1. Zašto nas Jehova ne uspoređuje s drugima?

JEHOVA voli raznolikost. To se vidi u njegovim čudesnim djelima stvaranja, a i u načinu na koji je stvorio nas ljude. Svatko je od nas jedinstven i zato nas Jehova nikad ne uspoređuje s drugima. On vidi što ti je u srcu i zna kakav si kao osoba (1. Sam. 16:7). Svjestan je tvojih dobrih i loših strana, a zna i okolnosti u kojima si odrastao. Osim toga, ne očekuje od tebe više nego što možeš dati. Svi se mi trebamo truditi vidjeti sebe onakvima kakvima nas Jehova vidi. Tada ćemo “misliti o sebi razumno” – nećemo imati ni previsoko ni prenisko mišljenje o sebi (Rim. 12:3).

2. Zašto nije dobro uspoređivati se s drugima?

² Naravno, nema ništa loše u tome da promatramo kako druga braća i sestre vrše svoju službu i da se ugledamo na njih (Hebr. 13:7). Njihov dobar primjer može nam pomoći da se poboljšamo u službi (Filip. 3:17). No velika je razlika između toga da se ugledamo na nekoga i toga da se uspoređujemo s tom osobom. Ako bismo se uspoređivali s drugima, mogli bismo postati zavidni i obeshrabreni i čak bismo mogli misliti da ništa ne vrijedimo. Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, ako bismo se nadmetali s drugima u skupštini, mogli bismo i narušiti svoj odnos s Jehovom. Zato nas on s ljubavlju potiče: “Neka svatko ispita svoje postupke, pa će razlog za zadovoljstvo naći u samom sebi, a ne u tome što se uspoređuje s drugima” (Gal. 6:4).

3. Koji te aspekt tvog duhovnog napretka posebno raduje?

³ Jehova želi da se raduješ svom vlastitom duhovnom napretku. Naprimjer, ako si se krstio, možeš biti jako sretan što si ostvario taj cilj. Bila je to tvoja vlastita odluka  i učinio si to iz ljubavi prema Bogu. Razmisli o napretku koji si otad postigao. Naprimjer, da li danas više voliš čitati i proučavati Bibliju? Jesu li tvoje molitve postale dublje i smislenije? (Psal. 141:2). Jesi li postao vještiji u započinjanju razgovora u službi i znaš li bolje koristiti naš alat za propovijedanje? A ako imaš obitelj, je li ti Jehova pomogao da postaneš bolji muž, bolja žena ili bolji roditelj? Možeš biti sretan i istinski zadovoljan zbog napretka koji si postigao na tim područjima života.

4. Što ćemo razmotriti u ovom članku?

⁴ Možemo pomoći i drugima da se raduju svom duhovnom napretku. Isto tako, možemo im pomoći da se prestanu uspoređivati s drugima. U ovom članku vidjet ćemo kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci, kako muž i žena mogu pomoći jedno drugome te kako starješine i drugi u skupštini mogu pomoći svojoj braći i sestrama. Na kraju ćemo razmotriti neka biblijska načela koja nam mogu pomoći da si postavljamo razumne ciljeve u skladu sa svojim sposobnostima i okolnostima.

5. Prema Efežanima 6:4, što roditelji ne bi trebali raditi?

⁵ Roditelji trebaju paziti da ne uspoređuju jedno dijete s drugim i da nemaju prevelika očekivanja od svoje djece. Kad bi roditelji tako postupali, djeca bi mogla postati frustrirana i obeshrabrena. (Pročitaj Efežanima 6:4.) Naša sestra Sachiko * kaže: “U školi su nastavnici očekivali od mene da budem bolja od drugih učenika. Osim toga, moja majka htjela je da imam dobre ocjene kako bih mogla dati dobro svjedočanstvo svojim nastavnicima, a i ocu, koji nije bio u istini. Očekivala je od mene da svaki ispit napišem bez ijedne greške, što ja jednostavno nisam mogla. Prošlo je već mnogo godina otkad sam završila školu, no još uvijek se ponekad pitam je li Jehova zadovoljan sa mnom, čak i kad mu dajem najbolje od sebe.”

6. Što roditelji mogu naučiti iz Psalma 131:1, 2?

⁶ Roditelji mogu izvući važnu pouku iz Psalma 131:1, 2. (Pročitaj.) Kralj David  je rekao: “Ne težim za onim što je za mene preveliko niti za onim što mi je nedostižno.” Zahvaljujući svojoj poniznosti i skromnosti David je bio zadovoljan i osjećao je mir u srcu. Što roditelji mogu naučiti iz njegovih riječi? Roditelji bi trebali biti ponizni i skromni ne samo kad je riječ o tome što očekuju od sebe nego i kad je u pitanju njihovo dijete. Oni mogu pomoći djetetu da ima dobro mišljenje o sebi tako da ga potiču da si postavlja dostižne ciljeve, imajući na umu njegove jake i slabe strane. Naša sestra Marina kaže: “Mama me nikad nije uspoređivala s moja tri brata niti s drugom djecom. Učila me da svi imaju drugačije sposobnosti i da je svatko od nas dragocjen Jehovi. Zahvaljujući njoj rijetko se uspoređujem s drugima.”

7, 8. Kako muž može pokazati da poštuje svoju ženu?

⁷ Kršćanin koji je u braku treba poštovati svoju ženu (1. Petr. 3:7). To znači da je treba cijeniti i poklanjati joj posebnu pažnju. Dobar muž ne očekuje previše od svoje žene. On je nikada ne uspoređuje s drugim ženama. Kako bi se žena osjećala kad bi njen muž tako postupao? Našu sestru Rosu njen muž, koji nije Jehovin svjedok, često uspoređuje s drugim ženama. Njegove okrutne riječi toliko su potkopale njeno samopoštovanje da je počela sumnjati u to da je itko voli. Ona kaže: “Imam potrebu da me stalno netko podsjeća da vrijedim Jehovi.” No Jehovin sluga postupa potpuno drugačije. On poštuje i cijeni svoju ženu. Svjestan je da to dobro utječe na njegov odnos sa ženom, a i na njegov odnos s Jehovom. *

⁸ Muž koji poštuje svoju ženu daje joj do znanja da je voli i cijeni te drugima lijepo govori o njoj (Izr. 31:28). Tako se ponaša i muž naše sestre Katerine, koju smo spomenuli u prethodnom članku. Na taj je način pomogao Katerini da prestane misliti da ništa ne vrijedi. Dok je ona bila mala, majka joj je stalno nešto prigovarala i često ju je uspoređivala s drugim djevojčicama, pa i s njenim prijateljicama. Zbog toga se Katerina i sama počela uspoređivati s drugima. Činila je to čak i nakon što je upoznala istinu. No njen muž, koji je također Jehovin svjedok, pomogao joj je da se prestane uspoređivati s drugima i da sebe vidi u pravom svjetlu. Katerina kaže: “Muž me voli, često me pohvali za ono što učinim dobro i moli se za mene. Isto tako, podsjeća me na Jehovine divne osobine i pomaže mi da ispravim svoj negativan način razmišljanja.”

9, 10. Kako su brižni starješine pomogli jednoj sestri da se ne uspoređuje s drugima?

⁹ Kako starješine mogu pomoći onima koji su skloni uspoređivati se s drugima? Osvrnimo se na iskustvo pionirke Hanuni, koja je kao dijete rijetko kad dobila pohvalu. Ona kaže: “Bila sam sramežljiva i imala sam osjećaj da su druga djeca bolja od mene. Još kao malo dijete počela sam se uspoređivati s drugima.” Hanuni se uspoređivala s drugima čak i nakon što je upoznala istinu. Zbog toga je imala osjećaj da je njena uloga u skupštini beznačajna. No ta je pionirka uspjela pobijediti te osjećaje i danas radosno izvršava svoju službu. Što joj je pomoglo da promijeni svoj način razmišljanja?

 ¹⁰ Hanuni kaže da su joj puno pomogli brižni starješine. Dali su joj do znanja da je cijene i pohvalili su je za njenu vjernu službu. Ona kaže: “Nekoliko puta starješine su me zamolili da ohrabrim neke sestre kojima je trebala pomoć. Zahvaljujući tome imala sam osjećaj da sam potrebna u skupštini. Sjećam se kako su mi moji dragi starješine zahvalili za to što sam ohrabrila neke mlađe sestre. A onda su mi pročitali 1. Solunjanima 1:2, 3. To me jako dirnulo. Zahvaljujući tim divnim starješinama sada znam da sam vrijedan dio skupštine.”

11. Kako možemo pomagati onima koji su “slomljeni i potišteni”, kao što to piše u Izaiji 57:15?

¹¹ Pročitaj Izaiju 57:15. Jehovi je jako stalo do onih koji su “slomljeni i potišteni”. Svi mi, a ne samo starješine, možemo hrabriti tu dragu braću i sestre. Između ostalog, to možemo učiniti tako da im pokažemo da nam je iskreno stalo do njih. Jehova želi da ih podsjećamo na to da ih on jako voli (Izr. 19:17). Svojoj braći i sestrama možemo pomoći i tako da budemo ponizni i skromni. Mi ne želimo skretati pažnju na sebe jer bismo time mogli izazvati zavist u drugima. Umjesto toga mi koristimo svoje znanje i sposobnosti da bismo hrabrili jedni druge (1. Petr. 4:10, 11).

12. Zašto su obični ljudi voljeli biti u Isusovom društvu? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

¹² Kad je riječ o tome kako se ophoditi s drugima, svi mi možemo puno naučiti od Isusa. On je bio najveći čovjek koji je ikad živio, no bio je “blag i ponizna srca” (Mat. 11:28–30). Nije se razmetao svojom inteligencijom i svojim ogromnim znanjem. Dok je poučavao narod, izražavao se na jednostavan način i koristio je usporedbe koje su male, obične ljude dirale u srce (Luka 10:21). Za razliku od bahatih vjerskih vođa Isus nikad nije u drugima stvarao osjećaj da ništa ne vrijede u Božjim očima (Ivan 6:37). Naprotiv, on se s običnim ljudima ophodio s puno poštovanja.

13. Kako se Isus ophodio sa svojim učenicima?

¹³ Isus se s ljubavlju ophodio sa svojim učenicima i imao je puno razumijevanja prema njima. Znao je da se njihove sposobnosti i životne okolnosti razlikuju. Zbog toga nisu svi mogli nositi iste odgovornosti niti su mogli jednako puno činiti u službi. No Isus je bio sretan kad je vidio da svaki od njih daje ono najbolje od sebe. Koliko je on imao razumijevanja prema svojim učenicima vidi se iz njegove usporedbe o talentima. U toj je usporedbi gospodar svakom svom robu dao zadatak “prema njegovim sposobnostima”. Jedan od dvojice marljivih robova zaradio je više od onog drugog. No gospodar je obojicu pohvalio istim riječima. Rekao im je: “Odlično, dobri i vjerni robe!” (Mat. 25:14–23).

14. Kako se možemo ophoditi s drugima po uzoru na Isusa?

¹⁴ Isus se i s nama ophodi s puno ljubavi i razumijevanja. On zna da se naše sposobnosti i životne okolnosti razlikuju i zadovoljan je s nama kad činimo sve što možemo u okviru svojih okolnosti. Mi se trebamo ugledati na Isusa. Nikad ne bismo smjeli svojim stavovima i postupcima davati svojim suvjernicima razloga da se osjećaju bezvrijedno ili da se srame zato što ne mogu učiniti jednako mnogo kao neki drugi. Umjesto toga tražimo prilike da ih pohvalimo zato što daju sve od sebe u službi Jehovi.

15, 16. Kako je jednoj sestri koristilo to što si je postavljala razumne ciljeve?

¹⁵ Duhovni ciljevi pomažu nam da se osjećamo zadovoljno i daju smisao našem životu. No kad si postavljaš ciljeve, nemoj gledati na ono što drugi rade, nego imaj na umu vlastite sposobnosti i životne okolnosti. Ako bismo si zadali nedostižne ciljeve, lako bismo se mogli obeshrabriti i razočarati (Luka 14:28). Osvrnimo se na iskustvo pionirke Midori, koja je shvatila da je važno postavljati si realne ciljeve.

¹⁶ Kad je Midori bila mala, njen otac, koji nije Jehovin svjedok, stalno je u njoj izazivao osjećaj manje vrijednosti tako što ju je uspoređivao s njenim bratom i sestrom i s drugom djecom iz njenog razreda. “Osjećala sam se bezvrijedno”, kaže Midori. No kad je porasla, ta je naša sestra stekla više samopouzdanja. Ona kaže: “Svaki sam dan čitala Bibliju jer mi je to pomagalo da imam mir u srcu i da se uvjerim da me Jehova voli.” Osim toga, Midori si je postavljala razumne ciljeve i konkretno se molila Jehovi da joj pomogne ostvariti te ciljeve. Zahvaljujući tome radovala se svom duhovnom napretku.

17. Kako možemo usvajati nov način razmišljanja i kako će nam to koristiti?

¹⁷ Naravno, ne možemo preko noći pobijediti negativne misli i osjećaje i početi drugačije gledati na sebe. Zato nas Jehova potiče da budemo ustrajni. On nam kaže: “Trebate usvajati nov način razmišljanja” (Efež. 4:23, 24). Da bismo to mogli, trebamo se moliti, proučavati Božju Riječ i duboko razmišljati o njoj. Trudi se to činiti i moli Jehovu da ti da snage. Njegov sveti duh pomoći će ti da nadvladaš sklonost da se uspoređuješ s drugima.  Isto tako, ako se u tvom srcu pojave zavist ili oholost, Jehova će ti pomoći da prepoznaš i brzo iskorijeniš iz svog srca te nepoželjne osobine.

18. Kako tebe tješe riječi zapisane u 2. Ljetopisa 6:29, 30?

¹⁸ Pročitaj 2. Ljetopisa 6:29, 30. Jehova poznaje naše srce. On zna da vodimo tešku borbu kako bismo se oduprli utjecajima ovog svijeta, a zna da se borimo i sa svojim vlastitim manama i slabostima. Kad Jehova vidi koliko truda ulažemo u tu borbu, još nas više voli.

19. Kako nam je Jehova predočio koliko nas voli?

¹⁹ Jehova je svoje osjećaje prema nama usporedio s ljubavlju koju majka osjeća prema svom djetetu (Iza. 49:15). Koliko jaka može biti ta ljubav uvjerila se i naša sestra Rachel. Ona kaže: “Moja kći Stephanie rodila se prije vremena. Kad sam je prvi put vidjela, izgledala je tako sitno i bespomoćno. Prvih mjesec dana bila je u inkubatoru, no liječnik mi je dopustio da je svaki dan uzmem na ruke. Ti dragocjeni trenuci pomogli su meni i mojoj kćerkici da se jako povežemo. Ona danas ima šest godina i manja je od druge djece njene dobi. No ja je jako volim baš zato što se toliko hrabro borila za život. Ona je moja velika radost!” Jako je utješno znati da Jehova osjeća takvu snažnu ljubav prema nama kad vidi da se hrabro borimo i trudimo se služiti mu najbolje što možemo.

20. U čemu možeš naći razlog za zadovoljstvo kao predani Jehovin sluga?

²⁰ Kao Jehovin sluga ti si dragocjeni član njegove duhovne obitelji. Jedinstven si i zato nema potrebe da se uspoređuješ s drugima. Jehova te nije privukao k sebi zato što si bolji od drugih. Privukao te zato što je zavirio u tvoje srce i vidio da si ponizna i krotka osoba, da si spreman učiti od njega i mijenjati se (Psal. 25:9). Budi uvjeren da je on sretan kad vidi da mu služiš najbolje što možeš. Tvoja ustrajnost i vjernost pokazuju da imaš “čisto i dobro srce” (Luka 8:15). Zato nastavi služiti Jehovi najbolje što možeš u svojim okolnostima. Tada ćeš “razlog za zadovoljstvo naći u samom sebi”.