Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ušuškani pod snežnim pokrivačem

Ušuškani pod snežnim pokrivačem

Ušuškani pod snežnim pokrivačem

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FINSKE

TOKOM ledenih zima na dalekom severu, ljudima je neophodna topla odeća i obuća da ne bi zadobili teške promrzline ili čak umrli. Ipak, za mnogobrojne životinje život ide svojim tokom bez obzira na godišnje doba. Osim što imaju topao krzneni ili pernati ogrtač, one takođe dobro koriste zadivljujuće svojstvo snega da služi kao prirodni izolator.

Sneg se sastoji od kristala leda koji nastaju direktno iz vodene pare. Oko 25 centimetara snega predstavlja ekvivalent za oko 2,5 centimetara vode. Prema tome, sneg sadrži dosta vazduha koji je zarobljen među kristalima leda. Zbog takve strukture, on je odličan izolator koji štiti semenje i biljke od ekstremne hladnoće dok ne dođe proleće i toplije vreme. Zatim, poput ogromnog rezervoara smrznute vode koji je poprimio oblik terena na kom se nalazi, sneg se topi, natapajući tlo i snabdevajući potoke i reke vodom.

Život ispod „pokrivača“

Tik ispod snežnog pokrivača nalazi se čitava mreža tunela kroz koju žurno trčkara mnoštvo sićušnih krznenih stvorenja obavljajući svoje svakodnevne aktivnosti, među kojima je na prvom mestu neumorna potraga za hranom. Tu se mogu naći leminzi, voluharice i rovčice — mali bubojedi srodni krticama koji su uglavnom aktivni noću. Za razliku od njih, miševi se često mogu videti na površini snega u žurnoj potrazi za bobicama, koštunjavim plodovima, semenjem i mekom korom mladog drveća.

Kako mali sisari održavaju odgovarajuću telesnu temperaturu? Pored toplog krzna, mnogi od njih imaju i izuzetno brz metabolizam koji je poput ugrađene peći. Kao što možete pretpostaviti, ovim živim grejalicama potrebno je dosta goriva. Primera radi, količina insekata, larvi i lutki koju rovčice pojedu svakog dana približna je njihovoj težini. Proporcionalno gledano, najmanja vrsta rovčice — evroazijska rovčica — pojede i više! Zato im je gotovo svaki trenutak ispunjen potragom za hranom.

S druge strane, mnogi sićušni sisari su omiljena hrana za grabljivce, kao što su sove, hermelin i lasica. Pošto su vitke i hitre, lasice se lako kreću kroz skrivene snežne lavirinte u potrazi za hranom. One čak love zečeve koji su veći od njih.

I sove vrebaju plen. Laponska sova ima tako izoštren sluh da može da otkrije i prati voluharicu koja se kreće ispod snega, pod uslovom da on nije previše dubok. Kad odredi položaj plena, sova zaranja u sneg i svojim snažnim kandžama grabi i odnosi bespomoćnu žrtvu. Međutim, kada je sneg dubok, mnogi grabljivci gladuju, pa čak i uginu, dok vrste koje oni love postaju prekobrojne.

Da ne bi gladovale tokom oskudnih zimskih meseci, mnoge životinje koriste zalihe masti koje su nakupile u toplijem periodu. Ipak, obično se može naći nešto hrane. Na primer, losovi brste mlade grančice drveća, naročito borova. Veverice se goste hranljivim semenjem koje su prikupile i sakrile u svojim „ostavama“, a zečevi grickaju mladu koru, grančice i mladice. Neke vrste ptica vole da jedu zaleđene bobice i tek izrasle vrhove borovih grančica.

Pernati ronioci u snegu!

Veliki broj ptica koristi izolaciono svojstvo snega da bi sačuvale toplotu dok se odmaraju danju ili spavaju tokom noći. Među njima su leštarka, ruševac i snežnica, kao i manje ptice poput konopljarke, zimovke i vrapca. Ako je sneg dubok i mek, neke ptice jednostavno zarone u njega u letu, baš kao što morske ptice zaranjaju u vodu. Koristeći ovu domišljatu taktiku, one ne ostavljaju tragove koje bi grabljivci mogli da vide ili namirišu.

Kada se nađu unutar snežnog nanosa, ptice iskopaju horizontalno udubljenje dugačko do 90 centimetara, koje se na finskom naziva kjepi. Tokom noći, vetar izbriše s površine sve nagoveštaje da se ispod snega nalazi neko živo biće. Kada čovek koji je izašao u šetnju priđe i suviše blizu tim ptičjim skrovištima, zvuk snega koji škripi pod njegovim nogama uzbuni ptice. Odjednom, u neposrednoj blizini, dolazi do prave snežne eksplozije iz koje izleće ptica mahnito udarajući krilima, što može dobro da isprepada šetača koji ništa nije slutio!

Oblačenje zimske odeće

Dok se godišnja doba smenjuju, neke arktičke životinje se kamufliraju tako što menjaju letnje krzno ili perje za zimski „kaput“ koji je u skladu sa snežnom okolinom. U Finskoj, polarne lisice, beli zečevi i nekoliko vrsta lasica u jesen dobijaju gusto, belo ili beličasto krzno.

Slično tome, snežnice gube svoje prošarano letnje perje i dobijaju zimsku bleštavobelu odeću. A na njihovim prstima, na kojima se tokom letnjih meseci nađe tek poneko pero, izrasta gusti sloj perja koji služi kao efikasno pomagalo za hodanje po snegu. Čak i dok menjaju svoju „nošnju“, neke vrste su zaštićene time što se njihovo perje različitih nijansi uklapa u šaroliki predeo delimično prekriven snegom.

Da li ste se ikada pitali kako to da mnogim pticama, čije noge nisu ničim zaštićene, hladnoća ne nanese nikakvu štetu niti im kretanje po snegu i ledu barem ne stvori osećaj krajnje neprijatnosti? Ptice u nogama imaju izvanredno osmišljen sistem za razmenu toplote. Taj zadivljujući sistem deluje tako da se topla arterijska krv iz srca spušta u noge i greje hladnu krv koja se vraća iz stopala.

Da, život postoji svuda — od ledenih polova, do vrelih tropskih predela. Živa bića ne samo što podnose te ekstremne uslove već i napreduju u njima. Muškarci i žene koji otkriju i fotografišu ta stvorenja obično za svoj trud dobijaju velika priznanja, što i zaslužuju! Koliko više onda treba da hvalimo Stvoritelja čudesnog živog sveta na našoj planeti! Kao što stoji u Otkrivenju 4:11: „Dostojan si, Jehova, Bože naš, da primiš slavu, čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je.“

[Okvir/Slika na 18. strani]

Revni bez obzira na vremenske prilike

Jehovini svedoci u Finskoj nastavljaju s duhovnim aktivnostima i tokom hladnih zimskih meseci. Neki od njih rado prelaze velike razdaljine da bi prisustvovali hrišćanskim sastancima. U seoskim područjima broj prisutnih na sastancima ne opada tokom dugih, hladnih meseci. Osim toga, Jehovini svedoci revno učestvuju u službi propovedanja. Budući da smatraju velikom čašću to što mogu da svedoče za Stvoritelja, Jehovu Boga, nije im teško da izađu iz svojih toplih domova da bi učestvovali u objavljivanju poruke o njegovom Kraljevstvu (Matej 24:14).

[Slika na stranama 16, 17]

Snežni burnjaci u pećini

[Izvor]

By courtesy of John R. Peiniger

[Slika na stranama 16, 17]

Hermelin

[Izvor]

Mikko Pöllänen/Kuvaliiteri

[Slika na 17. strani]

Labudovi

[Slika na 17. strani]

Zec

[Slika na 17. strani]

Polarna lisica