BIBLIJSKI pisci ponekad su neke formulacije ponavljali od riječi do riječi. Razmotrimo tri moguća razloga zbog kojih su to činili.

Vrijeme kada je tekst napisan. U starom Izraelu većina ljudi nije imala osobni primjerak knjige Zakona. Ljudi su uglavnom slušali čitanje Zakona kad bi se svi zajedno okupili kod šatora sastanka (Pnz. 31:10–12). Dok su satima stajali na nogama i slušali čitanje Zakona, okruženi ogromnim mnoštvom svojih sunarodnjaka, vjerojatno im je mnogo toga moglo odvratiti pažnju (Neh. 8:2, 3, 7). To što su se u takvim prilikama ponavljale ključne formulacije pomagalo je ljudima da lakše pamte i primjenjuju misli koje su čuli. Ponavljanje određenih riječi posebno im je pomagalo da upamte važne pojedinosti u vezi s Božjim zakonima, propisima i odredbama (Lev. 18:4–22; Pnz. 5:1).

Stil pisanja. Oko 10 posto Biblije sastoji se od poezije, odnosno pjesama. Naprimjer, tim su stilom napisani Psalmi, Pjesma nad pjesmama i Tužaljke. Ponekad su pjesme imale pripjev, koji je isticao glavnu temu i pomagao slušateljima da lakše upamte stihove. Naprimjer, zapazi riječi iz Psalma 115:9–11: “Izraele, uzdaj se u Jehovu – on je tvoja pomoć i tvoj štit. Aronovi potomci, uzdajte se u Jehovu – on je vaša pomoć i vaš štit. Vi koji se bojite Jehove, uzdajte se u Jehovu – on je vaša pomoć i vaš štit.” Ponavljanje tih riječi pomagalo je onima koji su ih pjevali da dobro upamte te dragocjene istine i da im one još dugo ostanu u mislima i srcu.

Naglašavanje važnih pouka. Biblijski pisci ponekad su ponavljali ključne misli i formulacije. Naprimjer, kad je Jehova zapovjedio Izraelcima da ne jedu krv, rekao je Mojsiju da im više puta ponovi razlog zbog kojeg ne smiju to činiti. Bog je želio naglasiti da je život živih bića u njihovoj krvi, odnosno da krv predočava život (Lev. 17:11, 14). Kad su kasnije apostoli i starješine u Jeruzalemu naveli čega se kršćani trebaju kloniti kako bi bili Bogu po volji, ponovno su naglasili da se Božji sluge trebaju uzdržavati od krvi (Djela 15:20, 29).

Jehova nije htio da ponavljanje određenih fraza i formulacija iz Biblije postane neka vrsta rituala. Naprimjer, Isus je rekao: “Kad se molite, ne govorite uvijek jedno te isto” (Mat. 6:7). Zatim je naveo neke stvari u vezi s kojima se možemo moliti i koje su u skladu s Božjom voljom (Mat. 6:9–13). Dakle, kad se molimo Bogu, mi ne ponavljamo uvijek jedne te iste riječi, ali u svojim se molitvama slobodno možemo uvijek iznova vraćati na iste teme (Mat. 7:7–11).

Postoje dobri razlozi zbog kojih se u Božjoj nadahnutoj Riječi određeni izrazi i formulacije ponavljaju. To je jedan od mnogih načina na koje nas naš Veliki Učitelj uči da činimo ono što je za naše dobro (Iza. 48:17, 18).