GODINE 1997, u vrijeme dok su u Freetownu trajali ratni sukobi između pobunjenika i državnih oružanih snaga, ponudio sam se da prenosim poštu iz Freetowna u privremenu podružnicu, koja se nalazila u gvinejskom gradu Conakryu.

Na autobusnom kolodvoru ukrcao sam se na autobus s još nekolicinom muškaraca. U daljini se čula zastrašujuća pucnjava. Dok smo se vozili gradskim ulicama, oko nas su fijukali meci. Stoga je vozač okrenuo autobus i pošao drugim putem. Ubrzo nakon toga zaustavili su nas naoružani pobunjenici te nam naredili da izađemo iz autobusa. Kad su nas ispitali, dopustili su nam da prođemo. Kasnije nas je zaustavila druga skupina vojnika. Budući da je jedan od putnika poznavao njihovog zapovjednika, i oni su nam dozvolili da nastavimo putovanje. Na izlasku iz grada naišli smo na treću grupu pobunjenika. Nakon što su nas ispitali,  naredili su nam da krenemo dalje. Na putu prema sjeveru prošli smo još mnogo barikada, a onda se u predvečerje naš prašnjavi autobus dokotrljao do Conakrya.

Na narednim putovanjima prenosio sam kartonske kutije s literaturom, uredsku opremu, izvještaje iz podružnice i humanitarnu pomoć. Najčešće sam putovao automobilom i minibusom, a kad je literaturu trebalo nositi kroz kišne šume ili preko rijeka, unajmio bih nosače ili plovio čamcem.

Kad sam jednom prilikom prevozio opremu iz Freetowna u Conakry, pobunjenici su na granici zaustavili minibus kojim sam putovao. Jedan od njih zamijetio je moju prtljagu i počeo me sumnjičavo ispitivati. U tom sam trenutku među pobunjenicima spazio bivšeg školskog kolegu. Vojnici su ga zvali Opaki i izgledao je najopasnije od svih njih. Vojniku koji me ispitivao rekao sam da sam došao vidjeti Opakog. Dozvao sam ga, a on me istog trena prepoznao i potrčao mi u susret. Zagrlili smo se i nasmijali jedan drugome. A onda se on uozbiljio.

“Imaš li kakvih problema?” upitao me.

“Pokušavam prijeći u Gvineju”, odvratio sam.

Istog trena naredio je vojnicima da propuste naš minibus iako ga nisu pregledali.

Kad god bih nakon toga došao do te kontrolne točke, Opaki bi naredio vojnicima da me propuste. Vojnicima sam davao naše časopise, a oni su ih jako cijenili. Uskoro su me počeli zvati Čovjek sa Stražarskom kulom.