Djela apostolska 21:1-40
21 Teška srca rastali smo se od njih, a potom smo isplovili. Jedreći niz vjetar, došli smo do Kosa, sutradan do Rodosa, a odande smo otplovili u Pataru.
2 Ondje smo našli brod koji je išao u Feniciju, pa smo se ukrcali i otplovili.
3 Kad smo došli nadomak Cipra, ostavili smo ga slijeva i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer se ondje trebao iskrcati teret s broda.
4 Pronašli smo učenike i ostali s njima sedam dana. A oni su nagovarali Pavla da ne ide u Jeruzalem jer im je sveti duh otkrio što će mu se ondje dogoditi.+
5 Kad je došlo vrijeme da krenemo dalje, nastavili smo put. Svi učenici, zajedno sa ženama i djecom, pratili su nas dok nismo izašli iz grada. Na obali smo kleknuli, pomolili se
6 i oprostili s njima. Ukrcali smo se na brod, a oni su se vratili kući.
7 Zatim smo otplovili iz Tira i stigli u Ptolemaidu. Ondje smo pozdravili braću i ostali s njima jedan dan.
8 Sutradan smo otputovali i stigli u Cezareju. Otišli smo u kuću Filipa, propovjednika dobre vijesti, koji je bio jedan od sedmorice,+ i ostali smo kod njega.
9 On je imao četiri neudane kćeri* koje su prorokovale.+
10 Nakon što smo ondje proveli neko vrijeme, iz Judeje je stigao prorok po imenu Agab.+
11 Došao je k nama, uzeo Pavlov pojas, svezao sebi ruke i noge te rekao: “Ovako kaže sveti duh: ‘Židovi će u Jeruzalemu+ ovako svezati čovjeka kojem pripada ovaj pojas i predat će ga u ruke neznabošcima*.’”+
12 Kad smo to čuli, i mi i ostali koji su bili ondje počeli smo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem.
13 On je nato rekao: “Zašto plačete i pokušavate me pokolebati*? Vjerujte, spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.”+
14 Kad smo vidjeli da se ne da odgovoriti, odustali smo* i rekli: “Neka bude Jehovina* volja.”
15 Nakon toga spremili smo se i krenuli u Jeruzalem.
16 S nama su išli i neki učenici iz Cezareje te su nas odveli k Mnasonu s Cipra, u čijem smo domu trebali odsjesti. On je bio jedan od prvih učenika.
17 Braća u Jeruzalemu radosno su nas primila.
18 Sutradan je Pavao otišao s nama k Jakovu.+ Ondje su bili i svi starješine.
19 Pozdravio ih je, a potom ih je podrobno izvijestio o svemu što je Bog učinio među neznabošcima putem njegove službe.
20 Kad su to čuli, počeli su slaviti Boga. Ali rekli su mu: “Vidiš, brate, među Židovima ima na tisuće vjernika i svi se oni revno drže Zakona.+
21 Ali čuli su glasine da ti učiš sve Židove koji žive među neznabošcima da odbace Mojsijev zakon*, govoreći im da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja.+
22 Što da sad učinimo? Oni će svakako čuti da si došao.
23 Stoga učini ovo što ti kažemo: Imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom.
24 Povedi te ljude pa se obredno očisti s njima i podmiri njihove troškove da mogu obrijati glavu. Tako će svi znati da glasine koje su čuli o tebi nisu istinite, nego da si na pravom putu i da se držiš Zakona.+
25 A što se tiče vjernika iz drugih* naroda, poslali smo im pismo sa svojom odlukom da se trebaju uzdržavati od onoga što je žrtvovano idolima,+ od krvi,+ od mesa udavljenih životinja*+ i od bluda*.”+
26 Tako je Pavao sutradan poveo te ljude, obredno se očistio s njima+ i ušao u hram da javi kad će završiti dani obrednog čišćenja i kad treba prinijeti žrtvu za svakoga od njih.
27 A kad je sedam dana određenih za očišćenje bilo pri kraju, Židovi iz Azije vidjeli su Pavla u hramu, pa su uzbunili sav narod i uhvatili ga,
28 vičući: “Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji posvuda među ljudima širi učenja kojima se obezvređuje naš narod, naš Zakon i ovo mjesto. Čak je i Grke doveo u hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”+
29 Naime, ranije su s njim u gradu vidjeli Efežanina Trofima,+ pa su mislili da ga je Pavao doveo u hram.
30 Cijeli se grad uskomešao i ljudi su sa svih strana pohrlili u hram. Uhvatili su Pavla i odvukli ga iz hrama, a vrata su se istog časa zatvorila za njima.
31 Htjeli su ga ubiti, pa su ga počeli tući. U međuvremenu je do tisućnika došla vijest da u cijelom Jeruzalemu vlada metež.
32 On je odmah poveo vojnike i stotnike te otrčao k narodu. Kad su oni ugledali tisućnika i vojnike, prestali su tući Pavla.
33 Tada je tisućnik prišao Pavlu te zapovjedio da ga uhvate i okuju dvojim lancima.+ I počeo je ispitivati narod tko je on i što je učinio.
34 Ali u mnoštvu su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Budući da zbog vike nije mogao ustanoviti što se zapravo događa, zapovjedio je da Pavla odvedu u vojarnu.
35 Kad je Pavao došao do stepenica, vojnici su ga morali nositi da ga zaštite od nasilne svjetine
36 jer je mnoštvo išlo za njima i vikalo: “Smakni ga!”
37 Upravo kad su se spremali uvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao tisućniku: “Smijem li ti nešto reći?” On je odvratio: “Zar znaš grčki?
38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena izazvao pobunu i poveo u pustinju 4000 naoružanih pobunjenika*?”
39 Tada je Pavao rekao: “Ja sam Židov,+ iz Tarza+ u Ciliciji, građanin znamenitog grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu.”
40 Tisućnik mu je to dopustio. Stojeći na stepenicama, Pavao je narodu dao znak rukom da utihne. Nastala je velika tišina, a on im se obratio na hebrejskom jeziku:+
