao u tinejdžerske godine, počeo je sumnjati u to da će na kršćanskom putu biti sretan. Brian je odlučio povesti se za onima koji žive po Sotoninim mjerilima. Ispričao je: “Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću ‘slobodu’ za kojom sam toliko čeznuo morati skupo platiti. Ona me odvela ravno u okove ovisnosti. (...) S vremenom sam se počeo drogirati, opijati i živjeti nemoralno. Tijekom sljedećih nekoliko godina eksperimentirao sam s težim drogama, ali nisam se zaustavio na tome. Postao sam ovisan o drogi i počeo je preprodavati kako bih namaknuo dovoljno novca za svoju ovisnost.” Brian je s vremenom odlučio živjeti po Jehovinim mjerilima. Izabrao je pravi put i krstio se 2001. Sada živi kršćanskim načinom života i istinski je sretan. *

7. Prema Mateju 7:13, 14, koja dva puta stoje pred nama?

⁷ Izuzetno je važno da izaberemo pravi put i ostanemo na njemu! Sotona želi da svi mi prestanemo trčati uskim putem “koji vodi u život” i da prijeđemo na široki put na kojem se nalazi većina ljudi u ovom svijetu. Taj put je popularan i njime je lakše ići. Ali to je put koji “vodi u propast”. (Pročitaj Mateja 7:13, 14.) Da bismo ostali na pravom putu, odnosno da ne bismo dopustili ikome da nas odvuče s njega, moramo se osloniti na Jehovu i slušati ga.

8. Što čini trkač koji se spotakne i padne?

⁸ Natjecatelji u trci na duge staze pažljivo gledaju pred sebe kako se ne bi spotaknuli i pali. No, koliko god pazili, ipak bi se mogli slučajno spotaknuti o drugog trkača ili ugaziti u neku rupu. Ako padnu, oni se dignu i nastave trčati. Trkači ne razbijaju glavu time zašto su se spotaknuli, nego su prvenstveno usredotočeni na cilj i nagradu koju žele osvojiti.

9. Što trebamo učiniti ako se spotaknemo i padnemo?

⁹ U našoj kršćanskoj trci možemo se puno puta spotaknuti, odnosno reći ili učiniti nešto krivo. Ili pak naši sukršćani koji trče s nama mogu napraviti neku grešku i povrijediti nas. To nas ne treba iznenaditi. Svi smo nesavršeni i svi trčimo istim tijesnim putem koji vodi u život. Stoga je logično da ćemo se s vremena na vrijeme “sudariti” jedni s drugima. Pavao je priznao da ćemo ponekad imati opravdani razlog za pritužbu na nekoga (Kol. 3:13). No umjesto da razbijamo glavu time zašto smo se spotaknuli, usredotočimo se na nagradu koja nas čeka. Ako padnemo, trebamo se dići i nastaviti utrku. Ako postanemo ogorčeni i gajimo ljutnju, pa se ne želimo dići i nastaviti služiti Jehovi, nećemo doći do cilja i nećemo dobiti nagradu. Povrh toga, vjerojatno ćemo postati prepreka koja će smetati drugim trkačima na tijesnom putu koji vodi u život.

10. Što možemo činiti kako svojoj braći i sestrama ne bismo bili “kamen spoticanja”?

¹⁰ Što još možemo činiti kako svojoj braći i sestrama ne bismo bili “kamen spoticanja”? Možemo im udovoljiti kad god je to moguće umjesto da inzistiramo na tome da se sve radi onako kako mi to želimo (1. Kor. 8:9, 13; Rim. 14:13, 19–21). To je jedna bitna razlika između nas i trkača u doslovnoj utrci. Oni se natječu s drugim trkačima i svaki od njih želi osvojiti nagradu samo za sebe. Ti trkači prvenstveno misle na svoje interese. Zato se nastoje progurati ispred drugih i doći na vodeću poziciju. Za razliku od njih mi se ne natječemo jedni s drugima (Gal. 5:26; 6:4). Naš je cilj pomagati drugim trkačima kako bi što više njih zajedno s nama prešlo ciljnu liniju i dobilo nagradu, vječni život. Zato se trudimo primjenjivati nadahnuti savjet apostola Pavla, koji je rekao: “Ne gledajte samo na vlastitu korist nego i na korist drugih” (Filip. 2:4).

11. Na što se trkači koncentriraju i zašto?

¹¹ Osim što pažljivo gledaju pred sebe, trkači u doslovnoj trci koncentrirani su i na cilj. Čak i ako ne mogu vidjeti ciljnu liniju, oni zamišljaju kako je prelaze i osvajaju nagradu. Ta im je nagrada stalno u mislima i to im pomaže da ne gube motivaciju.

12. Što nam je Jehova dobrostivo obećao?

¹² Jehova je dobrostivo obećao da je svim njegovim slugama koji dovrše kršćansku trku nagrada zagarantirana – dobit će vječni život bilo na nebu bilo u raju na Zemlji. Biblija opisuje kako će taj život izgledati, pa već sada možemo zamišljati kako će nam biti prekrasno kad dobijemo obećanu nagradu. Budemo li se u mislima usredotočili na budućnost koju nam Jehova nudi, to će nam pomoći da ustrajno trčimo.

13. Zašto smo mi u prednosti u odnosu na doslovne trkače?

¹³ Trkači koji su sudjelovali u grčkim igrama morali su pobijediti umor i bol koji su im otežavali trku. Oni nisu imali drugog izbora nego osloniti se na vlastitu snagu i vještine koje su stekli treniranjem. Poput njih, i mi “treniramo”, odnosno učimo kako trčati kršćansku trku u kojoj se nalazimo. Ali u odnosu na njih mi smo u velikoj prednosti. Na raspolaganju nam stoji neiscrpan izvor energije. Ako se oslonimo na Jehovu, on će nas obučavati, ali će nam i davati snage (1. Petr. 5:10).

14. Kako nam riječi iz 2. Korinćanima 12:9, 10 pomažu da se nosimo s izazovima?

¹⁴ Pavao se morao nositi s mnogim izazovima. Osim što su ga drugi vrijeđali i progonili, ponekad je imao osjećaj da je slab i morao se boriti s problemom koji je opisao kao “trn u tijelu” (2. Kor. 12:7). Ali takve izazove nije smatrao razlogom da odustane, nego je na njih gledao kao na priliku da se osloni na Jehovu. (Pročitaj 2. Korinćanima 12:9, 10.) Budući da je Pavao imao takav stav, Jehova mu je pomogao da izdrži sve kušnje.

15. Što ćemo iskusiti ako se ugledamo na Pavla?

¹⁵ I nas bi drugi mogli vrijeđati ili progoniti zbog naše vjere. Možda se moramo boriti s narušenim zdravljem ili iscrpljenošću. No ako se ugledamo na Pavla, svaka takva kušnja može biti prilika da iskusimo Jehovinu ljubav i podršku.

16. Što možeš činiti čak i ako si lošeg zdravlja?

¹⁶ Jesi li vezan za krevet ili invalidska kolica? Da li teško hodaš ili slabo vidiš? Možeš li unatoč tome trčati zajedno s onima koji su mladi i zdravi? Naravno da možeš! Mnoga braća koja su starija i bolesna trče putem koji vodi u život. Kad bi se oslanjali samo na vlastitu snagu, to im ne bi bilo moguće. Ali oni dobivaju snagu od Jehove tako što slušaju naše sastanke putem telefonske ili internetske veze ili pak gledaju snimke sastanaka. Isto tako, sudjeluju u djelu propovijedanja tako što svjedoče liječnicima, medicinskim sestrama i rođacima.

17. Kako Jehova gleda na kršćane koji imaju fizička ograničenja?

¹⁷ Ako zbog svojih fizičkih ograničenja ne možeš činiti za Jehovu sve što bi želio, nemoj se obeshrabriti i misliti da si preslab da bi trku za život otrčao do kraja. Jehova te voli zbog tvoje vjere u njega i zbog svega što si godinama činio za njega. Sad ti je njegova pomoć potrebnija nego ikad, a on te neće ostaviti (Psal. 9:10). Naprotiv, još će ti se više približiti. Zapazi što je rekla jedna sestra koja ima ozbiljnih zdravstvenih problema: “Budući da mi se zdravlje pogoršava, sve rjeđe imam priliku svjedočiti drugima. Ali znam da se Jehova raduje svemu što činim, koliko god to bilo malo, i zbog toga sam jako sretna.” Kad si potišten ili obeshrabren, sjeti se da je Jehova s tobom. Razmišljaj o apostolu Pavlu i njegovim ohrabrujućim riječima: “Uživam u slabostima (...). Jer kad sam slab, onda sam jak” (2. Kor. 12:10).

18. S kojim se posebno teškim izazovom suočavaju neki kršćani?

¹⁸ Neki kršćani koji trče putem koji vodi u život suočavaju se s jednim drugačijim izazovom. Oni se nose s problemima koje drugi ne vide, a možda i ne razumiju. Naprimjer, moraju se boriti s depresijom ili izuzetno snažnom tjeskobom. Zašto se ti dragi Jehovini sluge nalaze u posebno teškoj situaciji? Kad netko ima slomljenu ruku ili je vezan za invalidska kolica, svi oko njega mogu vidjeti s kakvim se problemom bori i možda mu nastoje pomoći. Međutim, oni koji pate od nekog emocionalnog ili psihičkog poremećaja, izvana možda djeluju kao da im nije ništa. Iako je njihova bol jednako stvarna kao i bol osobe koja je slomila ruku, drugi im možda neće pokazati potrebnu ljubav i razumijevanje.

19. Što učimo od Mefibošeta?

¹⁹ Ako i ti moraš živjeti s određenim ograničenjima i imaš osjećaj da te drugi ne razumiju, može te ohrabriti Mefibošetov primjer (2. Sam. 4:4). Mefibošet je bio hrom, što mu je otežavalo život. Osim toga, kralj David je stekao krivo mišljenje o njemu i učinio mu nepravdu. Mefibošet nije bio kriv za nevolje koje su ga snašle. Ipak, on nije dopustio sebi da počne negativno razmišljati. Cijenio je ono dobro što je imao u životu. Bio je zahvalan Davidu što mu je ranije iskazao dobrotu (2. Sam. 9:6–10). Zahvaljujući tome, kad ga je David krivo procijenio, on nije izgubio iz vida cjelokupnu sliku. Nije zbog Davidove greške postao ogorčen. I nije krivio Jehovu zbog onoga što je učinio David. Mefibošet je želio podupirati kralja kojeg je Jehova postavio i zato se usredotočio na ono što je mogao činiti (2. Sam. 16:1–4; 19:24–30). Njegov izvrstan primjer Jehova je sačuvao u svojoj Riječi kako bi služio nama za pouku (Rim. 15:4).

20. Kako tjeskoba utječe na neke, no u što oni mogu biti sigurni?

²⁰ Neka braća i sestre koji se bore s vrlo snažnom tjeskobom osjećaju se jako nelagodno i napeto kad su okruženi ljudima u nekim svakodnevnim situacijama. Iako im je teško biti u velikoj grupi ljudi, oni ipak dolaze na skupštinske i pokrajinske sastanke te na kongrese. Pravi im je izazov razgovarati s nepoznatim ljudima, ali oni ipak svjedoče u službi propovijedanja. Ako si i ti među njima, budi uvjeren da nisi sam. Mnogi proživljavaju isto što i ti. Imaj na umu da je Jehova sretan kad vidi da mu služiš najbolje što možeš. Sama činjenica da nisi odustao dokaz je da te on blagoslivlja i daje ti potrebnu snagu * (Filip. 4:6, 7; 1. Petr. 5:7). Ako služiš Jehovi unatoč tome što se boriš s fizičkim ili emocionalnim problemima, možeš biti siguran da raduješ njegovo srce.

21. Što ćemo uz Jehovinu pomoć svi uspjeti?

²¹ Utješno je znati da se u nekim pogledima trka o kojoj je govorio Pavao ipak razlikuje od doslovne trke. U trkama koje su se održavale u biblijsko doba samo je jedna osoba mogla osvojiti nagradu. Za razliku od toga svatko tko vjerno ustraje u kršćanskoj trci za život osvojit će nagradu – dobit će vječni život (Ivan 3:16). Isto tako, u doslovnoj trci svi su trkači morali biti zdravi i snažni, jer inače ne bi imali šanse za pobjedu. No u kršćanskoj trci mnogi imamo fizička ograničenja, ali ipak ustrajno trčimo (2. Kor. 4:16). Uz Jehovinu pomoć svi ćemo trku otrčati do kraja!