Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li ste znali?

Da li ste znali?

Zašto je u vojsci kralja Davida bilo stranaca?

NEKI od stranaca u Davidovoj vojsci bili su Selek Amonac, Urija Hetejin i Jetema Moavac (1. Let. 11:39, 41, 46). a Tu su bili i „Hereteji, Feleteji i ljudi iz Gata“ (2. Sam. 15:18). Ljudi iz Gata su bili Filisteji, a i za Hereteje i Feleteje se smatra da su bili blisko povezani sa Filistejima (Is. Nav. 13:2, 3; 1. Sam. 6:17, 18; Jezek. 25:16).

Zašto je David dozvolio da stranci budu u njegovoj vojsci? Bio je siguran da su mu odani i, što je još važnije, da su odani Jehovi. Na primer, što se tiče Hereteja i Feleteja, u jednom biblijskom rečniku se kaže da su „ostali odani Davidu u najtežem periodu njegove vladavine“ (The New Interpreter’s Dic­tio­nary of the Bi­ble). Na osnovu čega se to može reći? Kada su svi Izraelci napustili Davida i krenuli za pokvarenim čovekom koji se zvao Sava, Hereteji i Feleteji su ostali verni Davidu i pomogli su mu da uguši Savinu pobunu (2. Sam. 20:1, 2, 7). Drugom prilikom, Davidov sin Adonija je pokušao da se domogne vlasti. Ali Hereteji i Feleteji su ostali verni Davidu i pružili podršku ustoličenju Solomona, koga je Jehova izabrao da nasledi Davida (1. Kralj. 1:24-27, 38, 39).

Itaj iz Gata je još jedan stranac koji je bio bezrezervno odan Davidu. Itaj i njegovih 600 ratnika bili su na njegovoj strani kada se Avesalom pobunio i okrenuo Izraelce protiv svog oca. David je najpre rekao Itaju da ne mora da ide u borbu s njim jer je stranac. Ali Itaj je rekao: „Zaklinjem se pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, moj gospodaru, kralju! Gde god bude bio kralj, moj gospodar, bilo da se radi o životu ili smrti, tu će biti i tvoj sluga!“ (2. Sam. 15:6, 18-21).

Itaj je bio odan Davidu, kralju koga je pomazao Jehova

Istina je da su Hereteji, Feleteji i ljudi iz Gata bili stranci, ali su prihvatili Jehovu kao pravog Boga, a Davida kao vladara koga je Jehova izabrao. Davidu je sigurno mnogo značilo što ima tako odane ljude uz sebe.

a Božji zakon zapisan u Ponovljenim zakonima 23:3-6 zabranjivao je Amoncima i Moavcima da postanu deo izraelskog zbora. Izgleda da je to značilo da oni nisu mogli da uživaju sva prava i privilegije koje bi imao neko ko je deo Božjeg naroda. Ali to nije obavezno značilo da nisu smeli da imaju išta sa Izraelcima ili da se nastane među njima. (Videti Insight on the Scrip­tures, 1. tom, str. 95.)