1. Kako natjecateljski duh može utjecati na ljude?

U DANAŠNJEM svijetu mnogi su ljudi sebični i uvijek se nadmeću s drugima oko sebe. Neki poslovni čovjek učinit će sve i svašta samo da nadmaši svoju konkurenciju. Neki sportaš možda će namjerno ozlijediti igrača iz suparničkog tima samo da se dočepa pobjede. Učenik koji se želi upisati na neki prestižni fakultet možda će varati na prijemnom ispitu. Mi kršćani znamo da je takvo ponašanje neispravno. Ono spada u “djela tijela” (Gal. 5:19–21). No je li moguće da se i Jehovini sluge počnu nadmetati jedni s drugima a da toga nisu ni svjesni? Dobro je ozbiljno razmisliti o tom pitanju jer natjecateljski duh može potkopati jedinstvo našeg bratstva.

2. O čemu će biti riječi u ovom članku?

² U ovom članku razmotrit ćemo neke negativne osobine koje nas mogu potaknuti da se nadmećemo sa svojom braćom. Razmotrit ćemo i primjere vjernih Božjih slugu iz biblijskog doba koji nisu dopustili da njima ovlada natjecateljski duh. No pogledajmo najprije kako možemo preispitati motive koji stoje iza našeg ponašanja.

3. Koja bismo si pitanja trebali postaviti?

³ Dobro je da s vremena na vrijeme preispitamo svoje motive. Mogli bismo se pitati: “Jesam li sklon uspoređivati se s drugima? Osjećam li se dobro samo ako mislim da sam bolji od nekog drugog? Trudim li se u skupštini  zato što želim biti najbolji – ili barem bolji od nekog brata ili sestre – ili jednostavno zato što želim služiti Jehovi najbolje što mogu?” Zašto bismo si trebali postaviti ta pitanja?

4. Zašto se ne bismo trebali uspoređivati s drugima, kao što piše u Galaćanima 6:3, 4?

⁴ Biblija kaže da se ne bismo trebali uspoređivati s drugima. (Pročitaj Galaćanima 6:3, 4.) Zašto? Ako mislimo da smo bolji od svoje braće, mogli bismo se uzoholiti. S druge strane, ako mislimo da smo lošiji od njih, vjerojatno ćemo postati malodušni. Nije razumno razmišljati ni na jedan ni na drugi način (Rim. 12:3). Sestra Katerina *, koja živi u Grčkoj, kaže: “Nekada sam se znala uspoređivati s drugima za koje sam mislila da su ljepši od mene, da imaju više uspjeha u službi i da lakše sklapaju prijateljstva. Zbog toga sam imala osjećaj da ništa ne vrijedim.” Trebamo imati na umu da nas Jehova nije privukao k sebi zato što smo lijepi, rječiti ili omiljeni u društvu, nego zato što je vidio da imamo dobro srce koje bi ga moglo zavoljeti i da smo spremni slušati njegovog Sina (Ivan 6:44; 1. Kor. 1:26–31).

5. Što si naučio iz iskustva brata Hyuna?

⁵ Isto tako, mogli bismo se pitati: “Jesam li među braćom poznat kao mirotvorac ili kao onaj tko se često svađa s drugima?” Osvrnimo se na iskustvo brata Hyuna, koji živi u Južnoj Koreji. On je služio kao starješina, ali je na neku od ostale imenovane braće u svojoj skupštini gledao kao na svoje suparnike. Rekao je: “Bio sam sklon kritizirati tu braću i često se nisam slagao s njima.” Do čega je to dovelo? “Takvi moji stavovi doveli su do podjela u skupštini”, kaže on. Neki njegovi prijatelji pomogli su mu da postane svjestan svog problema. Hyun je učinio potrebne promjene i danas je jako dobar starješina. Ako kod sebe primijetimo sklonost da se nadmećemo s drugima umjesto da gradimo mir, moramo odmah nešto poduzeti.

6. Prema Galaćanima 5:26, koje nas ružne osobine mogu navesti da se nadmećemo s drugima?

⁶ Pročitaj Galaćanima 5:26. Koje nas ružne osobine mogu navesti da se počnemo nadmetati s drugima? Jedna od njih je taština. Tašta osoba je ohola i misli samo na sebe. Druga ružna osobina je zavist. Zavidna osoba ne samo da želi ono što ima netko drugi nego želi i oduzeti toj osobi ono što ona ima. Onaj tko je nekome zavidan, zapravo ga mrzi. Taština i zavist opasne su poput otrova i trebamo ih se čuvati!

7. Kako nam zavist i taština mogu naštetiti? Objasni to pomoću primjera.

⁷ Taštinu i zavist mogli bismo usporediti s nečistoćom u avionskom gorivu. Avion možda može poletjeti, ali nečiste tvari mogu blokirati dotok goriva i zbog toga se može dogoditi da motori izgube snagu kratko prije slijetanja i da se avion sruši. Slično tome netko može neko vrijeme služiti Jehovi. No ako je ohol i zavidan, on će prije ili kasnije posrnuti i pasti (Izr. 16:18). Prestat će služiti Jehovi i nanijet će štetu i sebi i drugima. No kako se možemo čuvati zavisti i taštine?

8. Kako se možemo boriti protiv taštine?

⁸ Protiv taštine se možemo boriti tako da primjenjujemo savjet koji je apostol  Pavao dao Filipljanima: “Ništa ne činite iz sebičnosti niti iz taštine, nego budite ponizni i smatrajte druge većima od sebe” (Filip. 2:3). Ako druge smatramo većima od sebe, nećemo se nadmetati s onima koji su u nečemu bolji ili sposobniji od nas. Naprotiv, bit će nam drago zbog njih, i to naročito ako oni te svoje sposobnosti koriste da bi slavili Jehovu. A ako se i ti naši suvjernici trude primjenjivati Pavlov savjet, zapažat će lijepe osobine koje mi imamo. Na taj ćemo način svi doprinijeti tome da u skupštini vladaju mir i jedinstvo.

9. Kako možemo obuzdati svoju sklonost prema zavisti?

⁹ Svoju sklonost prema zavisti možemo obuzdati tako da se trudimo biti skromni, odnosno svjesni svojih ograničenja. Ako smo skromni, nećemo pokušavati dokazati da smo talentiraniji ili sposobniji od svih drugih. Naprotiv, trudit ćemo se učiti od onih koji su u nečemu bolji od nas. Naprimjer, ako neki brat iz skupštine drži odlične govore, možemo ga pitati kako se za njih priprema. Ako neka sestra jako dobro kuha, možemo je zamoliti da nam da neke savjete koji će nam pomoći da naučimo bolje kuhati. Ako neki mladi kršćanin teško sklapa prijateljstva, mogao bi se obratiti za savjet nekome kome to ide od ruke. Budemo li tako postupali, nećemo biti zavidni i poboljšat ćemo se u različitim područjima života.

10. S kakvim se problemom suočio Gideon?

¹⁰ Razmisli o sporu koji je nastao između Gideona, koji je bio iz Manašeovog plemena, i ljudi iz Efrajimovog plemena. Gideon i njegovih 300 ljudi uz Jehovinu su pomoć pobijedili daleko nadmoćnije neprijatelje, zbog čega su se lako mogli umisliti. Efrajimovci su došli Gideonu, ali ne da ga pohvale, nego da se svađaju s njim. Njihov je ponos očito bio povrijeđen zato što ih Gideon nije odmah na  početku pozvao da zajedno s njim pođu u bitku protiv Božjih neprijatelja. Njima je bilo toliko stalo do toga da zaštite čast i ugled svog plemena da su smetnuli s uma ono što je bilo daleko važnije – činjenicu da je Gideon proslavio Jehovino ime i zaštitio njegov narod (Suci 8:1).

11. Kako je Gideon reagirao kad su ga Efrajimovci napali?

¹¹ Gideon je ponizno rekao Efrajimovcima: “Pa što sam ja učinio u usporedbi s vama?” Zatim ih je podsjetio kako je Jehova njima pomogao da učine velike stvari. Zahvaljujući tome “oni su se smirili” (Suci 8:2, 3). Gideon je bio spreman progutati svoj ponos kako bi sačuvao mir među Božjim narodom.

12. Što možemo naučiti od Efrajimovaca, a što od Gideona?

¹² Što možemo naučiti iz tog izvještaja? Od Efrajimovaca učimo da bi nam prvenstveno trebalo biti stalo do toga da iskažemo čast Jehovi, a ne da zaštitimo svoju čast. A ako imamo ulogu glave obitelji ili služimo kao starješina, možemo puno naučiti od Gideona. Ako se netko naljutio zbog nečega što smo učinili, trebamo se truditi sagledati situaciju iz njegove perspektive. Isto tako, možemo pohvaliti tu osobu za ono što je učinila dobro. To će od nas zahtijevati dosta poniznosti, naročito ako je jasno da je druga strana u krivu. No važnije je biti u miru sa svojom braćom nego dokazati da smo mi u pravu.

13. S kojim se problemom Hana suočila i kako ga je nadvladala?

¹³ Razmisli i o primjeru Hane. Ona je bila udana za levita Elkanu, koji ju je jako volio. No Elkana je imao još jednu ženu, Peninu. Hanu je volio više nego Peninu, no “Penina je imala djece, a Hana ih nije imala”. Zbog toga joj se “Penina stalno rugala i uznemiravala je”. Kako se Hana zbog toga osjećala? Bila je jako uznemirena i tužna. Plakala je i nije mogla ni jesti (1. Sam. 1:2, 6, 7). No u Bibliji nigdje ne piše da se pokušala na neki način osvetiti Penini. Umjesto toga izjadala se Jehovi i uzdala se u to da će joj on pomoći. Je li Penina nakon toga prestala uznemiravati Hanu? Biblija ništa ne kaže o tome. No znamo da je Hana ponovno stekla unutarnji mir. “Nestala je tuga s njenog lica” (1. Sam. 1:10, 18).

14. Što učimo od Hane?

¹⁴ Što možemo naučiti od Hane? Ako se netko pokušava na neki način nadmetati s tobom, imaj na umu da ti vladaš situacijom. Ne daj se uvući u nadmetanje s tom osobom i nemoj pokušavati dokazati da si bolji od nje. Umjesto da vraćaš  zlo za zlo, trudi se biti u miru s tom osobom (Rim. 12:17–21). Čak i ako se njeno ponašanje ne promijeni, ti ćeš zadržati unutarnji mir.

15. Po čemu su Apolon i Pavao bili slični?

¹⁵ I na koncu pogledajmo što možemo naučiti od učenika Apolona i apostola Pavla. Obojica su odlično poznavala svete spise. I jedan i drugi bili su izvrsni učitelji i braća su ih jako cijenila. Isto tako, obojica su pomogla mnogima da postanu Isusovi učenici. No nijedan od njih nije na onog drugog gledao kao na svog suparnika.

16. Kakav je čovjek bio Apolon?

¹⁶ Apolon je bio “rodom iz Aleksandrije”, koja je u 1. stoljeću bila važno obrazovno središte. On je očito bio vrstan govornik i “dobro je poznavao Pisma” (Djela 18:24). Dok je Apolon boravio u Korintu, neki u skupštini pokazali su da im je on draži od Pavla i druge braće (1. Kor. 1:12, 13). Je li Apolon podupirao takve stavove koji su mogli dovesti do podjela u skupštini? Ne možemo ni zamisliti da bi on tako postupao. Ustvari, neko vrijeme nakon što je Apolon otišao iz Korinta Pavao ga je molio da se vrati onamo (1. Kor. 16:12). On to nikad ne bi učinio da je mislio da Apolon stvara podjele u skupštini. Sasvim je jasno da je Apolon koristio svoje sposobnosti na ispravan način – da objavljuje dobru vijest i jača svoju braću. Osim toga, možemo biti sigurni da je Apolon bio ponizan čovjek. Naprimjer, Biblija nigdje ne kaže da se uvrijedio kad su mu Akvila i Priscila “točnije (...) objasnili Božji put” (Djela 18:24–28).

17. Kako je Pavao gradio mir u skupštini?

 ¹⁷ Apostol Pavao bio je svjestan da je Apolon učinio puno toga dobroga u službi Jehovi. No on nije doživljavao Apolona kao konkurenciju. Pavao je bio ponizan, skroman i razuman, što se vidi iz savjeta koje je dao skupštini u Korintu. On nije dopustio da mu laskaju pojedinci koji su govorili: “Ja sam Pavlov”, nego je svu pažnju usmjerio na Jehovu Boga i Isusa Krista (1. Kor. 3:3–6).

18. Prema riječima iz 1. Korinćanima 4:6, 7, što učimo od Apolona i Pavla?

¹⁸ Što učimo od Apolona i Pavla? Možemo se puno truditi u službi Jehovi i možemo mnogima pomoći da napreduju do krštenja, no trebamo biti svjesni da sve to postižemo samo zahvaljujući Jehovinom blagoslovu. Primjer Apolona i Pavla pruža nam još jednu pouku – što više odgovornosti imamo u skupštini, to više imamo priliku graditi mir među braćom. Jako smo zahvalni što nam starješine i sluge pomoćnici pomažu da budemo ujedinjeni i u miru jedni s drugima. Oni to čine tako što sve savjete koje nam daju temelje na Božjoj Riječi i tako što ne skreću pažnju na sebe, nego na Isusa Krista, koji je naš uzor. (Pročitaj 1. Korinćanima 4:6, 7.)

19. Što svatko od nas može činiti? (Vidi i okvir  “Nemoj braći davati povoda da se nadmeću s drugima”.)

¹⁹ Svatko od nas ima neke talente i sposobnosti koje je dobio od Boga. Te darove možemo koristiti kako bismo “služili jedni drugima” (1. Petr. 4:10). Možda mislimo da nemamo naročito važnu ulogu u skupštini. No to nije istina. Kao što je svaki, pa i najmanji, kotačić važan da bi stroj mogao glatko raditi, tako i male stvari koje čini svatko od nas doprinose jedinstvu skupštine. Dajmo sve od sebe da iz svog srca uklonimo svaki trag natjecateljskog duha. Svesrdno se trudimo promicati mir i jedinstvo u skupštini (Efež. 4:3).