1. Samuelova 20:1-42
-
Jonatan odan Davidu (1–42)
20 David je pobjegao iz Najota u Rami. Došao je pred Jonatana te ga upitao: “Što sam učinio?+ Što sam skrivio i kako sam zgriješio tvom ocu da me želi ubiti*?”
2 Jonatan mu je odgovorio: “Ti nipošto nećeš umrijeti!+ Evo, moj otac ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da mi to ne otkrije. Zašto bi moj otac sakrio takvo što od mene? Neće se to dogoditi!”
3 Ali David mu je nato rekao: “Tvoj otac sigurno zna da sam stekao tvoju naklonost,+ pa misli: ‘Jonatan ne treba ništa znati o tome da se ne uznemiri.’ Istinu govorim pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, samo me korak dijeli od smrti!”+
4 Nato je Jonatan kazao Davidu: “Učinit ću za tebe što god želiš.”
5 A David je rekao Jonatanu: “Evo, sutra je mlađak+ i ja bih trebao s kraljem sjediti za stolom i jesti. Učinimo ovako: ti me pusti da odem, a ja ću se sakriti negdje izvan grada do prekosutra navečer.
6 Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu: ‘David me zamolio da ga pustim da odmah ode u svoj grad Betlehem+ kako bi sa svojom obitelji prinio godišnju žrtvu.’+
7 Ako on kaže: ‘Dobro!’ onda tvoj sluga može biti miran. Ali ako se razgnjevi, budi uvjeren da mi sprema zlo.
8 Iskaži vjernu ljubav svom sluzi+ jer si sa svojim slugom sklopio savez pred Jehovom.+ Ali ako sam nešto skrivio,+ ubij me ti sam! Zašto bi me predao svom ocu?”
9 A Jonatan mu je odgovorio: “Nikada ti ne bih učinio takvo što! Znaš da bih ti javio kad bih doznao da ti moj otac sprema zlo.”+
10 Nato je David upitao Jonatana: “Tko će mi javiti ako ti tvoj otac ljutito odgovori?”
11 A Jonatan mu je odgovorio: “Hajde, pođimo izvan grada!” Tako su obojica otišla izvan grada.
12 I Jonatan je rekao Davidu: “Neka Jehova, Izraelov Bog, bude svjedok da ću do sutra ili prekosutra otkriti što misli moj otac! Ako ti je moj otac naklonjen, poslat ću nekoga da ti to javi.
13 Ali ako ti moj otac sprema zlo, neka me Jehova strogo kazni ako ti to ne javim i ne pustim te da odeš u miru. Neka Jehova bude s tobom,+ kao što je bio s mojim ocem!+
14 Nećeš li i ti meni iskazivati vjernu ljubav kakvu iskazuje Jehova dokle god budem živ, pa čak i nakon što umrem?+
15 Nikad nemoj uskratiti svoju vjernu ljubav mojim potomcima,+ čak ni onda kad Jehova istrijebi sve Davidove neprijatelje s lica zemlje.”
16 Tada je Jonatan sklopio savez s Davidom i njegovim potomcima te je rekao: “Neka Jehova kazni Davidove neprijatelje!”
17 Tako je Jonatan potaknuo Davida da se još jednom zakune svojom ljubavlju prema njemu jer ga je volio kao samog sebe.+
18 I Jonatan mu je rekao: “Sutra je mlađak+ i sigurno će se primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno.
19 A prekosutra će se još više primijetiti da te nema. Zato otiđi na mjesto na kojem si se sakrio nekidan* i ostani ondje kod kamena.
20 A ja ću odapeti tri strijele pokraj kamena kao da gađam metu.
21 I poslat ću slugu i reći mu: ‘Idi, pronađi strijele!’ Ako kažem sluzi: ‘Gle, strijele su ti s ove strane, donesi ih!’ onda se možeš vratiti jer je sve dobro i ne prijeti ti nikakva opasnost, tako mi Jehove, živog Boga!
22 Ali ako kažem mladiću: ‘Gle, strijele su dalje od tebe!’ ti onda idi, jer te Jehova šalje odavde.
23 A što se tiče obećanja koje smo dali jedan drugome,+ neka nam Jehova zauvijek bude svjedok.”+
24 I David se sakrio izvan grada. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede.+
25 Sjeo je na svoje uobičajeno mjesto uza zid. Jonatan je bio nasuprot njemu, Abner+ je sjedio kraj Šaula, a Davidovo mjesto bilo je prazno.
26 Šaul nije ništa rekao taj dan jer je pomislio: “Nešto se dogodilo, pa nije čist.+ Da, sigurno je nečist.”
27 A sutradan, dan poslije mlađaka, Davidovo je mjesto i dalje bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: “Zašto Jišajev sin+ nije došao na objed ni jučer ni danas?”
28 Jonatan je odgovorio Šaulu: “David me zamolio da ga pustim da ode u Betlehem.+
29 Kazao je: ‘Molim te, dopusti mi da idem jer u gradu trebamo prinijeti obiteljsku žrtvu i brat mi je rekao da moram doći. Stoga, ako sam stekao tvoju naklonost, molim te, pusti me da odem i vidim svoju braću.’ Zato nije došao za kraljev stol.”
30 Tada se Šaul razgnjevio na Jonatana pa mu je rekao: “Buntovniče! Zar misliš da ne znam da si se udružio s Jišajevim sinom na svoju sramotu i na sramotu svoje majke?
31 Jer sve dok je Jišajev sin živ tvoja se kraljevska vlast neće učvrstiti.+ A sada pošalji ljude da mi ga dovedu jer mora umrijeti!”+
32 Ali Jonatan je upitao svog oca Šaula: “Zašto mora umrijeti?+ Što je učinio?”
33 Nato je Šaul bacio koplje na njega da ga probode.+ Tako je Jonatan shvatio da je njegov otac odlučio ubiti Davida.+
34 Tada je Jonatan ustao od stola silno gnjevan i tog dana nije ništa jeo jer se uznemirio zbog Davida,+ zbog toga što ga je njegov otac osramotio.
35 Ujutro je Jonatan otišao izvan grada kako bi se prema dogovoru našao s Davidom, a s njim je išao i jedan mladi sluga.+
36 I on je rekao svom sluzi: “Molim te, otrči i pronađi strijele koje ću odapeti!” I sluga je otrčao, a Jonatan je odapeo strijelu tako da je preletjela preko njega.
37 Kad je sluga došao do mjesta na kojem je bila strijela koju je Jonatan odapeo, Jonatan je doviknuo sluzi: “Nije li strijela dalje od tebe?”
38 I Jonatan je vikao za slugom: “Brže! Požuri! Ne zastajkuj!” Jonatanov sluga pokupio je strijele i vratio se svom gospodaru.
39 No sluga nije razumio o čemu se radi. Samo su Jonatan i David znali što to znači.
40 Tada je Jonatan dao sluzi svoje oružje i rekao mu: “Idi, odnesi to u grad!”
41 Kad je sluga otišao, David je ustao s mjesta na kojem je bio, na južnoj strani. Zatim je pao ničice i poklonio se tri puta. Potom su poljubili jedan drugoga i obojica su zaplakala, a David je naročito gorko plakao.
42 I Jonatan je rekao Davidu: “Idi u miru! Jer obojica smo se zakleli+ u Jehovino ime: ‘Neka Jehova zauvijek bude svjedok saveza između tebe i mene i između tvog potomstva i mog potomstva.’”+
Potom je David otišao odande, a Jonatan se vratio u grad.
