Oni nisu bili dobri samo prema ljudima nego i prema mojim psima. Jednog dana Elaine, koja je stajala pored stalka, dala je keksiće mojim terijerima. Nakon toga svaki put kad bismo onuda prolazili, psići su me vukli da svratimo do stalka po keksiće.

Mjeseci su prolazili. Moji terijeri uživali su u poslasticama, a ja u kratkim razgovorima s Jehovinim svjedocima. No nisam se htio previše zbližiti s njima. Imao sam već preko 70 godina i nisam baš bio siguran u što oni vjeruju. Razočarale su me mnoge protestantske religije, pa sam mislio da je najbolje da sam proučavam Bibliju.

U to sam vrijeme u raznim dijelovima grada viđao i druge Jehovine svjedoke kako stoje pored svojih stalaka. I oni su uvijek bili ljubazni. Uvijek su na moja pitanja odgovarali pomoću Biblije i zato sam imao sve više povjerenja u njih.

Jednog dana Elaine me upitala: ‘Vjerujete li da su životinje dar od Boga?’ Odgovorio sam joj: ‘Naravno!’ Ona mi je zatim pročitala Izaiju 11:6–9. To je za mene bila prekretnica. Od tada sam htio saznati još više o Bibliji, iako sam se ustručavao uzeti njihovu literaturu.

Nakon toga uživao sam u kratkim, ali vrlo zanimljivim razgovorima koje sam vodio s Elaine i njenim mužem Brentom. Oni su mi predložili da pročitam četiri evanđelja i Djela apostolska kako bih bolje razumio što znači biti pravi kršćanin. To sam i učinio. Nedugo zatim počeo sam proučavati Bibliju s Brentom i Elaine. To je bilo u ljeto 2016.

Svaki tjedan radovao sam se biblijskom tečaju, a i sastancima u dvorani. Bio sam jako sretan što imam priliku saznati što Biblija doista uči. Za malo više od godinu dana krstio sam se i postao Jehovin svjedok. Sada imam 79 godina i znam da sam pronašao istinu. Jehova me blagoslovio i dao mi da postanem dio njegove svijetom raširene obitelji.”