Tužaljke 5:1-22
5 Sjeti se, Jehova, što nam se dogodilo.
Pogledaj i vidi našu sramotu.+
2 Naše nasljedstvo predano je strancima, naše kuće tuđincima.+
3 Postali smo siročad, nemamo oca. Naše su majke kao udovice.+
4 Moramo davati novac da bismo pili svoju vodu,+ moramo plaćati za svoja drva.
5 Progonitelji su nam za petama.
Iznemogli smo, ali ne možemo predahnuti.+
6 Pružamo ruku prema Egiptu+ i Asiriji+ da se nasitimo kruha.
7 Naših predaka koji su zgriješili više nema, a mi moramo trpjeti zbog njihovih prijestupa.
8 Sada sluge vladaju nad nama. Nikoga nema da nas izbavi iz njihove ruke.
9 Pribavljamo sebi kruh izlažući se opasnosti+ da poginemo od mača u pustinji.
10 Zbog ljute gladi koža nam se užarila kao peć.+
11 Osramotili* su žene na Sionu, djevice u Judinim gradovima.+
12 Poglavare su objesili za ruku,+ a ni starješinama* nisu pokazali poštovanje.+
13 Mladići nose žrvnjeve, a dječaci posrću pod teretom drva.
14 Kod gradskih vrata više nema starješina,+ mladići više ne sviraju.+
15 U našem srcu više nema radosti, naše se plesanje pretvorilo u tugovanje.+
16 Kruna je pala s naše glave. Teško nama, jer smo zgriješili!
17 Zato naše srce boluje+i zato nas oči izdaju.+
18 Jer gora Sion je opustjela+ i lisice lutaju po njoj.
19 A ti, Jehova, sjediš na prijestolju u svu vječnost.
Tvoje prijestolje stoji iz naraštaja u naraštaj.+
20 Zašto da nas zauvijek zaboraviš, da nas tako dugo ostaviš same?+
21 Dovedi nas natrag k sebi, Jehova, i mi ćemo ti se rado vratiti.+
Učini da sve bude kao što je nekad bilo.+
22 Ali ti si nas sasvim odbacio.
Silno se gnjeviš na nas.+
