Hebrejima 1:1-14
1 U prošlosti je Bog mnogo puta i na mnogo načina govorio našim precima preko svojih proroka.+
2 A u ove posljednje dane obratio nam se preko Sina,+ kojeg je postavio za nasljednika svega+ i preko kojeg je načinio vjekove*.+
3 Sin je odraz Božje slave+ i vjerna slika njegovog bića.+ On sve podržava svojom moćnom riječi. Nakon što nas je očistio od grijeha,+ sjeo je zdesna Svevišnjemu* na nebu.+
4 Postao je veći od anđela+ jer je naslijedio ime koje je uzvišenije od njihovih imena.+
5 Jer kojem je anđelu Bog ikada rekao: “Ti si moj sin, ja sam danas postao tvoj otac”?+ O kojem je rekao: “Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin”?+
6 A o vremenu kad će opet poslati svog Prvorođenca+ u svijet rekao je: “Neka mu se poklone* svi Božji anđeli.”
7 Za anđele kaže: “Svojim anđelima daješ moć*, a svoje sluge+ pretvaraš u ognjeni plamen.”+
8 A za Sina kaže: “Bog je tvoje prijestolje+ u svu vječnost i žezlo tvog kraljevstva žezlo je pravednosti.
9 Ti voliš pravdu i mrziš bezakonje. Zato te Bog, tvoj Bog, pomazao+ uljem radosti više nego druge kraljeve*.”+
10 A kaže i ovo: “Ti si, Gospodine, u početku položio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku.
11 Oni će nestati, a ti ćeš ostati. Istrošit će se kao haljina.
12 Smotat ćeš ih kao ogrtač, kao haljinu, i bit će zamijenjeni. A ti si isti i tvojim godinama nema kraja.”+
13 Kojem je anđelu ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod* tvoje noge”?+
14 Nisu li svi oni duhovi kojima je dužnost vršiti svetu službu+ i koji su poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje?
