2. Kraljevima 19:1-37
19 Čim je kralj Ezekija to čuo, razderao je svoje haljine, ogrnuo kostrijet i otišao u Jehovin dom.+
2 Potom je dvorskog upravitelja Elijakima, pisara Šebnu i svećeničke starješine poslao ogrnute kostrijeću k proroku Izaiji,+ Amosovom sinu.
3 Oni su mu rekli: “Ovako kaže Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, ukora* i sramote, jer mi smo poput žene kojoj je došlo vrijeme da rodi, a nema snage za to.+
4 Možda će Jehova, tvoj Bog, čuti sve riječi rabšaka, kojeg je asirski kralj, njegov gospodar, poslao da se ruga živom Bogu,+ pa će ga Jehova, tvoj Bog, pozvati na odgovornost zbog riječi koje je čuo. Pomoli se+ za ostatak naroda koji je još živ.’”
5 Nakon što su sluge kralja Ezekije prenijeli Izaiji njegovu poruku,+
6 Izaija im je rekao: “Recite svom gospodaru: ‘Ovako kaže Jehova: “Ne boj se+ riječi koje si čuo, kojima su sluge asirskog kralja hulili na mene!+
7 Ja ću tom kralju staviti u um misao* da se vrati u svoju zemlju kad čuje jednu vijest. I učinit ću da bude ubijen mačem u svojoj zemlji.”’”+
8 Kad je rabšak čuo da je asirski kralj prekinuo opsadu Lakiša,+ vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Libne.+
9 A kralj je čuo vijest da je etiopski kralj Tirhaka krenuo u rat protiv njega. Stoga je ponovno poslao glasnike+ Ezekiji, rekavši im:
10 “Ovako recite Judinom kralju Ezekiji: ‘Ne daj da te tvoj Bog u kojeg se uzdaš zavara riječima: “Jeruzalem neće biti predan u ruke asirskom kralju.”+
11 Eto, čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama koje su opustošili.+ Zar ćeš se samo ti izbaviti?
12 Jesu li narode koje su moji preci zatrli spasili njihovi bogovi? Gdje su Gozanci, Haranci,+ Resefci i Edenci koji su bili u Tel-Asaru?
13 Gdje su kralj Hamata i kralj Arpada te kraljevi gradova Sefarvajima, Hene i Ive?’”+
14 Ezekija je primio pisma koja su mu donijeli glasnici i pročitao ih. Potom je otišao u Jehovin dom i raširio ih pred Jehovom.+
15 Tada se Ezekija obratio Jehovi u molitvi+ i rekao mu: “Jehova, Bože Izraelov, koji sjediš na prijestolju iznad* keruba,+ ti si jedini pravi Bog, Bog svih kraljevstava na zemlji.+ Ti si stvorio nebo i zemlju.
16 Jehova, prigni uho i čuj!+ Jehova, otvori oči+ i vidi! Čuj riječi koje nam je Sanherib uputio da bi se rugao živom Bogu.
17 Istina je, Jehova, da su asirski kraljevi opustošili narode i njihovu zemlju.+
18 I pobacali su njihove bogove u vatru jer to nisu bili bogovi,+ nego djelo ljudskih ruku,+ drvo i kamen. Zato su ih i mogli uništiti.
19 A sada, Jehova, Bože naš, molim te, izbavi nas iz njegove ruke kako bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti, Jehova, jedini Bog!”+
20 Tada je Amosov sin Izaija poručio Ezekiji: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Čuo sam molitvu+ koju si mi uputio zbog asirskog kralja Sanheriba.+
21 Evo riječi koje Jehova objavljuje protiv njega:
“Djevica, kći sionska, prezire te i ruga ti se.
Kći jeruzalemska odmahuje glavom i podsmjehuje ti se.
22 Kome se rugaš i na koga huliš?+
Na koga vičeš+i koga oholo gledaš?
Svetog Izraelovog Boga!+
23 Preko svojih glasnika+ rugaš se Jehovi+ i kažeš:
‘S mnoštvom svojih bojnih kolapopet ću se na vrhove gora,na najudaljenije obronke Libanona.
Posjeći ću njegove visoke cedrove, njegove krasne borovice.
Doći ću u njegova najudaljenija skrovišta, u njegove najgušće šume.
24 Iskopat ću bunare i pit ću tuđe vode.
Svojim ću stopalima isušiti sve potoke* u Egiptu.’
25 Nisi li čuo što od davnine namjeravam učiniti?+
Davnih dana to sam smislio.+
Sada ću to ostvariti.+
Ti ćeš opustošiti utvrđene gradove i pretvoriti ih u ruševine.+
26 Njihovi stanovnici bit će bespomoćni,silno će se prestrašiti i biti posramljeni.
Postat će kao poljsko bilje i zelena trava,+kao trava na krovovima koju je sasušio istočni vjetar.
27 Ali ja dobro znam kad sjediš, kad nekamo ideš i kad se vraćaš,+a znam i kad bjesniš na mene,+
28 jer su tvoje bijesne riječi+ i tvoja rika doprli do mojih ušiju.+
Zato ću ti staviti kuku u nos i uzde u usta+i vratit ću te putem kojim si došao.”+
29 A ovo će ti* biti znak da će se to dogoditi: Ove godine jest ćete ono što samo naraste*, iduće godine jest ćete žito koje iznikne od toga,+ a treće godine sijat ćete i žeti, sadit ćete vinograde i jesti njihov rod.+
30 Preživjeli iz Judinog naroda, oni koji preostanu,+ pustit će korijen u dubinu i rađati plod u visinu.
31 Jer ostatak će doći iz Jeruzalema i preživjeli s gore Siona. To će u svojoj revnosti učiniti Jehova nad vojskama.+
32 Zato Jehova ovako kaže za asirskog kralja:+
“On neće ući u ovaj grad,+neće ovamo odapeti strijelu,neće mu se primaknuti sa štitomi neće pred njim nasuti opsadni nasip.+
33 Vratit će se putem kojim je došao.
Neće ući u ovaj grad”, kaže Jehova.
34 “Branit ću ovaj grad+ i spasiti ga radi sebe+i radi svog sluge Davida.”’”+
35 Te iste noći došao je Jehovin anđeo i pobio 185 000 vojnika u asirskom taboru.+ Kad su rano ujutro ljudi ustali, oko njih su bili sve sami mrtvaci.+
36 Stoga je asirski kralj Sanherib otišao odande i vratio se u Ninivu+ te ostao u njoj.+
37 Kad se jednom klanjao u hramu svog boga Nisroka, njegovi sinovi Adramelek i Sareser ubili su ga mačem+ i potom pobjegli u zemlju Ararat.+ A umjesto njega počeo je kraljevati njegov sin Esar-Hadon.+
