Brojevi 14:1-45
14 Tada je sav narod počeo vikati te je jadikovao i plakao cijelu noć.+
2 Svi su Izraelci počeli gunđati protiv Mojsija i Arona,+ sav im je narod govorio: “Da smo barem pomrli u Egiptu! Ili da smo barem pomrli u ovoj pustinji!
3 Zašto nas Jehova vodi u tu zemlju da padnemo od mača?+ Naše žene i naša djeca postat će plijen.+ Nije li bolje da se vratimo u Egipat?”+
4 Čak su među sobom govorili: “Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!”+
5 Nato su Mojsije i Aron pali ničice pred svim okupljenim Izraelcima.
6 A Nunov sin Jošua+ i Jefuneov sin Kaleb,+ koji su bili među onima što su izviđali zemlju, razderali su svoje haljine
7 i ovako rekli svim Izraelcima: “Zemlja koju smo obišli i izvidjeli doista je vrlo dobra zemlja.+
8 Ako smo po volji Jehovi, on će nas dovesti u nju i dat će nam tu zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+
9 Ali nemojte se buniti protiv Jehove i nemojte se bojati naroda te zemlje+ jer ih možemo lako poraziti*. Oni su ostali bez zaštite, a s nama je Jehova.+ Ne bojte ih se!”
10 No sav je narod govorio da će ih kamenovati.+ Tada se Jehovina slava pokazala nad šatorom sastanka svim Izraelcima.+
11 Jehova je rekao Mojsiju: “Dokle će me ovaj narod prezirati?+ Dokle mi neće vjerovati usprkos svim čudima koja sam učinio među njima?+
12 Kaznit ću ih pošašću i istrijebiti, a od tebe ću načiniti narod koji će biti veći i moćniji od njih.”+
13 Ali Mojsije je rekao Jehovi: “Za to će čuti Egipćani, iz čije si zemlje izveo ovaj narod svojom silom,+
14 i pričat će o tome stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, Jehova, među ovim narodom+ i da mu se javljaš licem u lice.+ Čuli su da si ti Jehova i da tvoj oblak stoji nad ovim narodom te da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću.+
15 Ako sada pobiješ sav ovaj narod, onda će narodi koji su čuli o tvojoj slavi reći:
16 ‘Jehova nije mogao dovesti taj narod u zemlju za koju se zakleo da će im je dati, pa ih je pobio u pustinji.’+
17 Zato te sada molim, Jehova, pokaži svoju veliku moć, kao što si i obećao kad si rekao:
18 ‘Jehova je strpljiv* i pun vjerne ljubavi,+ on oprašta prijestupe i krivnju, ali krivce ne ostavlja nekažnjene, nego ih kažnjava za njihove prijestupe te daje da posljedice tih prijestupa snose i njihovi sinovi, unuci i praunuci*.’+
19 Molim te, oprosti prijestupe ovom narodu zbog svoje velike vjerne ljubavi, kao što si opraštao ovom narodu otkad su bili u Egiptu pa sve do sada.”+
20 Nato je Jehova rekao: “Opraštam im kao što si me zamolio.+
21 Ipak, zaklinjem se samim sobom, sva će se zemlja ispuniti Jehovinom slavom.+
22 No nitko od onih koji su vidjeli moju slavu i čuda+ koja sam činio u Egiptu i u pustinji, a ipak su me iskušavali+ već deset puta i nisu me slušali,+
23 neće vidjeti zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati njihovim očevima. Nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti.+
24 A budući da je moj sluga Kaleb+ pokazao drugačiji duh i da mi je svim srcem bio poslušan, njega ću dovesti u zemlju koju je izviđao i njegovi će je potomci zaposjesti.+
25 Budući da Amalečani i Kanaanci+ žive u dolini, sutra se okrenite i pođite u pustinju Crvenomorskim putem.”+
26 Jehova je zatim rekao Mojsiju i Aronu:
27 “Dokle će ovaj zli narod gunđati protiv mene?+ Čuo sam što Izraelci govore protiv mene.+
28 Reci im: ‘“Zaklinjem se samim sobom”, kaže Jehova, “ono što sam čuo da govorite, to ću vam učiniti!+
29 U ovoj će pustinji popadati vaša mrtva tijela+ – pomrijet će svi oni od 20 godina naviše koji su popisani, svi koji su gunđali protiv mene.+
30 Nitko od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo* da ću vas u njoj naseliti+ – nitko osim Jefuneovog sina Kaleba i Nunovog sina Jošue.+
31 A u nju ću dovesti vašu djecu, za koju ste rekli da će postati plijen,+ pa će oni upoznati zemlju koju ste vi prezreli.+
32 A vaša će mrtva tijela popadati u ovoj pustinji.
33 Vaši će sinovi biti pastiri u pustinji 40 godina+ i snosit će posljedice vaše nevjernosti* sve dok i posljednji od vas ne padne mrtav u pustinji.+
34 Budući da ste izviđali zemlju 40 dana,+ snosit ćete kaznu za svoje prijestupe 40 godina+ – koliko dana, toliko godina, po jednu godinu za svaki dan – pa ćete znati kako prolaze oni koji mi se protive*.
35 Ja, Jehova, tako sam rekao. Ovako ću učiniti cijelom ovom zlom narodu, onima koji su se udružili protiv mene: U ovoj će pustinji izginuti, ovdje će pomrijeti.+
36 Ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju i koji su nakon povratka naveli sav narod da gunđa protiv njega govoreći loše o toj zemlji,+
37 ti ljudi koji su loše govorili o zemlji, bit će kažnjeni i umrijet će pred Jehovom.+
38 A Nunov sin Jošua i Jefuneov sin Kaleb, koji su bili među onima što su izviđali zemlju, ostat će na životu.”’”+
39 Kad je Mojsije kazao te riječi svim Izraelcima, narod se jako ražalostio.
40 A ujutro su rano ustali i htjeli se popeti na vrh brda, govoreći: “Istina, zgriješili smo. Ali sada smo spremni popeti se na mjesto o kojem je Jehova govorio.”+
41 No Mojsije je rekao: “Zašto prestupate Jehovinu zapovijed? To neće izaći na dobro.
42 Nemojte ići onamo jer Jehova nije s vama. Vaši će vas neprijatelji poraziti.+
43 Dočekat će vas Amalečani i Kanaanci,+ pa ćete pasti od mača. Budući da ste okrenuli leđa Jehovi, Jehova neće biti s vama.”+
44 No oni su drsko krenuli na vrh brda,+ ali kovčeg Jehovinog saveza i Mojsije nisu se micali iz tabora.+
45 Tada su se Amalečani i Kanaanci koji su živjeli na tom brdu spustili i navalili na njih te su ih potjerali sve do Horme.+
