1. Zbog čega smo mi sretni i ponosni?

 MI SMO sretni i ponosni zbog toga što smo Jehovini svjedoci. Živimo u skladu s tim imenom tako što sudjelujemo u djelu propovijedanja i činjenja učenika. Radujemo se kad možemo pomoći nekome tko ispravno gleda na vječni život da postane Jehovin sluga (Djela 13:48). Osjećamo se kao i Isus, kojeg je “sveti duh ispunio (...) radošću” kad su se njegovi učenici vratili s propovjedničkog putovanja i ispričali mu lijepa iskustva koja su doživjeli (Luka 10:1, 17, 21).

2. Kako možemo pokazati da ozbiljno shvaćamo svoju službu?

² Mi ozbiljno shvaćamo svoju službu. Apostol Pavao savjetovao je Timoteju: “Dobro pazi kako živiš i kako poučavaš.” Potom je dodao: “Čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Tim. 4:16). Dakle, u pitanju su ljudski životi. Mi dobro pazimo na to kako živimo zato što smo podanici Božjeg kraljevstva. Uvijek se trudimo da naše ponašanje bude na slavu Jehovi i u skladu s dobrom vijesti koju propovijedamo (Filip. 1:27). Mi pazimo i na to kako poučavamo. To činimo tako što se dobro pripremamo za službu i molimo Jehovu za blagoslov prije nego što počnemo svjedočiti.

3. Kako ljudi na nekim područjima reagiraju na dobru vijest? Navedi primjer.

³ No čak i kad dajemo sve od sebe u službi, mnogi ljudi na našem području možda ne pokazuju zanimanje za dobru vijest. O tome svjedoči i iskustvo brata Georga Lindala, koji je sam samcat propovijedao na Islandu od 1929. do 1947. Podijelio je ljudima na tisuće knjiga, ali nitko od njih nije prihvatio istinu. Brat Lindal je napisao: “Neki izgleda ne žele istinu, no većina je potpuno ravnodušna.” Čak i nakon što su neki misionari koji su završili Gilead došli propovijedati na Island, prošlo je još devet godina prije nego što su neki Islanđani predali svoj život Jehovi i krstili se. *

4. Kako se osjećamo kad ljudi ne pokazuju zanimanje za dobru vijest?

⁴ Nama je žao kad ljudi ne pokazuju zanimanje za dobru vijest. Možda se osjećamo poput Pavla, koji je u srcu nosio “veliku tugu i neprekidnu bol” zato što mnogi Židovi nisu prihvatili Isusa kao obećanog Mesiju (Rim. 9:1–3). Što ako unatoč svem trudu i usrdnim molitvama vidiš da osoba s kojom proučavaš duhovno ne napreduje i da trebaš prekinuti tečaj? Ili što ako nikad nisi proučavao s nekim tko se na koncu krstio? Trebaš li sebi predbacivati zbog toga i misliti da Jehova nije blagoslovio tvoju službu? U ovom članku razmotrit ćemo sljedeća pitanja: (1) Čime se mjeri naš uspjeh u službi? (2) Što trebamo imati na umu kad propovijedamo?

5. Zašto naš trud u službi ne dovede uvijek do rezultata kojima se nadamo?

⁵ Za onoga tko vrši Božju volju Biblija kaže: “On ima uspjeha u svemu što radi” (Psal. 1:3). No to ne znači da će sve što radimo za Jehovu ispasti onako kako mi to želimo. Naš je život “pun nevolja” zbog nesavršenosti nas samih, a i drugih ljudi (Job 14:1). Osim toga, protivnici nas ponekad mogu spriječiti da vršimo svoju službu onako kako to inače činimo (1. Kor. 16:9; 1. Sol. 2:18). Po čemu onda Jehova procjenjuje koliko smo uspješni u službi? Razmotrimo neka biblijska načela koja nam pomažu da dobijemo odgovor na to pitanje.

6. Po čemu Jehova procjenjuje naš uspjeh u službi?

⁶ Jehovi je važan naš trud i naša ustrajnost. On našu službu smatra uspješnom kad je izvršavamo marljivo i s ljubavlju, bez obzira na to kako ljudi reagiraju. Pavao je napisao: “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi sve što ste učinili i ljubav koju ste iskazali njegovom imenu time što ste pomagali svetima i što im i dalje pomažete” (Hebr. 6:10). Jehova pamti našu ljubav i naš trud, čak i ako nemamo nijedan biblijski tečaj ili ako se osoba s kojom proučavamo na koncu ne krsti. Stoga se i na nas odnose riječi koje je Pavao uputio Korinćanima: “Vaš trud u Gospodinu nije uzaludan”, bez obzira na to je li ono što smo činili u službi dovelo do željenih rezultata (1. Kor. 15:58).

7. Što učimo iz onoga što je apostol Pavao rekao o svojoj službi?

⁷ Apostol Pavao bio je izvanredan misionar i u mnogim je gradovima osnovao nove skupštine. No kad su ga neki kritizirali i govorili da nije dobar učitelj, on nije u svoju obranu naveo koliko je ljudi doveo u istinu. Naprotiv, pobijajući tvrdnje onih koji su se htjeli prikazati boljima od njega, Pavao je napisao da se “više trudio” u službi (2. Kor. 11:23). Poput Pavla, i mi moramo imati na umu da Jehova najviše cijeni naš trud i našu ustrajnost.

8. Što trebamo imati na umu kad je riječ o našoj službi?

⁸ Naša služba raduje Jehovu. Kad je Isus poslao sedamdesetoricu učenika da propovijedaju vijest o Kraljevstvu, oni su se vratili radosni. Čemu su se radovali? Rekli su Isusu: “Čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo tvojim imenom.” No Isus im je objasnio da ne trebaju tako razmišljati. Rekao im je: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte tome što su vaša imena zapisana na nebesima” (Luka 10:17–20). Isus je znao da njegovi učenici neće uvijek imati takva lijepa iskustva u službi. Ustvari, mi i ne znamo koliko je ljudi koji su u početku slušali te učenike na koncu prihvatilo Isusova učenja. Učenici se nisu trebali radovati samo tome što postižu u službi nego i tome što znaju da njihova marljivost i trud raduju Jehovu, a to je bilo daleko važnije.

9. Prema Galaćanima 6:7–9, što možemo očekivati budemo li ustrajno vršili svoju službu?

⁹ Ako ustrajno vršimo svoju službu, dobit ćemo vječni život. Kad dajemo sve od sebe da propovijedamo dobru vijest i učimo ljude o istini, mi ujedno “sijemo u duh” tako što dopuštamo Božjem svetom duhu da utječe na naš život. “Ako se ne umorimo”, odnosno ako ne prestanemo propovijedati, Jehova nam jamči da će nam dati vječni život, čak i ako nikome nismo pomogli da preda svoj život Bogu i krsti se. (Pročitaj Galaćanima 6:7–9.)

10. O čemu ovisi kako će ljudi reagirati na dobru vijest?

¹⁰ Hoće li ljudi prihvatiti istinu ili neće, ovisi prvenstveno o tome kakvo im je srce. Isus je to objasnio u svojoj usporedbi o sijaču koji je posijao sjeme na različite vrste tla, no samo je sjeme koje je palo na dobru zemlju izniknulo i donijelo plod (Luka 8:5–8). Isus je objasnio da različite vrste tla predočavaju ljude čija srca različito reagiraju na Božju Riječ (Luka 8:11–15). Kao ni taj sijač, ni mi ne možemo utjecati na to hoće li posijano sjeme donijeti plod jer to ovisi o tome kakvo je srce ljudi kojima propovijedamo. Na nama je da ustrajno sijemo sjeme istine o Kraljevstvu. Apostol Pavao rekao je da će svatko “dobiti nagradu prema svom trudu”, a ne prema rezultatima svog rada (1. Kor. 3:8).

11. Zašto je Jehova Nou smatrao uspješnim propovjednikom? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

¹¹ U prošlosti su mnogi Jehovini sluge propovijedali ljudima koji ih nisu htjeli slušati. Uzmimo za primjer Nou, “propovjednika pravednosti”, koji je vjerojatno desetljećima objavljivao Božju poruku (2. Petr. 2:5). On se sigurno nadao da će bar neki pozitivno reagirati, no Jehova nije rekao da će se takvo što dogoditi. Naprotiv, kad je zapovjedio Noi da sagradi arku, Bog je rekao: “Uđi u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova” (Post. 6:18). Kad je Jehova rekao koje bi trebale biti dimenzije arke, Noa je možda shvatio da se neće baš puno ljudi odazvati na njegovu poruku jer je uvidio da u arki neće biti mjesta za velik broj ljudi (Post. 6:15). Kao što znamo, nijedna jedina osoba iz tog nasilnog svijeta nije pozitivno reagirala na Noinu poruku (Post. 7:7). Je li Jehova smatrao da je Noa zakazao kao propovjednik? Nipošto! U njegovim očima Noa je bio uspješan propovjednik jer je vjerno izvršio sve što je on tražio od njega (Post. 6:22).

12. Što je proroku Jeremiji pomoglo da bude radostan u svojoj službi unatoč ravnodušnosti ljudi i protivljenju?

¹² Prorok Jeremija također je desetljećima propovijedao iako se suočavao s ravnodušnošću ljudi i protivljenjem. Kad su ga protivnici vrijeđali i rugali mu se, on se toliko obeshrabrio da je razmišljao o tome da odustane od svog zadatka (Jer. 20:8, 9). No ipak se nije predao! Što mu je pomoglo da pobijedi negativne misli i pronađe radost u svojoj službi? Koncentrirao se na dvije važne činjenice. Kao prvo, poruka koju je objavljivao uključivala je i vijest da Jehova želi ljudima “dati nadu i pružiti lijepu budućnost” (Jer. 29:11). Kao drugo, Jeremija je nosio Jehovino ime jer ga je Jehova izabrao da govori u njegovo ime (Jer. 15:16). I mi prenosimo ljudima poruku koja im pruža nadu i nosimo Jehovino ime kao njegovi svjedoci. Budemo li uvijek imali na umu te dvije važne činjenice, bit ćemo radosni bez obzira na to slušaju li nas ljudi ili ne.

13. Što učimo iz Isusove usporedbe zapisane u Marku 4:26–29?

¹³ Duhovni rast odvija se postupno. Isus je to objasnio pomoću usporedbe o sijaču koji noću spava. (Pročitaj Marka 4:26–29.) Sjeme koje je posijao postupno klija i raste i on ne može ubrzati taj proces. Ni mi vjerojatno nećemo odmah vidjeti rezultate truda koji ulažemo u činjenje učenika zato što treba vremena da osoba koju poučavamo počne primjenjivati ono što uči. Kao što ratar ne može natjerati usjeve da rastu brzinom kojom on želi, tako ni mi ne možemo prisiliti interesente da duhovno napreduju onako brzo kako bismo mi to željeli. Zato nemoj se obeshrabriti ili odustati ako tvoj interesent napreduje sporije nego što si očekivao. Kao i uzgoj usjeva, činjenje učenika zahtijeva strpljivost (Jak. 5:7, 8).

14. Koji primjer pokazuje da može proći dosta vremena prije nego što vidimo rezultate svog truda?

¹⁴ Na nekim područjima mogu proći godine prije nego što se vide prvi rezultati našeg propovijedanja. O tome svjedoči iskustvo sestara Gladys i Ruby Allen, koje su 1959. kao stalne pionirke bile poslane u jedan grad u kanadskoj provinciji Quebecu. * Zbog straha od ljudi i utjecaja Katoličke crkve stanovnici tog grada nisu bili spremni slušati vijest o Kraljevstvu. Gladys je ispričala: “Dvije smo godine osam sati dnevno išle od vrata do vrata, a da nitko nije otvorio! Stanari bi jednostavno došli do vrata i spustili rolete. No nismo se predavale.” S vremenom su ljudi postali otvoreniji i počeli su prihvaćati istinu. Danas u tom gradu postoje tri skupštine (Iza. 60:22).

15. Što iz 1. Korinćanima 3:6, 7 učimo o činjenju učenika?

¹⁵ Činjenje učenika naš je zajednički pothvat. Svi u skupštini mogu doprinijeti tome da osoba koja proučava napreduje do krštenja. (Pročitaj 1. Korinćanima 3:6, 7.) Naprimjer, jedan brat može ostaviti traktat ili časopis osobi koja je pokazala zanimanje za istinu. No on možda neće moći ponovno posjetiti tu osobu u vrijeme koje njoj odgovara, pa zato zamoli nekog drugog objavitelja da to učini umjesto njega. Taj objavitelj posjeti zainteresiranu osobu i s njom započne biblijski tečaj. Potom na tečaj poziva raznu braću i sestre i svatko od njih na svoj način ohrabri interesenta. Svaki brat ili sestra koju interesent upozna pomoći će mu da jača u vjeri. Na taj se način, kao što je Isus rekao, sijač i žetelac mogu zajedno radovati dok sudjeluju u duhovnoj žetvi (Ivan 4:35–38).

16. Zašto se možeš radovati službi iako više ne možeš činiti onoliko koliko bi htio?

¹⁶ Što ako ne možeš propovijedati i poučavati ljude onoliko koliko bi želio zato što si lošeg zdravlja ili nemaš više snage kao prije? Ipak se možeš radovati tome što sudjeluješ u duhovnoj žetvi. Razmotrimo što se dogodilo kad su kralj David i njegovi ljudi spasili svoje obitelji i vratili ono što su im Amalečani oteli u svom pljačkaškom pohodu. Dvjesto ljudi koji su bili preumorni da pođu s Davidom u bitku ostalo je čuvati prtljagu. Nakon što je on izvojevao pobjedu, naredio je da svi ljudi dobiju jednaki dio plijena (1. Sam. 30:21–25). Slično je i s nama koji propovijedamo dobru vijest i činimo učenike. Svi koji daju sve od sebe u tom djelu mogu se jednako radovati kad neka nova osoba upozna Jehovu i krsti se.

17. Za što smo zahvalni Jehovi?

¹⁷ Jako smo zahvalni Jehovi što cijeni našu službu i što nam pokazuje puno ljubavi i razumijevanja. On zna da mi ne možemo utjecati na to hoće li ljudi kojima propovijedamo prihvatiti istinu. No on vidi našu ljubav i naš trud i nagrađuje nas za to. Isto tako, uči nas da se radujemo onome što ipak možemo činiti u velikoj duhovnoj žetvi (Ivan 14:12). Zato ne odustajmo! Ustrajno propovijedajmo dobru vijest, znajući da time radujemo Božje srce!