2. Samuelova 12:1-31
12 Stoga je Jehova poslao Natana+ k Davidu. Kad je došao k njemu,+ rekao mu je: “U nekom su gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.
2 Bogataš je imao vrlo mnogo ovaca i goveda,+
3 a siromah nije imao ništa, osim jedne ovčice, koju je kupio.+ Brinuo se za nju i ona je rasla uz njega i uz njegove sinove. Jela je ono što joj je davao od svoje neimaštine, pila je iz njegove čaše i spavala mu u naručju. Bila mu je kao kći.
4 Poslije nekog vremena bogatašu je došao u posjet neki čovjek. A bogatašu je bilo žao uzeti neku svoju ovcu ili govedo i pripraviti jelo putniku koji je došao k njemu, pa je uzeo ovčicu onog siromaha i pripravio je čovjeku koji je došao k njemu.”+
5 Tada se David razgnjevio na tog čovjeka, pa je rekao Natanu: “Tako mi Jehove, živog Boga,+ čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!
6 A budući da je postupio tako nemilosrdno, neka ovcu plati četverostruko!”+
7 Nato je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom+ i izbavio te iz Šaulove ruke.+
8 Dao sam ti kuću tvog gospodara+ i žene tvog gospodara+ i dao sam ti vlast nad Izraelom i nad Judom.+ Da to nije bilo dovoljno, dao bih ti i puno više.+
9 Zašto si onda prezreo Jehovinu riječ i učinio što je zlo u njegovim očima? Hetita Uriju pogubio si mačem.+ A nakon što si ga ubio mačem Amonaca, njegovu si ženu uzeo sebi za ženu.+
10 Zato se mač nikad neće udaljiti od tvoje obitelji,+ jer si me prezreo time što si ženu Hetita Urije uzeo sebi za ženu.’
11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovest ću na tebe zlo koje će doći iz tvoje obitelji.+ Uzet ću tvoje žene tebi naočigled i dati ih drugom čovjeku*.+ I on će spavati s tvojim ženama pred svima.+
12 Ti si radio tajno,+ a ja ću ovo što sam rekao učiniti pred čitavim Izraelom, da svi vide.’”
13 Nato je David rekao Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh.+ Nećeš umrijeti.+
14 Ipak, budući da si svojim postupcima pokazao krajnje nepoštovanje prema Jehovi, umrijet će sin koji ti se rodio.”
15 Potom je Natan otišao svojoj kući.
A Jehova je prouzročio da se razboli dijete koje je Urijina žena rodila Davidu.
16 I David se molio pravom Bogu za dječaka. Strogo je postio, a kad bi ušao u svoje odaje, cijelu bi noć ležao na podu.+
17 Dvorski starješine stajali su oko njega i nagovarali ga da ustane s poda, ali on nije htio i nije jeo s njima.
18 Sedmog dana dijete je umrlo, ali sluge su se bojali reći Davidu da je dijete mrtvo. Govorili su među sobom: “Dok je dijete bilo živo, pokušavali smo razgovarati s njim, ali on nas nije htio slušati. Pa kako da mu sada kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti kakvo zlo!”
19 Kad je David vidio da njegovi sluge šapću među sobom, shvatio je da je dijete umrlo. Zato je David upitao svoje sluge: “Je li dijete umrlo?” A oni su mu odgovorili: “Umrlo je.”
20 Tada je David ustao s poda, oprao se, namazao uljem+ i obukao druge haljine. Zatim je otišao u Jehovin dom+ i ondje se poklonio. Potom se vratio u svoj dvor i zatražio da mu donesu hrane te je jeo.
21 A sluge su ga upitali: “Zašto se tako ponašaš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao, a sad kad je dijete umrlo, ustao si i jedeš.”
22 A on je odgovorio: “Dok je dijete bilo živo, postio+ sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna, možda će mi se Jehova smilovati i ostaviti dijete na životu!’+
23 A sad kad je umrlo, zašto da postim? Mogu li ga vratiti?+ Ja ću otići k njemu,+ ali ono se neće vratiti k meni.”+
24 Potom je David utješio svoju ženu Bat-Šebu.+ Otišao je k njoj i spavao s njom. Nakon nekog vremena ona je rodila sina kojem su dali ime Salamun*.+ I Jehova ga je zavolio,+
25 pa je preko proroka Natana+ poručio da ga nazovu Jedidija*. Jehova je to učinio zato što ga je volio.
26 A Joab se borio protiv Rabe,+ koja je pripadala Amoncima,+ i na koncu je osvojio kraljevski grad.+
27 Joab je poslao glasnike Davidu te mu poručio: “Napao sam Rabu+ i osvojio dio grada u kojem je voda.
28 Zato sada skupi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga. U protivnom ću ja osvojiti grad, pa će zasluga za to pripasti meni*.”
29 Stoga je David skupio svu vojsku i krenuo na Rabu. Napao je grad i osvojio ga.
30 Skinuo je s Malkamove glave krunu načinjenu od jednog talenta* zlata i ukrašenu dragim kamenjem. Tu su krunu stavili Davidu na glavu. David je usto odnio vrlo mnogo plijena+ iz grada.+
31 Odveo je narod koji je bio u njemu i postavio ga da radi s pilama za kamen, oštrim željeznim alatkama i željeznim sjekirama te da izrađuje opeke. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Naposljetku se David sa svom vojskom vratio u Jeruzalem.
