Devetogodišnja Gathie Barnett i njena godinu dana mlađa sestra Marie s poštovanjem su i u tišini stajale dok je njihov razred pozdravljao američku zastavu. Nisu ni slutile da će zbog tog čina, kojim su pokazale svoju vjeru, biti u središtu pažnje na vrlo značajnom sudskom procesu koji se 1943. vodio na američkom Vrhovnom sudu. Gathie i Marie Barnett jednostavno su vjerovale da odanost duguju isključivo Bogu. Tisuće djece Jehovinih svjedoka donijelo je sličnu odluku na temelju svoje savjesti (Djela apostolska 5:29).

Gathie i Marie zbog svog su hrabrog stava izbačene iz škole u Zapadnoj Virginiji. Njihov otac borio se za njih i išao sve do Vrhovnog suda SAD-a. Sud je 14. lipnja 1943. presudio da škola ne može natjerati nijedno dijete da pozdravi zastavu i posebno naveo kako nije točno da Jehovini svjedoci “ne poštuju zastavu zemlje u kojoj žive, a ni svoju zemlju”. Presuda u slučaju Ministarstvo prosvjete Zapadne Virginije protiv Barnettea poništio je odluku donesenu samo tri godine ranije u slučaju Školski okrug Minersville protiv Gobitisa. Prema toj odluci, škole su od učenika imale pravo zahtijevati da pozdrave zastavu. a

Sudac Robert Jackson, u presudi Vrhovnog suda koja je donesena omjerom glasova 6 prema 3, upečatljivo je rekao: “Ako postoji ijedna zvijezda koja ima svoje nedodirljivo mjesto u zviježđu koje zovemo Ustav, onda je to svakako sljedeće: Nijedan dužnosnik, kakav god njegov položaj bio, ne može odrediti što je općeprihvaćeno u politici, nacionalizmu, religiji ili stavovima koji se tiču osobnog mišljenja niti može prisiliti građane da riječima ili postupkom pokažu kako vjeruju u to.”

Djeca Jehovinih svjedoka imala su izravne koristi od spomenute odluke Vrhovnog suda. No Andrew Koppelman, profesor prava na Sveučilištu Northwestern ističe još nešto: “Borci za građanska prava u Americi puno duguju Jehovinim svjedocima, koji su podnijeli žestok i okrutan progon u svojoj borbi za građanske slobode od koje danas svi imamo koristi.”

Philip Brumley, pravni zastupnik Jehovinih svjedoka, objasnio je da taj slučaj nije utjecao samo na američko pravosuđe. On je rekao: “Utjecaj presude donesene u slučaju Barnette jasno se vidi po tome što je Vrhovni sudovi Argentine, Kanade, Kostarike, Gane, Indije, Filipina i Ruande te Europski sud za ljudska prava citiraju u povoljnom svjetlu i donose odluke pozivajući se na nju.”

Godine 2006. Gathie i Marie bile su zajedno s uvaženim pravnim stručnjacima pozvane u Robert H. Jackson Center u New Yorku da govore o važnosti slučaja u kojem su sudjelovale. Marie je tom prilikom rekla: “Posebno me raduje što su djeca nakon nas imala koristi od te presude.” Gathie se izrazila ovako: “Sjećam se kad je moj stariji sin bio poslan na razgovor s ravnateljem zato što nije pozdravio zastavu. Ravnatelj se vratio i rekao mu: ‘Tvoj se nastavnik očito ne sjeća presude Vrhovnog suda.’”

Osim toga, Gathie je prenijela stav svih Jehovinih svjedoka kad je rekla: “Mi poštujemo zastavu i sve što ona simbolizira. Nemamo ništa protiv toga. Samo je ne želimo štovati niti pozdraviti” (1. Ivanova 5:21).