1. Korinćanima 13:1-13
-
Ljubav – uzvišeniji put (1–13)
13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavi ne bih imao, bio bih gong koji odjekuje ili činela koja zveči.
2 Kad bih imao dar proricanja, razumio sve svete tajne te imao sve znanje+ i kad bih imao tako jaku vjeru da mogu pomicati gore, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa*.+
3 I kad bih razdijelio sav svoj imetak da nahranim druge+ i kad bih bio spreman žrtvovati svoj život kako bih se hvalio, a ljubavi ne bih imao,+ ništa mi ne bi koristilo.
4 Ljubav+ je strpljiva*+ i dobrostiva.+ Ljubav nije zavidna*,+ ne hvali se, ne uzvisuje se,+
5 ne ponaša se nedolično*,+ nije sebična*,+ nije razdražljiva,+ ne pamti zlo.+
6 Ne raduje se nepravdi,+ a raduje se istini.
7 Sve podnosi,+ sve vjeruje,+ svemu se nada,+ sve trpi.+
8 Ljubav nikada neće zakazati*. A darovi proricanja će nestati, jezici* će prestati, znanje će nestati.
9 Jer naše je znanje djelomično+ i naše je proricanje djelomično,
10 a kada dođe ono što je potpuno, nestat će ono što je djelomično.
11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao kao dijete, rasuđivao kao dijete. A kad sam postao čovjek, odbacio sam ono što je djetinje.
12 Jer sada vidimo nejasan odraz u ogledalu*, a tada ćemo vidjeti jasno – licem u lice. Sada je moje znanje djelomično, a tada će biti potpuno, kao što je potpuno Božje znanje o meni.
13 Na kraju ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je od njih ljubav.+
