Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Lutke u operi

Lutke u operi

Lutke u operi

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRIJE

„MUZIKA je bila divna, ali ono što su lutke izvodile je prosto neverovatno. Još nigde nisam videla lutke ili marionete koje tako verno dočaravaju čak i jedva primetne pokrete!“

Da li se ovde radi o lutkarskoj predstavi za decu? Ne. Verovali ili ne, ove reči pune oduševljenja izgovorila je odrasla osoba koja je prisustvovala izvođenju jedne opere. Gde se mogu videti te izuzetne predstave? U jednoj od najneobičnijih opera u Salcburgu, austrijskom gradu u kom je rođen čuveni kompozitor Mocart.

Ali, jeste li ikada čuli za drvene marionete visoke od 50 do 100 centimetara koje glume u operi? Upravo to rade lutke iz Salcburškog pozorišta marioneta. Svojom igrom na pozornici one očaravaju publiku i uvode je u jedan drugačiji svet — svet mašte i zanosne muzike.

Spoj stvarnosti i mašte

Dok se zavesa diže i čuju se zvuci uvertire na početku prvog čina, gledaoci su pomalo zatečeni onim što vide. Da li su marionete koje se kreću po pozornici i gestikuliraju kao da pevaju arije zaista napravljene od drveta? Šta je sa svim tim tankim nitima iznad njihovih glava? Neki posetioci ne mogu da prikriju svoje razočaranje. Oni misle: ’Sve je previše očigledno — sve možemo da vidimo!‘ Osim toga, nema prostora za orkestar gde inače sede muzičari. Ideja da se jednostavno puštaju snimci muzike za operu graniči se s lošim ukusom. Neko ko često posećuje operu mogao bi u sebi negodovati: ’Ovo je grozno!‘ Ali, sačekajte malo! Polako, skoro neprimetno, raspoloženje publike se menja.

Nakon što publika savlada početnu sumnjičavost, marionete počinju da pokazuju svoj neodoljivi šarm. Dolazi do zadivljujućeg spoja stvarnosti i mašte. Svilenkaste niti koje daju život lutkama više se ne primećuju. Gledaoci su ushićeni ne samo zbog izvođenja već i zbog neobične ideje da u jednoj maloj operskoj kući u predstavama glume marionete. Uskoro to više ne izgleda neobično i publika brzo zaboravlja da se na sceni nalaze beživotne lutke. Zaista, ove marionete imaju čudesnu sposobnost da oduševe čak i najuzdržanije gledaoce, prenoseći ih za tili čas u svoj vlastiti mali svet.

Na sceni i iza nje

Ono što se dešava iza scene zadivljujuće je skoro kao i ono što se događa na njoj. Pravi umetnici se nalaze iza pozornice ili, bolje rečeno, iznad nje — to su lutkari koji stoje na mostu iznad scene i odatle upravljaju pokretima marioneta. Dok oni rukama prave pokrete kao da koriste neku vrstu znakovnog jezika, marionete pevaju, plaču, bore se u dvobojima ili se klanjaju u znak pozdrava — baš kao što bi to činili pravi operski pevači.

U listu The New York Times jednom je objašnjeno zbog čega je ovaj vid umetnosti toliko zanimljiv: „Ljudi koji su iza scene mogu da igraju sve uloge, bez obzira na životno doba ili pol; oni moraju imati samo jednu odliku: moraju posedovati izuzetnu veštinu.“ A veština s kojom salcburški lutkari udahnjuju život svojim marionetama zaista je neverovatna.

Lutke umesto nepomičnih figura

Salcburško pozorište marioneta sa uspehom radi već više od 90 godina — od 1913, kada je u njemu prvi put izvedena jedna Mocartova opera. Ovo pozorište je osnovao vajar Anton Ajher. Ajher je svoje vajarsko umeće stekao u Minhenu i zatim je počeo da pravi marionete koje su mogle da izvode izvanredne, veoma prirodne pokrete. Uskoro je uvideo da rad s marionetama pričinjava mnogo veće zadovoljstvo od vajanja nepomičnih crkvenih statua.

Nedugo zatim, i ostali članovi Ajherove porodice su se sa oduševljenjem posvetili radu s lutkama. Zajedno s njim marljivo su šili odeću za marionete i pomagali mu prilikom izvođenja muzičkih delova i dijaloga u predstavama. Postigli su tako veliki uspeh da su ubrzo morali da prošire repertoar. Od 1927. ovo pozorište održava predstave i u drugim zemljama. Danas marionete redovno gostuju u nekoliko zemalja, kao što su Japan i Sjedinjene Države. Bez obzira na to iz koje kulture potiču, ljudi vole da gledaju lutkarske predstave.

Da li biste voleli da pogledate predstavu?

Opera se definiše kao „dramsko delo čiju radnju na sceni izvode kostimirani pevači uz pratnju muzike“ (The Concise Oxford Dictionary of Music). Libreto, to jest tekst za operu može se temeljiti na mitologiji, istoriji, biblijskim događajima ili na nekoj izmišljenoj priči. To može biti neka tragedija, ljubavna priča ili komedija. U ovom pozorištu marioneta obično se izvode opere na nemačkom ili italijanskom jeziku. Zato je dobro da pogledate prevod kratkog sadržaja opere kako biste utvrdili da li će vam se predstava dopasti.

Kako jedan hrišćanin može da ustanovi da li neku operu vredi pogledati? Da li jedino merilo treba da budu čuveni pevači? Ili lepota muzike? Ili pak priča na kojoj se zasniva libreto?

Kao i kod svih ostalih vidova razonode, najbolji način da jedan hrišćanin donese odluku da li će slušati ili gledati neku operu jeste da uporedi sadržaj tog dela s merilom koje je izneo apostol Pavle: „Na kraju, braćo, što je god istinito, što je god plemenito, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, što je god pohvalno, što je god čestito i što je god hvale vredno, o tome razmišljajte“ (Filipljanima 4:8).

[Mapa na 8. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

AUSTRIJA

BEČ

Salcburg

[Slika na 8. strani]

Celokupna „glumačka ekipa“ je spremna da se pojavi u najrazličitijim operama

[Slika na 9. strani]

Salcburško pozorište marioneta

[Slika na 10. strani]

Anton Ajher, osnivač pozorišta

[Izvor]

By courtesy of the Salzburg Marionette Theatre

[Izvor slike na 8. strani]

Sve fotografije na stranama 8 i 9: By courtesy of the Salzburg Marionette Theatre