Djela apostolska 16:1-40
16 Tako je stigao u Derbu, a potom je otišao u Listru.+ Ondje je bio neki učenik po imenu Timotej,+ kojem je majka bila Židovka koja je postala vjernica, a otac Grk.
2 Braća u Listri i Ikoniju dobro su govorila o Timoteju.
3 Pavao je htio da on pođe s njim, pa ga je obrezao zbog Židova+ u tom kraju jer su svi znali da mu je otac Grk.
4 Dok su putovali od grada do grada, braći su prenosili odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te su ih poticali da ih se drže.+
5 Tako su skupštine jačale u vjeri i rasle iz dana u dan.
6 Zatim su prošli kroz Frigiju i Galaciju+ jer im je sveti duh zabranio da propovijedaju riječ u Aziji*.
7 Kad su potom došli do Mizije, htjeli su ići u Bitiniju,+ ali im Isusov duh to nije dopustio.
8 Stoga su prošli kroz Miziju i došli u Troadu.
9 Jedne noći Pavao je imao viđenje: Neki je Makedonac stajao pred njim i molio ga: “Dođi u Makedoniju* i pomozi nam.”
10 Nakon tog viđenja nastojali smo odmah otići u Makedoniju jer smo zaključili da nas Bog poziva da im objavimo dobru vijest.
11 Stoga smo otplovili iz Troade ravno na Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol.
12 Odande smo otišli u rimsku koloniju Filipe,+ vodeći grad u tom dijelu Makedonije. U njemu smo proveli nekoliko dana.
13 A u subotu* smo izašli iz grada i otišli do rijeke jer smo čuli da se ondje ljudi okupljaju kako bi se molili. Ondje su bile neke žene, pa smo sjeli i počeli im propovijedati.
14 Među njima je bila žena po imenu Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire+ koja je štovala Boga. Slušala nas je i Jehova* joj je otvorio srce te je prihvatila ono što je Pavao govorio.
15 A kad su se ona i svi njeni ukućani krstili,+ uporno nas je molila: “Ako smatrate da sam vjerna Jehovi*, dođite u moj dom i ostanite kod mene.” I naprosto nas je primorala da dođemo.
16 Dok smo išli na mjesto gdje se ljudi okupljaju da se mole, srela nas je neka sluškinja opsjednuta duhom, demonom koji joj je omogućavao da proriče budućnost.+ Ona je gatanjem donosila veliku dobit svojim gospodarima.
17 Ta je djevojka išla za Pavlom i za nama vičući: “Ovi su ljudi robovi Svevišnjeg Boga+ i objavljuju vam put spasenja!”
18 To je činila danima. Pavlu je to na koncu dojadilo, pa se okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista da izađeš iz nje!” I duh je istog časa izašao.+
19 Kad su njeni gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade,+ zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred predstavnike vlasti.+
20 Doveli su ih pred gradske upravitelje* i rekli: “Ovi ljudi unose velik nemir u naš grad.+ Oni su Židovi
21 i zagovaraju običaje koje mi, Rimljani, ne smijemo prihvatiti niti ih se držati.”
22 Nato se mnoštvo okrenulo protiv njih, a gradski su upravitelji strgnuli s njih haljine i zapovjedili da ih išibaju.+
23 Kad su im zadali mnogo udaraca, bacili su ih u zatvor i naredili zatvorskom čuvaru da ih dobro čuva.+
24 Budući da je dobio takvu naredbu, bacio ih je u ćeliju u zabačenom dijelu zatvora i stavio im noge u klade.
25 Oko ponoći su se Pavao i Sila molili i pjesmom hvalili Boga,+ a zatvorenici su ih slušali.
26 Iznenada se zbio jak potres te su se uzdrmali temelji zatvora. Sva su se vrata odmah otvorila i svima su spali okovi.+
27 Kad se zatvorski čuvar probudio i vidio da su zatvorska vrata otvorena, izvukao je mač da se ubije jer je mislio da su zatvorenici pobjegli.+
28 Ali Pavao je povikao na sav glas: “Ne diži ruku na sebe! Svi smo ovdje!”
29 Tada je čuvar zatražio da se donesu svjetiljke pa je utrčao unutra. Dršćući od straha, bacio se pred Pavla i Silu.
30 Zatim ih je izveo van i rekao: “Molim vas, recite mi što moram učiniti da budem spašen.”
31 A oni su odgovorili: “Vjeruj u Gospodina Isusa, pa ćete biti spašeni i ti i tvoji ukućani.”+
32 Tada su prenijeli Jehovinu* riječ njemu i svima u njegovom domu.
33 On ih je te iste noći odveo da im opere rane. Nakon toga on i svi njegovi ukućani krstili su se bez oklijevanja.+
34 Potom ih je doveo u svoju kuću i iznio pred njih jelo. I veoma se radovao sa svim svojim ukućanima što je povjerovao u Boga.
35 Kad je svanuo dan, gradski upravitelji poslali su svoje službenike da poruče zatvorskom čuvaru: “Pusti te ljude.”
36 Zatvorski čuvar prenio je to Pavlu, rekavši: “Gradski upravitelji poručili su mi da pustim vas dvojicu. Zato sad izađite i idite u miru.”
37 Ali Pavao im je poručio: “Mi smo rimski građani,+ a oni su nas bez suđenja javno išibali i bacili u zatvor. Zar da nas sada potajno puste? Nipošto! Neka sami dođu i izvedu nas.”
38 Tada su službenici to javili gradskim upraviteljima. A oni su se uplašili kad su čuli da su Pavao i Sila rimski građani.+
39 Zato su došli i ispričali im se, a potom su ih izveli iz zatvora i zamolili da odu iz grada.
40 Ali kad su izašli iz zatvora, otišli su u Lidijin dom. Ondje su vidjeli braću i ohrabrili ih,+ a zatim su otišli.
