Još tisuće Jehovinih svjedoka nalaze se u dijelovima Ukrajine u kojima bjesni rat, koji je počeo 24. veljače 2022. Naša braća iz ukrajinskih gradova Kremenčuka i Poltave pokazuju iskrenu bratsku ljubav tako što redovito putuju u ratnu zonu kako bi spasili svoje suvjernike i dostavili humanitarnu pomoć. U tim akcijama ukupno ih sudjeluje 21.

U šest tjedana 80-ak puta putovali su u područja u kojima se vode žestoke borbe, kao što je Harkiv. Tako su proputovali otprilike 50 000 kilometara te spasili gotovo 400 braće i sestara.

Dosad su dostavili 23 tone hrane te lijekove, benzin i ostale potrepštine. Svaki put prije polaska braća pažljivo izaberu najsigurnije puteve kako bi izbjegli područja u kojima se vode borbe. Jedno putovanje može trajati i 19 sati jer se braća moraju zaustaviti na kontrolnim točkama kako bi vojnici pretražili njihove automobile.

Cijelim putem nadlijeću ih vojni avioni. Prolaze pored bombardiranih zgrada i olupina tenkova i automobila. Kad u blizini eksplodiraju bombe, osjećaju podrhtavanje tla.

Kad se naš brat Roman 2. travnja 2022. pripremao dostaviti humanitarnu pomoć braći i sestrama u Harkivu, projektili su zasuli ulice. Zato se sklonio u obližnju zgradu. Nakon 30 minuta vidio je da je bombardirana cesta kojom je trebao putovati.

Volodimir, koji također sudjeluje u dostavljanju humanitarne pomoći, rekao je: “Često se molimo Jehovi za mudrost kako bismo donijeli ispravne odluke.”

Oleksandr i njegova žena Valentina živjeli su u Harkivu s njegovim ostarjelim roditeljima. Kako su se borbe sve više zaoštravale, tako su mogli vidjeti eksplozije samo 100 metara od svoje kuće. Budući da nemaju automobil, nisu mogli pobjeći.

A onda su ih braća došla spasiti. “Molili smo se Jehovi i zahvaljivali mu na braći koja su nam pomogla”, rekao je Oleksandr.

Vasil, njegova žena Natalija i njihovo troje djece skrivali su se nekoliko dana u podrumu svoje kuće. Dana 29. veljače 2022., dok su oni bili u podrumu, u blizini njihove kuće eksplodirala je bomba. Od siline eksplozije njihova kuća bila je uništena. Vasil se prisjeća da se čula zaglušujuća eksplozija i da je nestalo struje u podrumu.

Dok je trajalo zatišje, obitelj se preselila u podrum u susjednoj kući. Trećeg ožujka 2022. braća su ih pronašla i odvela u sigurniji dio Ukrajine.

Vasil opisuje kako se osjećao kad je njegova obitelj bila spašena i kad su stigli na sigurno: “Bili smo neizmjerno zahvalni Jehovi. Prvi put nakon dugo vremena – nama se činilo da to traje tjednima – mogli smo u miru večerati a da se nismo bojali za sigurnost svoje djece.”

Oleksandr, koji sudjeluje u dostavljanju humanitarne pomoći, rekao je da akcije spašavanja dokazuju da među Jehovinim narodom vlada jedinstvo. “Sada još više shvaćam koliko Jehova brine za svoj narod”, kaže on. “Kad vidim koliko su naši suvjernici zahvalni, osjećam ogromnu radost.”

Zahvalni smo što imamo takvu hrabru braću i molimo se Jehovi da blagoslovi njihovu samopožrtvovnost (Rimljanima 12:10).