2. Korinćanima 11:1-33
11 Kad biste barem podnijeli malo moje nerazumnosti! Zapravo, već me i podnosite.
2 Jer gorljivo se brinem za vas kao što to Bog čini*. Naime, ja sam vas osobno obećao dati jednom mužu, Kristu, i želim vas dovesti pred njega kao čistu djevicu.+
3 Ali bojim se da se vaše misli ne iskvare – kao što se dogodilo Evi koju je zmija zavela svojim lukavstvom+ – pa da ne izgubite iskrenost i čistoću koje dugujete Kristu.+
4 Jer kad netko dođe i propovijeda drugačijeg Isusa od onoga kojeg smo mi propovijedali, ili kad unosi drugačiji duh od onoga koji ste primili, ili kad objavljuje drugačiju dobru vijest od one koju ste prihvatili,+ vi takvoga podnosite.
5 A smatram da ja ni u čemu ne zaostajem za vašim nadapostolima.+
6 Ako i nisam vješt u govoru,+ znanja mi nipošto ne nedostaje. Uostalom, mi smo vam to na svaki način i u svemu pokazali.
7 Zar sam počinio grijeh zato što sam se ponizio kako biste se vi uzvisili i rado vam objavio Božju dobru vijest bez ikakve naplate?+
8 Druge sam skupštine opteretio* primajući potporu od njih kako bih mogao služiti vama.+
9 A kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nikome nisam bio na teret jer su braća koja su došla iz Makedonije velikodušno namirila moje potrebe.+ Da, trudio sam se da vam ni na koji način ne budem na teret, a i dalje ću to činiti.+
10 Sve dok je Kristova istina u meni, ništa me neće spriječiti da se time hvalim+ diljem Ahaje.
11 Zašto sam tako postupio? Zar zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim.
12 Ja ću i dalje činiti ono što činim+ kako onima koji, hvaleći se svojom službom, žele dokazati da su nam ravni ne bih dao nikakvog povoda za to.
13 Jer oni su lažni apostoli, koji varaju druge i pretvaraju se da su Kristovi apostoli.+
14 A nije ni čudo jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetla.+
15 Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge pretvaraju da su sluge pravednosti. No na kraju će dobiti ono što su zaslužili svojim djelima.+
16 Opet kažem: Neka me nitko ne smatra nerazumnim. Ali čak i ako me smatrate nerazumnim, prihvatite me kao takvog, da se i ja malo pohvalim.
17 Ovo što sad govorim, ne govorim po uzoru na Gospodina, nego kao nerazuman čovjek, koji se samouvjereno hvali.
18 Budući da se mnogi hvale onim što ljudi smatraju vrijednim*, i ja ću se time hvaliti.
19 Budući da ste tako “razumni”, vi rado podnosite nerazumne.
20 Zapravo, podnosite svakoga tko vas zarobljava, svakoga tko proždire vašu imovinu, svakoga tko otima što imate, svakoga tko se uzdiže iznad vas i svakoga tko vas udara po licu.
21 To kažem na našu sramotu jer neki misle da smo bili slabi.
No ako drugi postupaju odvažno – govorim kao nerazuman čovjek – onda i ja mogu biti odvažan.
22 Jesu li Hebreji? I ja sam.+ Jesu li Izraelci? I ja sam. Jesu li Abrahamovi potomci? I ja sam.+
23 Jesu li Kristovi sluge? Kao luđak odgovaram – ja sam to još i više! Više sam se trudio,+ češće sam bio u zatvoru,+ bezbroj puta su me tukli, mnogo puta bio sam u smrtnoj opasnosti.+
24 Od Židova sam pet puta dobio 39* udaraca,+
25 triput sam bio išiban,+ jednom kamenovan,+ triput sam doživio brodolom,+ cijelu noć i dan proveo sam na otvorenom moru.
26 Često sam putovao, bio sam u opasnostima od rijeka, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od sunarodnjaka,+ u opasnostima od neznabožaca*,+ u opasnostima u gradu,+ u opasnostima u pustinji, u opasnostima na moru, u opasnostima među lažnom braćom.
27 Teško sam i naporno radio, probdio sam mnoge noći,+ bio sam gladan i žedan,+ često sam bio bez hrane,+ trpio sam hladnoću i nisam imao što obući*.
28 A povrh svih tih nevolja, svaki me dan pritišće i briga za sve skupštine.+
29 Kad je netko slab, zar se i ja ne osjećam slabim? Kad netko posrne u vjeri*, zar ja ne izgaram od gnjeva?
30 Ako se već moram hvaliti, hvalit ću se onim što otkriva da sam slab.
31 Bog i Otac Gospodina Isusa, onaj koga treba hvaliti u svu vječnost, zna da ne lažem.
32 U Damasku je namjesnik kralja Arete držao grad pod stražom kako bi me uhvatio,
33 ali braća su me u košari spustila kroz prozor u gradskim zidinama,+ pa sam mu umaknuo.
