2. Ljetopisa 34:1-33
34 Jošija+ je imao osam godina kad je postao kralj i vladao je 31 godinu u Jeruzalemu.+
2 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima i išao je stopama svog pretka Davida te nije skretao ni nadesno ni nalijevo.
3 Osme godine svog kraljevanja, dok je još bio dječak, počeo je služiti Bogu svog pretka Davida,+ a dvanaeste je godine počeo čistiti Judu i Jeruzalem+ od obrednih uzvišica,+ obrednih debla* te rezbarenih+ i lijevanih* kipova.
4 Pred njim su porušili žrtvenike Baalima, a on je polomio kadione stalke koji su bili na njima. Osim toga, sasjekao je obredna debla* i porazbijao rezbarene i lijevane kipove te ih je sve satro u prah, a njega je prosuo po grobovima onih što su im prinosili žrtve.+
5 Kosti svećenika spalio je na njihovim vlastitim žrtvenicima.+ Tako je očistio Judu i Jeruzalem.
6 I u Manašeovim, Efrajimovim+ i Šimunovim gradovima sve do Naftalija, po svim njihovim opustošenim mjestima,
7 porušio je žrtvenike i obredna debla*, porazbijao rezbarene kipove+ i satro ih u prah. Polomio je sve kadione stalke diljem Izraela,+ a potom se vratio u Jeruzalem.
8 Osamnaeste godine svoje vladavine, kad je očistio zemlju i hram, poslao je Asalijinog sina Šafana,+ gradskog zapovjednika Maaseju i ljetopisca Joaha, Joahazovog sina, da poprave dom Jehove, njegovog Boga.+
9 Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i dali mu novac koji je bio donesen u Božji dom. Leviti koji su služili kao vratari skupili su taj novac od Manašeovog i Efrajimovog plemena i od svih ostalih Izraelaca+ te od Judinog i Benjaminovog plemena i od stanovnika Jeruzalema.
10 Potom su novac uručili onima koji su bili postavljeni da nadgledaju poslove u Jehovinom domu, a oni koji su radili u Jehovinom domu upotrebljavali su ga za obnovu i popravak doma.
11 Dali su ga graditeljima i drugim zanatlijama da kupe klesani kamen te drvo za potpornje i grede kako bi obnovili dijelove zdanja koje su Judini kraljevi pustili da propadnu.+
12 Ti su ljudi radili savjesno.+ Nad njima su kao nadglednici bili postavljeni leviti Jahat i Obadija od Merarijevaca+ te Zaharija i Mešulam od Kehatovaca.+ Leviti, koji su svi redom bili vrsni glazbenici,+
13 bili su postavljeni nad nosačima* i nadgledali su sve one koji su radili različite poslove. A neki leviti bili su pisari, upravitelji i vratari.+
14 Dok su iznosili novac koji je bio donesen u Jehovin dom,+ svećenik Hilkija pronašao je knjigu Jehovinog zakona+ dobivenog preko Mojsija.+
15 I Hilkija je rekao pisaru Šafanu: “Pronašao sam knjigu Zakona u Jehovinom domu.” Tada je Hilkija tu knjigu dao Šafanu.
16 A Šafan je knjigu odnio kralju i rekao mu: “Tvoji sluge čine sve za što su zaduženi.
17 Iz kovčega su istresli novac donesen u Jehovin dom i predali ga nadglednicima i radnicima.”
18 Pisar Šafan još je rekao kralju: “Svećenik Hilkija dao mi je ovu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.+
19 Kad je kralj čuo riječi zapisane u Zakonu, razderao je svoje haljine.+
20 I zapovjedio je Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu,+ Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevom sluzi Asaji:
21 “Idite i upitajte Jehovu za mene i za one koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte što znače riječi zapisane u knjizi koja je pronađena. Jehova će izliti na nas svoj silan gnjev zato što se naši preci nisu držali Jehovine riječi niti su činili ono što je zapisano u ovoj knjizi.”+
22 Tako su Hilkija i ljudi koje je poslao kralj otišli k proročici+ Huldi. Ona je bila žena Tikvinog sina Šaluma, Harhasovog unuka, čuvara odjeće, i živjela je u novom dijelu Jeruzalema. Kad su došli k njoj, kazali su joj što se dogodilo.+
23 Ona im je nato rekla: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
24 “Ovako kaže Jehova: ‘Nanijet ću nevolju ovom mjestu i njegovim stanovnicima,+ učinit ću da ih snađu sve kletve što su zapisane u knjizi+ koju su čitali pred Judinim kraljem.
25 Budući da su me ostavili+ te sada spaljuju prinose drugim bogovima i vrijeđaju me+ svime što čine, moj će se gnjev izliti na ovo mjesto i neće se utišati.’”+
26 A Judinom kralju, koji vas je poslao da pitate Jehovu, recite ovo: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za riječi koje si čuo:+
27 ‘Budući da je tvoje srce prihvatilo moje opomene pa si se ponizio pred Bogom kad si čuo što je rekao o ovom mjestu i njegovim stanovnicima i zato što si se ponizio preda mnom, razderao svoje haljine i plakao preda mnom, ja sam te uslišio’,+ kaže Jehova.
28 ‘Zato ću te pribrati k tvojim precima* i u miru ćeš biti položen u svoj grob, pa tvoje oči neće vidjeti svu tu nevolju koju ću nanijeti ovom mjestu i njegovim stanovnicima.’”’”+
I javili su kralju taj odgovor.
29 Tada je kralj poslao glasnike i sazvao sve Judine i jeruzalemske starješine.+
30 Potom je kralj otišao u Jehovin dom, a s njim i svi Judejci, stanovnici Jeruzalema, svećenici i leviti – svi ljudi, od najvećeg do najmanjeg. Pročitao je pred njima sve riječi knjige saveza koja je bila pronađena u Jehovinom domu.+
31 Stojeći na svom mjestu, kralj je sklopio* savez+ pred Jehovom i obećao da će svim srcem i svom dušom*+ slušati Jehovu i držati se njegovih zapovijedi, opomena i uredbi te da će izvršavati riječi saveza koje su zapisane u toj knjizi.+
32 Zatim je zapovjedio svima koji su bili u Jeruzalemu i na području Benjaminovog plemena da se drže tog saveza. I Jeruzalemljani su počeli postupati prema odredbama saveza koji su sklopili s Bogom, s Bogom svojih predaka.+
33 Potom je Jošija uklonio sve odvratne bogove iz svih krajeva Izraela+ i pozvao je sve koji su bili u Izraelu da počnu služiti Jehovi, svom Bogu. Cijelog njegovog života oni nisu prestali služiti Jehovi, Bogu svojih predaka.
