Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jesi li dobar suradnik?

Jesi li dobar suradnik?

“BILA [sam] uz njega kao vješt graditelj. (…) Veselila sam se pred njim sve vrijeme” (Izr. 8:30). Ovaj nam biblijski redak otkriva da je Božji Sin, prije nego što je došao na Zemlju, vjekovima surađivao sa svojim Ocem na nebu. Iz tog retka saznajemo i kako se Isus osjećao – on se veselio tome što može surađivati s Bogom.

Dok je bio na nebu, Isus je izgradio osobine zahvaljujući kojima je i sam bio dobar suradnik. Svojim sljedbenicima s kojima je surađivao bio je u tome pravi uzor. Kako nam može koristiti njegov primjer? Ako se potrudimo istražiti kako je on postupao, uočit ćemo tri načela kojih se uvijek držao. Ona i nama mogu pomoći da budemo bolji suradnici i da među nama vlada jedinstvo.

Po uzoru na Jehovu i Isusa, budi spreman dijeliti svoje iskustvo i znanje sa svojim suradnicima

PRVO NAČELO: ISKAZUJ POŠTOVANJE DRUGIMA

Dobar suradnik je ponizan. On cijeni one s kojima surađuje i ne pravi se važan pred njima. Isus je naučio od svog Oca da treba biti ponizan. Iako se samo Jehovu s pravom može zvati Stvoriteljem, on je želio da drugi znaju da je i njegov Sin imao važnu ulogu u stvaranju. To se vidi iz njegovih riječi: “Načinimo čovjeka na svoju sliku” (Post. 1:26). Očito je govorio o sebi i Isusu. Iz tih Jehovinih riječi Isus je mogao jasno vidjeti koliko je Jehova ponizan (Psal. 18:35).

Dok je bio na Zemlji, i Isus je pokazivao poniznost. Kad su ga ljudi hvalili zbog onoga što je učinio, on je zaslugu za to uvijek pripisao Jehovi (Mar. 10:17, 18; Ivan 7:15, 16). Trudio se uvijek biti u dobrim odnosima sa svojim učenicima i ophodio se s njima kao s prijateljima, a ne kao s robovima (Ivan 15:15). Čak im je oprao noge kako bi ih poučio da trebaju biti ponizni (Ivan 13:5, 12–14). I mi bismo trebali cijeniti svoje suradnike i misliti na njihovu dobrobit umjesto da svoje interese stavljamo u prvi plan. Puno ćemo više postići ako iskazujemo poštovanje jedni drugima i ako se ne zamaramo time kome će na kraju pripasti zasluge (Rim. 12:10).

Isto tako, ponizna je osoba svjesna da “uspjeh leži u mnoštvu savjetnika” (Izr. 15:22, bilješka). Bez obzira na naše iskustvo ili sposobnosti, nikad ne smijemo smetnuti s uma da nijedan čovjek ne zna sve. Čak je i Isus priznao da u neke stvari nije upućen (Mat. 24:36). Osim toga, on je želio znati što misle njegovi učenici, iako su bili nesavršeni (Mat. 16:13–16). Stoga nije ništa neobično da su se njegovi suradnici ugodno osjećali u njegovom društvu. Slično tome ako smo i mi ponizni i imamo na umu da ne znamo sve te dajemo i drugima priliku da iznesu svoje ideje, moći ćemo lijepo surađivati s njima. Tako ćemo zajedno puno toga postići.

Naročito je važno da se starješine ugledaju na Isusa i pokazuju poniznost kad zajedno surađuju. Trebaju imati na umu da sveti duh može potaknuti bilo kojeg starješinu da kaže nešto što će starješinstvu pomoći da donese dobru odluku. Ako starješine paze da se na njihovim sastancima svi uvijek osjećaju slobodnima reći svoje mišljenje, zajedno će donositi odluke koje će biti na dobrobit cijele skupštine.

DRUGO NAČELO: BUDI POZNAT PO RAZUMNOSTI

Dobar suradnik je razuman, fleksibilan i spreman popustiti. Isus je u mnogim prilikama mogao vidjeti kako njegov Otac pokazuje razumnost. Naprimjer, iako su ljudi s pravom bili osuđeni na smrt, Jehova ih nije naprosto otpisao. Naprotiv, poslao je Isusa na Zemlju da položi svoj život za njih i tako ih spasi (Ivan 3:16).

Isus je bio spreman popustiti ili promijeniti mišljenje kad je to bilo potrebno ili prikladno. Sjetimo se da je pomogao jednoj Feničanki, iako je bio poslan da propovijeda izraelskom narodu (Mat. 15:22–28). Isto tako, imao je razumna očekivanja od svojih učenika. Kad je njegov prijatelj Petar zanijekao pred drugima da ga poznaje, Isus mu je spremno oprostio. Kasnije mu je čak povjerio odgovorna zaduženja (Luka 22:32; Ivan 21:17; Djela 2:14; 8:14–17; 10:44, 45). Isusov primjer jasno pokazuje da se trebamo truditi da naša “razumnost bude poznata svim ljudima” (Filip. 4:5). To činimo tako da budemo spremni popustiti ili promijeniti mišljenje kad je to na mjestu.

Razumnost će nas potaknuti i da budemo prilagodljivi kako bismo mogli dobro surađivati sa svim vrstama ljudi. Isus se tako lijepo ophodio s onima s kojima je dolazio u kontakt da su ga njegovi ljubomorni protivnici optužili da je “prijatelj poreznika i grešnika” koji su prihvaćali njegovu poruku (Mat. 11:19). Možemo li i mi poput Isusa lijepo surađivati s onima koji su drugačiji od nas? Naš brat Louis, koji je u putujućoj službi i u Betelu imao priliku surađivati s mnogo različitih ljudi, kaže: “Kad surađuješ s drugim nesavršenim ljudima, to je kao da gradiš zid od kamenja različite veličine i oblika. Budući da je svaki kamen drugačiji, treba uložiti više truda, ali zid na kraju ipak može biti ravan. Ja se uvijek trudim biti prilagodljiv kako bismo mogli dobro odraditi posao.” To je zaista lijep stav.

Dobar suradnik neće drugima uskraćivati potrebne informacije samo zato da bi držao sve konce u svojim rukama

Na koji način možemo pokazati razumnost kad surađujemo s braćom i sestrama iz svoje skupštine? Naprimjer, u svojoj grupi za službu propovijedanja možda imamo priliku surađivati s objaviteljima koji imaju drugačije obiteljske okolnosti ili su mlađi ili stariji od nas. Možemo li pokazati razumnost tako da službu obavljamo tempom koji njima odgovara ili da odaberemo vid službe koji njih više veseli?

TREĆE NAČELO: BUDI SPREMAN DIJELITI S DRUGIMA ONO ŠTO IMAŠ

Dobar suradnik spreman je “dijeliti s drugima” svoje znanje i iskustvo (1. Tim. 6:18). Dok je surađivao sa svojim Ocem, Isus je sigurno primijetio da Jehova ne pokušava neke stvari skrivati od njega. Kad je Jehova “uređivao nebesa”, Isus je bio uz njega i imao je priliku puno naučiti (Izr. 8:27). Kasnije je i sam Isus rado prenio svojim učenicima ono što je “čuo od svog Oca” (Ivan 15:15). Mi se možemo ugledati na Jehovu tako da sa svojom braćom i sestrama dijelimo svoje znanje i iskustvo. Dobar suradnik nikad neće drugima uskraćivati potrebne ili korisne informacije samo zato da bi zadržao sve konce u svojim rukama. Naprotiv, rado će podijeliti s njima ono što je naučio.

Ima još nešto što možemo dati svojim suradnicima – možemo im pružiti ohrabrenje. Ne osjećamo li se lijepo kad netko zapazi naš trud i kaže nam da to iskreno cijeni? Isus je imao običaj pohvaliti svoje suradnike kad bi vidio da su učinili nešto dobro. (Usporedi Mateja 25:19–23; Luku 10:17–20.) Čak im je rekao da će oni činiti “i veća djela” od njegovih (Ivan 14:12). U noći prije svoje smrti pohvalio je svoje vjerne apostole. Rekao im je: “Vi ste ostali sa mnom u mojim kušnjama” (Luka 22:28). Te su ih njegove riječi sigurno jako dirnule i potaknule da se još više trude. Ako i mi imamo običaj pohvaliti svoje suradnike, oni će biti sretniji i uspješniji u onome što rade.

I TI MOŽEŠ BITI DOBAR SURADNIK

“Dobar suradnik ne mora biti savršen, ali on pomaže onima s kojima surađuje da se dobro osjećaju i da lakše obavljaju svoj posao”, kaže brat Kayode. Jesi li ti takav suradnik? Možda bi mogao pitati neku braću i sestre kakav si ti suradnik. Ako oni vole surađivati s tobom, kao što su Isusovi učenici voljeli surađivati s njim, to je za svaku pohvalu. To znači da postupaš poput apostola Pavla, koji je za sebe i one koji su služili s njim rekao Korinćanima: “[Mi] smo vaši suradnici da biste bili radosni” (2. Kor. 1:24).