2. Solunjanima 1:1-12
1 Ja, Pavao, te Silvan* i Timotej+ pozdravljamo solunsku skupštinu, koja je ujedinjena s Bogom, našim Ocem, i s Gospodinom Isusom Kristom:
2 Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir.
3 Dužni smo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo. Imamo razloga za to jer vaša vjera sve više raste, a ljubav koju osjećate jedni prema drugima sve je jača.+
4 Zato s ponosom+ govorimo o vama drugim Božjim skupštinama. Govorimo im da s ustrajnošću i vjerom podnosite sav progon i nevolje.+
5 Sve je to dokaz da Bog pravedno sudi i da ćete biti proglašeni dostojnima Božjeg kraljevstva, za koje i trpite.+
6 Pravedno je da Bog nevoljom kazni one koji vama nanose nevolju.+
7 A vama koji trpite nevolju doći će olakšanje, kao i nama, kad se pojavi Gospodin Isus.+ On će doći s neba sa svojim moćnim anđelima+
8 u usplamtjeloj vatri te izvršiti osvetu nad onima koji ne poznaju Boga i koji ne mare za dobru vijest o našem Gospodinu Isusu.+
9 Oni će biti kažnjeni vječnom propašću+ te će tako biti udaljeni od Gospodinovog lica i više neće gledati njegovu veličanstvenu moć.
10 To će se dogoditi u onaj dan kad on dođe da bude proslavljen sa svojim svetima i da mu se dive svi koji su povjerovali u njega, a vi ste doista povjerovali našem svjedočanstvu.
11 Zato se uvijek i molimo za vas. Molimo se za to da vas naš Bog smatra dostojnima poziva+ koji vam je uputio i da svojom snagom potpuno izvrši sve dobro što želi i pomogne vam ostvariti sve na što vas potiče vjera
12 kako bi se – po nezasluženoj dobroti našeg Boga i našeg Gospodina Isusa Krista – ime našeg Gospodina Isusa proslavilo preko vas i kako biste se vi proslavili jer ste ujedinjeni s njim.
Bilješke
^ Zvao se i Sila.