U Kutaisiju, jednom od najvećih gradova u Gruziji, braća su 13 godina održavala veće skupove u staroj ruševnoj tvornici pjenušca. Budući da je krov prokišnjavao, nad sjedećim mjestima bio je razapet najlon kako voda ne bi kapala po prisutnima. No braća odnedavno imaju novu veliku dvoranu bez zidova koja se po potrebi može proširiti kako bi se u njoj mogli održavati kongresi i drugi veći skupovi. Dok je dvorana još bila u izgradnji, na gradilištu se dogodila jedna zanimljiva zgoda. Jednog je dana pedesetak braće iz kamiona istovarivalo betonske blokove. Uto su naišli policajci i pitali što se to ondje zbiva. Oduševili su se kad su vidjeli kako braća radosno i marljivo rade svoj posao. Pohvalili su ih što su tako vrijedni, a onda su zasukali rukave i pomogli im istovariti kamion. Nakon toga rekli su braći da im se slobodno obrate za pomoć ako ih itko bude  uznemiravao te su im obećali da će doći na prvi kongres koji se bude održavao u novoj dvorani.

Malachi iz Burundija, koji služi kao starješina u jednoj tamošnjoj skupštini, zarađivao je za život baveći se poljoprivredom i prevozeći vreće riže na svom biciklu. Htio je pripomoći u gradnji dvorane u svom mjestu, pa je odlučio svaki dan raditi na gradilištu. No da bi to mogao, trebao je zaraditi dovoljno novca kako bi njegova obitelj imala što jesti tijekom dva mjeseca koliko je trajala gradnja. Stoga je odlučio prodati bicikl. Dio novca koji je za njega dobio dao je svojoj ženi da ga rasporedi za osnovne potrebe njihove obitelji, a ostatak je ubacio u kutiju za priloge kako bi sudjelovao u pokrivanju troškova gradnje nove dvorane. Na gradilištu je puno surađivao s članovima tima za gradnju dvorana i tako je naučio kvalitetno obavljati razne poslove. Kad je dvorana bila dovršena, Malachi se zaposlio kao građevinski radnik jer se pokazao vješt u tom poslu. Nakon nekog vremena zaradio je dovoljno novca da ponovno kupi bicikl.

Gradnja dvorana u zabačenim dijelovima Malavija poseban je izazov. Prošle službene godine izgrađena je jedna dvorana u području koje je prilično teško dostupno jer su ceste jako loše. No braća iz podružnice ipak su uspjela terencima dopremiti potreban građevni materijal. Jehovini svjedoci koji žive u tom kraju rekli su da je lokalno stanovništvo s velikim zanimanjem pratilo što se događa na gradilištu. Mnogi ljudi ponudili su pomoć našoj braći te su do kasno u noć istovarivali pijesak, kamen, vreće cementa i limene ploče za pokrivanje krova. Bilo je dana kad je na gradilištu bilo više ljudi koji nisu Jehovini svjedoci nego naše braće! Mještani su se oduševili kad su vidjeli koliko truda Jehovini svjedoci ulažu kako bi čak i u zabačenim  krajevima izgradili lijepa i uredna zdanja u kojima se na dostojanstven način štuje Boga. To im se toliko svidjelo da su im jednostavno morali pomoći.

U Obali Bjelokosti jedan par specijalnih pionira proučava Bibliju s bračnim parom koji ima desetero djece. Poučavaju ih na beteu, jednom od jezika kojim govori tamošnje stanovništvo. U svibnju 2013. u gradu Daloi trebao se održati prvi pokrajinski sastanak na jeziku bete i svi su članovi te obitelji silno željeli prisustvovati tom događaju. No povratna karta za jednu osobu koštala je 800 afričkih franaka (nešto manje od 10 kuna), a oni si to nisu mogli priuštiti. Otac nipošto nije htio da njegova obitelj propusti taj sastanak. Razmišljao je što učiniti te je došao na zanimljivu ideju. Svojoj najstarijoj kćeri dao je 300 franaka (otprilike tri kune) i predložio joj da napravi karamele te ih potom proda kako bi zaradila nešto novca. Ona je to i učinila te je prodala dovoljno bombona da plati sebi put. Otac je i ostaloj djeci dao istu svotu novca te im je predložio da prave i prodaju bombone kako bi zaradili za put. Na koncu je ta obitelj zajedno s nekom braćom i zainteresiranim osobama otputovala na pokrajinski sastanak. Ne treba ni reći koliko su bili sretni što su mogli slušati program na svom materinjem jeziku.