Ezekijel 8:1-18

  • Ezekijel u viđenju odnesen u Jeruzalem (1⁠–⁠4)

  • Gadosti koje se čine u hramu (5⁠–⁠18)

    • Žene oplakuju Tamuza (14)

    • Ljudi se klanjaju suncu (16)

8  Šeste godine*, petog dana šestog mjeseca te godine, kad sam sjedio u svojoj kući, a preda mnom su sjedili Judini starješine, obuzeo me duh* Svevišnjeg Gospodina Jehove.  I ugledao sam nekoga tko je izgledao kao vatra. Ispod dijela koji je izgledao kao njegov struk bila je vatra,+ a od struka naviše izgledao je blistavo, poput sjajnog bijelog zlata.+  Potom je ispružio nešto što je nalikovalo na ruku i uhvatio me za kosu. I duh me u viđenju koje sam dobio od Boga ponio uvis između zemlje i neba te me odnio u Jeruzalem, do unutarnjih vrata+ koja gledaju na sjever, gdje je stajao idol koji izaziva Božji gnjev*.+  Ondje sam vidio slavu Izraelovog Boga,+ a izgledala je poput one koju sam vidio u dolini.+  Tada mi je on rekao: “Sine čovječji, molim te, pogledaj prema sjeveru.” I pogledao sam prema sjeveru te sam vidio da sjeverno od vrata žrtvenika, kod samog ulaza, stoji onaj idol koji izaziva Božji gnjev.  I rekao mi je: “Sine čovječji, vidiš li kakve strašne gadosti izraelski narod ovdje čini,+ gadosti zbog kojih sam se udaljio od svog svetišta?+ A vidjet ćeš još i strašnije gadosti.”  Potom me doveo na ulaz u dvorište i ondje sam ugledao rupu u zidu.  I rekao mi je: “Sine čovječji, molim te, probij taj zid.” Tada sam probio zid i ugledao nekakav ulaz.  A on mi je rekao: “Uđi i pogledaj kakve grozne gadosti oni ovdje čine.” 10  I ušao sam i ugledao svakojake prikaze gmižućih stvorenja i odvratnih životinja+ i sve odvratne idole* izraelskog naroda.+ Bili su izrezbareni svuda po zidovima. 11  A pred njima je stajalo 70 starješina izraelskog naroda, među kojima je bio i Šafanov+ sin Jaazanija. Svaki je u ruci imao kadionicu i iz njihovih se kadionica uzdizao oblak mirisnog kada.+ 12  I rekao mi je: “Sine čovječji, vidiš li što starješine izraelskog naroda čine u tami, što svaki od njih radi u prostorijama u kojima se nalaze njihovi idoli? Oni govore: ‘Jehova nas ne vidi. Jehova je ostavio ovu zemlju.’”+ 13  Potom mi je rekao: “Vidjet ćeš da čine još i strašnije gadosti.” 14  I doveo me do sjevernih vrata Jehovinog doma. Ondje sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza. 15  I rekao mi je: “Vidiš li to, sine čovječji? Vidjet ćeš gadosti koje su još strašnije od ovih.”+ 16  Potom me doveo u unutarnje dvorište Jehovinog doma.+ Ondje je na ulazu u Jehovin hram, između predvorja i žrtvenika, bilo oko 25 ljudi koji su leđima bili okrenuti prema Jehovinom hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu, okrenuti prema istoku.+ 17  I rekao mi je: “Vidiš li to, sine čovječji? Zar Judejcima nije dosta što čine te gadosti, što zemlju pune nasiljem+ i neprestano me vrijeđaju? Sad mi još i granu* guraju pod nos. 18  Zato ću se u svom gnjevu obračunati s njima. Neću se* sažaliti na njih i neću im se smilovati.+ Obraćat će mi se vičući iz sveg glasa, ali neću ih uslišiti.”+

Bilješke

Misli se na šestu godinu izgnanstva kralja Jojakina, Ezekijela i ostalih Židova. (Vidi Eze 1:2.)
Dosl.: “na mene se spustila ruka”.
Dosl.: “idol ljubomore koji izaziva ljubomoru”.
Moguće je da je hebrejski izraz srodan riječi koja znači “izmet”. Njime se izražavao prezir.
Po svemu sudeći, riječ je o grani koja se koristila u štovanju lažnih bogova.
Dosl.: “Moje se oko neće”.