Ne, to nije smisao tog retka. Te se riječi odnose na nekoga tko posrne ili padne zato što se suočava s mnogim problemima ili nevoljama, ali opet ustane, odnosno oporavi se.

Razmotrimo kontekst tog retka: “Nemoj poput zloga vrebati pravednika blizu njegove kuće, nemoj opustošiti njegov dom. Jer ako pravednik i sedam puta padne, opet će ustati, a zli će posrnuti kad ga snađe nevolja. Kad tvoj neprijatelj padne, ne raduj se, i kad posrne, neka se tvoje srce ne veseli” (Izr. 24:15–17).

Neki smatraju da 16. redak govori o osobi koja sagriješi, ali se pokaje i onda ponovno bude u dobrom odnosu s Bogom. Dva britanska svećenika napisala su da su “u prošlosti i u suvremeno doba propovjednici puno puta tumačili taj redak upravo na taj način”. Potom su dodali da, prema tom objašnjenju, “dobar čovjek može učiniti (...) ozbiljne grijehe, ali nikad ne prestane voljeti Boga, pa se stoga pokaje i tako svaki put opet ustane”. To tumačenje moglo bi se naročito svidjeti onome tko se ne želi boriti protiv grijeha. Takav čovjek mogao bi misliti da će mu, čak i ako puno puta sagriješi, Bog uvijek oprostiti.

No to nije pravi smisao 16. retka.

Hebrejska riječ prevedena s “pasti” koju nalazimo u 16. i 17. retku može imati različita značenja. Ona može označavati pad u doslovnom smislu. Naprimjer, govedo može pasti na putu, čovjek može pasti s krova, kamenčić može pasti na zemlju (Pnz. 22:4, 8; Amos 9:9). No ta se riječ može koristiti i u prenesenom smislu, kao u sljedećim recima: “Jehova usmjerava korake čovjeku ako mu je njegov put po volji. Ako on i posrne, neće pasti jer ga Jehova drži za ruku” (Psal. 37:23, 24; Izr. 11:5; 13:17; 17:20).

No profesor Edward Plumptre istaknuo je jedan zanimljiv detalj: “Hebrejska riječ prevedena s ‘pasti’ nikad se ne koristi u smislu ‘pasti u grijeh, odnosno zgriješiti’.” Stoga jedan drugi bibličar objašnjava 16. redak na sljedeći način: “Zlostavljati Božje sluge besmisleno je i unaprijed osuđeno na propast jer će oni, za razliku od zlih, uvijek izaći kao pobjednici.”

Dakle, u Mudrim izrekama 24:16 ne govori se o tome da pravednik padne u moralnom smislu, odnosno da učini grijeh, nego o tome da se on uvijek iznova suočava s problemima ili nevoljama. U današnjem zlom svijetu pravedna osoba može se boriti sa zdravstvenim ili raznim drugim problemima. Zbog svoje vjere čak se može suočiti sa žestokim progonom državnih vlasti. No može se uzdati u to da će joj Bog pružati podršku i pomoći joj da se nosi s problemima i izađe s njima na kraj. Razmisli malo: Nisi li već puno puta vidio kako se neki Božji sluga suočava s problemom, ali je na koncu sve dobro završilo? Kako je to moguće? Mi smo sigurni da “Jehova podupire sve koji posrnu i uspravlja sve koji su pognuti” (Psal. 41:1–3; 145:14–19).

Pravednika ne raduje to što druge snalaze problemi. Naprotiv, njega hrabri spoznaja da će “onima koji se boje pravog Boga biti dobro zato što ga se boje” (Prop. 8:11–13; Job 31:3–6; Psal. 27:5, 6).