1, 2. Kako možemo primijeniti savjet iz Mudrih izreka 4:25? Navedi primjer.

RAZMISLI o sljedećim primjerima. Starija sestra razmišlja o lijepim trenucima koje je doživjela u svojim mlađim danima. Iako joj je danas život puno teži, ona se i dalje trudi služiti Jehovi najbolje što može (1. Kor. 15:58). Svaki dan zamišlja sebe i svoje voljene kako zajedno žive u obećanom novom svijetu. Jedna druga sestra sjeća se kako ju je povrijedila njena suvjernica, ali ne želi se ljutiti na nju i stalno razmišljati o tome (Kol. 3:13). Jedan brat duboko je svjestan grešaka koje je učinio u prošlosti, ali sada daje sve od sebe kako bi bio vjeran Jehovi (Psal. 51:10).

² Što je zajedničko tim kršćanima? Svi se oni sjećaju onoga što im se dogodilo u prošlosti, ali ne žele stalno razmišljati o tome. Oni “gledaju ravno naprijed” i usredotočeni su na budućnost. (Pročitaj Mudre izreke 4:25.)

3. Zašto trebamo biti usredotočeni na budućnost?

³ Zašto je važno da svatko od nas “upravi pogled ravno ispred sebe” i gleda na budućnost? Kao što ne možemo ravno hodati ako se stalno osvrćemo unatrag, tako ne možemo ni davati sve od sebe u službi Jehovi ako se u mislima stalno vraćamo na ono što je bilo u prošlosti (Luka 9:62).

4. O čemu će biti riječi u ovom članku?

⁴ U ovom članku razmotrit ćemo što bi nas moglo navesti da živimo u prošlosti *. Razmotrit ćemo tri zamke u koje bismo mogli upasti. To su (1) nostalgija, (2) ljutnja i (3) prekomjerni osjećaj krivnje. Vidjet ćemo kako nam u svakoj od tih situacija biblijska načela mogu pomoći da  ne razmišljamo stalno o onome što je iza nas, nego da se usredotočimo na budućnost (Filip. 3:13).

5. Prema Propovjedniku 7:10, što ne bismo trebali raditi?

⁵ Pročitaj Propovjednika 7:10. Zapazi da ovaj redak ne kaže kako ne bi bilo mudro pitati: “Zašto su prijašnja vremena bila dobra?” Lijepa sjećanja divan su dar od Jehove. Zanimljivo je da taj redak kaže: “Ne govori: ‘Zašto su prijašnja vremena bila bolja od ovih?’” Drugim riječima, ne bi bilo dobro da uspoređujemo svoj nekadašnji život sa svojim sadašnjim okolnostima i zaključimo kako je sada sve gore nego prije.

6. Zašto nije dobro misliti da nam je u prošlosti život bio ljepši? Navedi primjer.

⁶ Zašto ne bi bilo mudro dopustiti da nas obuzme nostalgija i stalno razmišljati o tome kako nam je u prošlosti život bio ljepši? Zato što bi nas to moglo navesti da pamtimo samo ono što je bilo dobro te da umanjujemo probleme s kojima smo se suočavali. Uzmimo za primjer stare Izraelce. Nakon što su napustili Egipat, brzo su zaboravili koliko im je ondje život bio težak. S druge strane, stalno su razmišljali o tome kako su u Egiptu dobro jeli. Govorili su: “Dobro se sjećamo kako smo u Egiptu badava jeli ribe, a i krastavce, lubenice, poriluk, luk i češnjak!” (Broj. 11:5). No jesu li zaista badava jeli tu hranu? Nipošto! Izraelci su to skupo platili. U Egiptu su živjeli kao robovi i njihovi su ih gospodari okrutno tlačili (Izl. 1:13, 14; 3:6–9). No kasnije su zaboravili na te nevolje te su s čežnjom razmišljali o prošlosti. Stalno su mislili o “dobrim starim vremenima”, umjesto da se usredotoče na sve ono dobro što je Jehova u međuvremenu učinio za njih. Jehovi se nije sviđao njihov način razmišljanja (Broj. 11:10).

7. Što je jednoj sestri pomoglo da je ne obuzme nostalgija?

⁷ Što nam može pomoći da nas ne obuzme nostalgija? Razmotrimo primjer jedne  sestre koja je 1945. počela služiti u bruklinskom Betelu. Nekoliko godina kasnije udala se za jednog betelskog radnika, pa su zajedno služili u Betelu dugi niz godina. Međutim, sredinom 1970-ih muž joj se razbolio. Kad je postao svjestan da će uskoro umrijeti, dao joj je nekoliko dobrih savjeta kako bi se lakše nosila s tim gubitkom. Rekao joj je: “Imali smo sretan brak. Mnogi ga ljudi nemaju.” No isto tako joj je rekao: “Nemoj živjeti u prošlosti, premda ćeš je se sjećati. Vrijeme će ti pomoći da zacijele rane. Nemoj biti ogorčena niti se samosažalijevati. Budi sretna zbog svih radosnih trenutaka i blagoslova. (...) Uspomene su nam dar od Boga.” Nisu li to bili mudri savjeti?

8. Kako su jednoj sestri koristili savjeti koje je dobila od svog muža?

⁸ Ta naša sestra postupila je po savjetima koje je dobila od svog muža. Doživjela je 92 godine i vjerno je služila Jehovi sve do svoje smrti. Pretkraj svog života rekla je: “Kad se osvrnem na proteklih preko 63 godine koje sam provela punovremeno služeći Jehovi, mogu reći da sam doista imala ispunjen život.” Potom je dodala: “Doista ne bismo mogli biti istinski sretni u životu bez našeg divnog bratstva i nade da ćemo sa svojom braćom i sestrama živjeti na rajskoj Zemlji te da ćemo zauvijek služiti svom Velikom Stvoritelju, jedinom pravom Bogu Jehovi.” * Uistinu možemo puno naučiti od te sestre koja je usmjerila svoj pogled na budućnost.

9. Kada bi nam moglo biti naročito teško oprostiti nekome tko nas je naljutio, na što ukazuju riječi iz Levitskog zakonika 19:18?

⁹ Pročitaj Levitski zakonik 19:18. Obično nam je naročito teško oprostiti kad nas naljuti neki naš suvjernik, dobar  prijatelj ili član obitelji. Naprimjer, jednu našu sestru njena je suvjernica nepravedno optužila da joj je ukrala novac. Kasnije joj se ta sestra ispričala, ali ona nije mogla prestati razmišljati o tome što joj se dogodilo. Jesi li se i ti nekad tako osjećao? Čak i ako se nismo našli u toj istoj situaciji, vjerojatno smo se nekad naljutili na nekoga i mislili smo da nikad nećemo moći oprostiti toj osobi.

10. Što nam može pomoći kad nas obuzme ljutnja?

¹⁰ Što nam može pomoći kad nas obuzme ljutnja? Prije svega, imajmo na umu da Jehova sve vidi. On dobro zna sve što se s nama događa i vidi kad doživljavamo nepravdu (Hebr. 4:13). Žao mu je kad patimo (Iza. 63:9). On obećava da će s vremenom ukloniti svu bol koju osjećamo zbog nepravde koja nam je nanesena (Otkr. 21:3, 4).

11. Zašto možemo reći da je za naše dobro da oprostimo onome tko nas je naljutio?

¹¹ Isto tako, trebamo imati na umu da je za naše dobro da oprostimo onome tko nas je naljutio. To je shvatila i naša sestra koja je bila nepravedno optužena. Nakon nekog vremena oprostila je suvjernici koja ju je optužila za krađu. Postala je duboko svjesna toga da Jehova oprašta nama ako smo i mi spremni oprostiti drugima (Mat. 6:14). Nije umanjivala težinu onoga što je njena suvjernica učinila niti je opravdavala njen postupak, ali joj je odlučila oprostiti. Zbog toga je bila sretnija i mogla se ponovno potpuno posvetiti službi Jehovi.

12. Na što ukazuju riječi iz 1. Ivanove 3:19, 20?

¹² Pročitaj 1. Ivanovu 3:19, 20. Svakome od nas ponekad se javi osjećaj krivnje. Naprimjer, neki osjećaju krivnju zbog onoga što su činili prije nego što su upoznali istinu. Neke muči osjećaj krivnje zbog grešaka koje su učinili nakon što su se krstili. To nije ništa neobično (Rim. 3:23). Naravno, mi želimo ispravno postupati, ali “svi često griješimo” (Jak. 3:2; Rim. 7:21–23). Iako nam nije ugodno osjećati krivnju, ona nam u neku ruku može koristiti. Kako to? Osjećaj krivnje može nas potaknuti da ispravimo svoje ponašanje i čvrsto odlučimo da više nećemo ponavljati iste greške (Hebr. 12:12, 13).

13. Zašto trebamo paziti da nas ne obuzme prekomjerni osjećaj krivnje?

¹³ Međutim, u nekim situacijama mogao bi nas mučiti prekomjerni osjećaj krivnje. Mogli bismo osjećati krivnju čak i nakon što smo se pokajali i nakon što nam je Jehova dao do znanja da nam je oprostio. Takva prekomjerna krivnja može nam samo štetiti (Psal. 31:10; 38:3, 4). Zašto to možemo reći? Razmotrimo primjer jedne sestre koju je proganjao osjećaj krivnje zbog grijeha koje je učinila u prošlosti. Ona je rekla: “Mislila sam da se više ne trebam naprezati u službi Jehovi jer za mene ionako više nema nade.” Mnogima od nas dobro je poznat taj osjećaj. Stoga je jako važno da ne dopustimo da nas svlada prekomjerni osjećaj krivnje. Zamisli koliko bi samo Sotona bio sretan kad bismo digli ruke od sebe iako nam je Jehova oprostio. (Usporedi 2. Korinćanima 2:5–7, 11.)

14. Kako možemo biti sigurni da Jehova nije digao ruke od nas?

¹⁴ No možda se pitaš: “Kako mogu biti siguran da Jehova nije digao ruke od mene?” Ustvari, ako si postavljaš to pitanje,  to pokazuje da nisi izgubljen slučaj. Prije mnogo godina u Stražarskoj kuli je pisalo: “Možda uvijek iznova radiš istu grešku jer se ne možeš riješiti neke loše navike koju si stekao još prije nego što si počeo služiti Bogu. (...) No nemoj očajavati. Nemoj zaključiti da si učinio neoprostiv grijeh. To je upravo ono što bi Sotona htio. To što si tužan i ljut na sebe pokazuje da nisi učinio grijeh koji ti Jehova ne može oprostiti. Nikad nemoj prestati ponizno i usrdno moliti Boga da ti pomogne, oprosti ti grijeh i omogući ti da ponovno imaš čistu savjest. Ma koliko puta pokleknuo pred istom slabošću, moli Jehovu za pomoć kao što dijete moli svog oca za pomoć kad je u nevolji. Jehova će ti zbog svoje nezaslužene dobrote milosrdno pomoći.” *

15, 16. Kako su se neki osjećali kad su shvatili da Jehova nije digao ruke od njih?

¹⁵ Mnoge Jehovine sluge utješila je spoznaja da Jehova nije digao ruke od njih. Naprimjer, prije nekoliko godina jednog je brata jako ohrabrilo iskustvo koje je objavljeno u rubrici “Biblija mijenja živote ljudi”. U tom je članku jedna naša sestra priznala da joj je zbog svega što je prošla u životu bilo jako teško vjerovati da je dostojna Jehovine ljubavi. Taj ju je osjećaj proganjao još godinama nakon što se krstila. No ona je duboko razmišljala o otkupnini i to joj je pomoglo da se uvjeri da je Jehova voli. *

¹⁶ Kako je njeno životno iskustvo pomoglo tom bratu? On je napisao: “U mladosti sam bio ovisan o pornografiji. Nedavno sam ponovno popustio toj nečistoj navici. Razgovarao sam o tome sa starješinama u skupštini (...). Oni su me utješili i rekli da ne trebam sumnjati u Božju ljubav i milosrđe. Iako dajem sve od sebe kako bih pobijedio tu naviku, još se uvijek s vremena na vrijeme osjećam bezvrijedno i mislim da nisam dostojan Jehovine ljubavi. Priča [te sestre] pružila mi je veliko ohrabrenje i pomogla mi da ne mislim  kako su moji grijesi preveliki da bi mi Bog oprostio. Sada znam da takvim razmišljanjem ustvari tvrdim da ih Isusova žrtva ne može pokriti. Izrezao sam taj članak iz časopisa da mi uvijek bude pri ruci. Tako ga mogu čitati i razmišljati o njemu kad pomislim da nisam vrijedan Božje ljubavi.”

17. Što je apostolu Pavlu pomoglo da ga ne izjeda osjećaj krivnje?

¹⁷ Ovakva iskustva podsjećaju nas na apostola Pavla. Prije nego što je postao kršćanin, on je učinio neke ozbiljne grijehe. Pavao se sjećao onoga što je učinio, ali nije stalno razmišljao o tome (1. Tim. 1:12–15). On je otkupninu smatrao darom koji je Bog dao njemu osobno (Gal. 2:20). Zato nije dopustio da ga izjeda osjećaj krivnje, nego se usredotočio na to da služi Jehovi najbolje što može.

18. Što smo naučili iz ovog članka?

¹⁸ Što smo naučili iz ovog članka? (1) Lijepa sjećanja su dar od Jehove. No koliko god da nam je život bio lijep u prošlosti, naša budućnost u novom svijetu bit će još ljepša. (2) Drugi nas mogu povrijediti i naljutiti, no kad im odlučimo oprostiti, možemo okrenuti novi list u životu i usredotočiti se na službu Jehovi. (3) Prekomjerni osjećaj krivnje može nas spriječiti u tome da radosno služimo Jehovi. Stoga poput Pavla trebamo vjerovati da nam je Jehova oprostio.

19. Kako znamo da nas u novom svijetu neće mučiti sjećanja na ono što nas sad žalosti?

¹⁹ Mi imamo priliku vječno živjeti. A u Božjem novom svijetu neće nas mučiti sjećanja na ono što nas sad žalosti. U vezi s tim Biblija kaže: “Ono što je prije bilo neće dolaziti u misli” (Iza. 65:17). Zamisli samo, neki od nas već dugo služe Jehovi i sada su u poznim godinama, ali u novom svijetu svi ćemo mi ponovno biti mladi (Job 33:25). Stoga čvrsto odluči da nećeš živjeti u prošlosti. Naprotiv, “upravi pogled ravno ispred sebe” i živi za ono što te čeka u budućnosti!