2. Kraljevima 23:1-37
23 Tada je kralj poslao glasnike da sazovu k njemu sve Judine i jeruzalemske starješine.+
2 Potom je kralj otišao u Jehovin dom, a s njim i svi Judejci, svi stanovnici Jeruzalema, svećenici i proroci – svi ljudi, od najvećeg do najmanjeg. Pročitao je pred njima sve riječi knjige+ saveza+ koja je bila pronađena u Jehovinom domu.+
3 Stojeći kraj stupa, kralj je sklopio* savez pred Jehovom+ i obećao da će svim srcem i svom dušom* slušati Jehovu i držati se njegovih zapovijedi, opomena i odredbi te da će izvršavati riječi saveza koje su zapisane u toj knjizi. I sav je narod prihvatio savez.+
4 Potom je kralj zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji+ te ostalim svećenicima i vratarima da iznesu iz Jehovinog hrama sve predmete načinjene za Baala, za obredno deblo*+ i za svu nebesku vojsku*. I spalio ih je izvan Jeruzalema u kidronskim poljima, a njihov je pepeo odnio u Betel.+
5 Raspustio je svećenike tuđih bogova, koje su Judini kraljevi bili postavili da spaljuju prinose na obrednim uzvišicama u Judinim gradovima i u okolici Jeruzalema, a tako i one koji su spaljivali prinose Baalu, suncu, mjesecu, zviježđima* i svoj nebeskoj vojsci.+
6 Iznio je iz Jehovinog doma obredno deblo+ i odnio ga izvan Jeruzalema, u dolinu Kidron, te ga spalio+ u dolini Kidronu i satro u prah, a prah je prosuo po grobovima običnog naroda.+
7 Osim toga, porušio je stanove hramskih bludnika,+ koji su se nalazili u Jehovinom domu i u kojima su žene tkale platno za svetišta obrednog debla.
8 Potom je doveo sve svećenike iz Judinih gradova te je oskvrnuo obredne uzvišice na kojima su ti svećenici spaljivali prinose, od Gebe+ do Beer-Šebe.+ Usto je porušio obredne uzvišice na vratima, one koje su bile kod vrata gradskog zapovjednika Jošue, s lijeve strane kad se uđe na gradska vrata.
9 Svećenici s obrednih uzvišica nisu služili kod Jehovinog žrtvenika u Jeruzalemu,+ ali jeli su beskvasne kruhove sa svojom braćom.
10 Jošija je oskvrnuo i Tofet,+ koji se nalazi u Dolini Hinomovih sinova*,+ da više nitko ne bi svog sina ili svoju kćer žrtvovao u vatri* u čast Moleku.+
11 I zabranio je da konji koje su Judini kraljevi posvetili suncu ulaze u Jehovin dom kroz odaju* dvoranina Natan-Meleka, koja se nalazila u trijemu, a kola posvećena suncu+ spalio je vatrom.
12 Kralj je ujedno porušio žrtvenike koje su Judini kraljevi bili načinili na krovu+ Ahazove gornje sobe i žrtvenike koje je Manaše načinio u oba dvorišta Jehovinog doma.+ Satro ih je, a njihov je prah razasuo u dolini Kidronu.
13 Kralj je oskvrnuo obredne uzvišice nasuprot Jeruzalemu, na južnom* dijelu Gore uništenja*, koje je izraelski kralj Salamun bio načinio odvratnoj sidonskoj božici Aštarti, odvratnom moapskom bogu Kemošu i odvratnom amonskom bogu Milkomu.+
14 Porazbijao je obredne stupove i posjekao obredna debla,+ a mjesta na kojima su stajali napunio je ljudskim kostima.
15 Srušio je i žrtvenik u Betelu i obrednu uzvišicu što ih je bio načinio Nebatov sin Jeroboam i tako naveo Izraela na grijeh.+ Nakon što je srušio žrtvenik i obrednu uzvišicu, spalio je uzvišicu i satro je u prah, a spalio je i obredno deblo.+
16 Kad se Jošija okrenuo i vidio grobove na gori, poslao je ljude da izvade kosti iz grobova te ih je spalio na žrtveniku i tako ga oskvrnuo, čime se ispunila Jehovina riječ što ju je objavio sluga pravog Boga, koji je prorekao da će se to dogoditi.+
17 Potom je upitao: “Kakav je ono nadgrobni spomenik što ga vidim?” A ljudi iz grada odgovorili su mu: “To je grob sluge pravog Boga iz Jude+ koji je prorekao sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom.”
18 Nato je Jošija rekao: “Pustite ga da počiva! Neka nitko ne dira njegove kosti!” Tako nisu dirali njegove kosti, a ni kosti proroka koji je došao iz Samarije.+
19 Jošija je uklonio i sva svetišta na uzvišicama u samarijskim gradovima+ koja su podignuli izraelski kraljevi i tako vrijeđali Boga. Učinio je s njima sve što je učinio i u Betelu.+
20 Na žrtvenicima je pogubio sve svećenike s obrednih uzvišica koji su bili ondje i spalio je na njima ljudske kosti.+ Potom se vratio u Jeruzalem.
21 Tada je kralj zapovjedio svemu narodu: “Proslavite Pashu+ u čast Jehovi, svom Bogu, kako je zapisano u ovoj knjizi saveza.”+
22 Takva se Pasha nije slavila od vremena kad su suci sudili Izraelu niti tijekom cijelog razdoblja u kojem su nad Izraelom i Judom vladali kraljevi.+
23 Ta Pasha u čast Jehovi bila je proslavljena u Jeruzalemu osamnaeste godine Jošijinog kraljevanja.
24 Jošija je ujedno uklonio one koji su prizivali duhove i proricali budućnost,+ kipove kućnih bogova*,+ odvratne idole* i sve gadosti koje su se mogle vidjeti u Judinoj zemlji i u Jeruzalemu da bi izvršio riječi Zakona+ zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u Jehovinom domu.+
25 Prije njega nije bilo takvog kralja koji se vratio Jehovi i služio mu svim srcem, svom dušom*+ i svom snagom, čineći sve prema Mojsijevom zakonu, a ni poslije njega nije bilo takvog kralja kao što je bio on.
26 Ipak, Jehova se nije prestao gnjeviti na Judu, nego je njegova srdžba i dalje plamtjela zbog svih gadosti kojima ga je Manaše vrijeđao.+
27 Jehova je rekao: “Udaljit ću Judu od sebe da ga više ne gledam,+ kao što sam i Izraela udaljio od sebe.+ Odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i dom za koji sam rekao: ‘Ondje će se slaviti* moje ime.’”+
28 A ostali događaji iz Jošijinog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva.
29 U njegovo je vrijeme faraon Neho, egipatski kralj, pošao prema rijeci Eufratu kako bi se ondje našao s asirskim kraljem. Kralj Jošija krenuo je u boj protiv Neha, ali on ga je ubio kod Megida+ čim ga je ugledao.
30 Njegovi sluge položili su njegovo mrtvo tijelo na kola i odvezli ga iz Megida u Jeruzalem te ga pokopali u njegovom grobu. Potom je narod doveo Jošijinog sina Joahaza te ga pomazao i postavio za kralja nakon njegovog oca.+
31 Joahaz+ je imao 23 godine kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne.
32 Joahaz je činio ono što je zlo u Jehovinim očima, sve kako su činili i njegovi preci.+
33 Faraon Neho+ bacio ga je u zatvor u Ribli,+ u hamatskoj zemlji, kako više ne bi vladao u Jeruzalemu, a zemlji je nametnuo danak od 100 talenata* srebra i jednog talenta zlata.+
34 Potom je faraon Neho postavio Jošijinog sina Elijakima da kraljuje umjesto svog oca Jošije i promijenio mu je ime u Jojakim. A Joahaza je odveo u Egipat,+ gdje je on na koncu i umro.+
35 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali morao je nametnuti narodu porez da bi faraonu mogao dati novac koji je on zahtijevao. Svakome iz naroda uzimao je procijenjenu količinu srebra i zlata da bi ga dao faraonu Nehu.
36 Jojakim+ je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Zebida, a bila je kći Pedaje iz Rume.
37 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima,+ sve kako su činili i njegovi preci.+
Bilješke
^ Ili: “obnovio”.
^ Odnosno nebeska tijela.
^ Ili: “zviježđima zodijaka”.
^ Dosl.: “proveo kroz vatru”.
^ Ili: “blagovaonicu”.
^ Dosl.: “desnom”.
^ Odnosno Maslinske gore, osobito njenog južnog kraja koji se naziva i Gora prijestupa.
^ Moguće je da je hebrejski izraz srodan riječi koja znači “izmet”. Njime se izražavao prezir.
^ Ili: “terafa”.
^ Ili: “Ondje će prebivati”.
^ Talenat je imao 34,2 kilograma. Vidi dodatak B14.
