2. Kraljevima 22:1-20
22 Jošija+ je imao osam godina kad je postao kralj i vladao je 31 godinu u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Jedida i bila je kći Adaje iz Boskata.+
2 Jošija je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima i u svemu je išao stopama svog pretka Davida,+ nije skretao ni nadesno ni nalijevo.
3 Osamnaeste godine svoje vladavine kralj Jošija poslao je svog pisara Šafana, Asalijinog sina, Mešulamovog unuka, u Jehovin dom+ i rekao mu:
4 “Idi k velikom svećeniku Hilkiji.+ Neka uzme sav novac koji je donesen u Jehovin dom,+ koji su vratari skupili od naroda.+
5 Neka se novac uruči onima koji su postavljeni da nadgledaju poslove u Jehovinom domu, a oni neka ga daju radnicima u Jehovinom domu koji trebaju popraviti oštećenja na domu,+
6 naime graditeljima, zidarima i drugim zanatlijama. Oni neka njime kupe drvenu građu i klesani kamen za popravak doma.+
7 Ali neka se od njih ne traži da polažu račune za to kako troše novac koji im je uručen, jer su oni bili dostojni povjerenja.”+
8 Kasnije je veliki svećenik Hilkija rekao pisaru Šafanu:+ “Pronašao sam knjigu Zakona+ u Jehovinom domu.” I Hilkija je knjigu dao Šafanu te ju je on počeo čitati.+
9 Tada je pisar Šafan otišao kralju i rekao mu: “Tvoji su sluge istresli iz kovčega novac donesen u dom i predali ga onima koji su postavljeni da nadgledaju poslove u Jehovinom domu.”+
10 Pisar Šafan još je rekao kralju: “Svećenik Hilkija dao mi je ovu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.
11 Kad je kralj čuo riječi zapisane u knjizi Zakona, razderao je svoje haljine.+
12 I zapovjedio je svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu,+ Mikajinom sinu Akboru, pisaru Šafanu i kraljevom sluzi Asaji:
13 “Idite i upitajte Jehovu za mene, za narod i za svu Judinu zemlju. Pitajte što znače riječi zapisane u ovoj knjizi koja je pronađena, jer Jehova se jako razgnjevio na nas+ zato što naši preci nisu slušali riječi ove knjige i nisu činili ono što je za nas napisano u njoj.”
14 Tako su svećenik Hilkija te Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli k proročici+ Huldi. Ona je bila žena Tikvinog sina Šaluma, Harhasovog unuka, čuvara odjeće, i živjela je u novom dijelu Jeruzalema. Kad su došli k njoj, kazali su joj što se dogodilo.+
15 Ona im je nato rekla: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
16 “Ovako kaže Jehova: ‘Nanijet ću nevolju ovom mjestu i njegovim stanovnicima i ispunit ću sve što stoji u knjizi koju je pročitao Judin kralj.+
17 Budući da su me ostavili te sada spaljuju prinose drugim bogovima+ i vrijeđaju me svime što čine,+ moj će gnjev planuti na ovo mjesto i neće se ugasiti.’”+
18 A Judinom kralju, koji vas je poslao da pitate Jehovu, recite ovo: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za riječi koje si čuo:
19 ‘Budući da je tvoje srce prihvatilo moje opomene pa si se ponizio+ pred Jehovom kad si čuo što sam objavio protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika – da će ih snaći prokletstvo i da će se ljudi zgražati nad njima – te si razderao svoje haljine+ i plakao preda mnom, ja sam te uslišio’, kaže Jehova.
20 ‘Zato ću te pribrati k tvojim precima* i u miru ćeš biti položen u svoj grob, pa tvoje oči neće vidjeti svu tu nevolju koju ću nanijeti ovom mjestu.’”’” I javili su kralju taj odgovor.
Bilješke
^ Ovo je pjesnički izraz koji se odnosi na smrt.
