Ivan 10:1-42
10 “Zaista, zaista vam kažem, tko u tor ne ulazi na vrata, nego se penje preko zida, taj je lopov i pljačkaš.+
2 A onaj tko ulazi na vrata, pastir je ovaca.+
3 Njemu vratar otvara vrata+ i ovce slušaju njegov glas.+ On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih iz tora.
4 A kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima i one idu za njim jer poznaju njegov glas.
5 A za strancem neće ići, nego će pobjeći od njega jer ne poznaju glas stranaca.”
6 Isus im je ispričao tu usporedbu, ali oni nisu shvatili što im je time htio reći.
7 Zato je Isus ponovno rekao: “Zaista, zaista vam kažem, ja sam vrata na koja ovce ulaze.+
8 Svi koji su se predstavljali kao ja lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale.
9 Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, bit će spašen. Ulazit će i izlaziti i naći će pašu.+
10 Lopov dolazi samo da bi ukrao, zaklao i uništio.+ Ja sam došao da dobiju život i da žive unedogled.
11 Ja sam dobri pastir.+ Dobri pastir polaže svoj život za ovce.+
12 A kad najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – vidi vuka kako dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i rastjeruje.
13 On bježi jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca.
14 Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene,+
15 kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca.+ I svoj život* polažem za ovce.+
16 Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora.+ Moram i njih dovesti i one će slušati moj glas, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.+
17 Otac me voli+ jer ja polažem svoj život+ da bih ga opet primio.
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja dobrovoljno polažem. Imam ovlast položiti ga i imam ovlast opet ga primiti.+ To mi je zapovjedio moj Otac.”
19 Među Židovima je opet došlo do podjele+ zbog tih riječi.
20 Mnogi od njih govorili su: “Opsjednut je demonom i poludio je. Zašto ga slušate?”
21 Ali drugi su rekli: “To nisu riječi opsjednutog čovjeka. Zar demon može slijepima vratiti vid?”
22 U to se vrijeme u Jeruzalemu slavio Blagdan posvećenja. Bila je zima.
23 Isus je bio u hramu i hodao Salamunovim trijemom.+
24 Tada su ga Židovi okružili i rekli mu: “Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, reci nam to otvoreno!”
25 Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime svog Oca svjedoče o meni.+
26 Ali vi ne vjerujete jer niste moje ovce.+
27 Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.+
28 Ja im dajem vječni život+ te one nikada neće propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.+
29 Oni koje mi je dao moj Otac vredniji su od svega drugog. I nitko ih ne može oteti iz Očeve ruke.+
30 Ja i Otac jedno smo*.”+
31 Tada su Židovi opet dohvatili kamenje da ga kamenuju.
32 A Isus im je rekao: “Pred vama sam učinio mnoga dobra djela u ime svog Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?”
33 Židovi su mu odgovorili: “Ne kamenujemo te zbog dobrih djela, nego zato što huliš.+ Jer iako si čovjek, tvrdiš da si bog.”
34 A Isus im je odvratio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ‘Rekao sam: “Vi ste bogovi”’?+
35 Ako je Bog nazvao ‘bogovima’+ one koje je osudio – a Pisma se ne mogu poništiti –
36 kako onda meni, kojeg je Otac posvetio i poslao u svijet, kažete da hulim zato što sam rekao da sam Božji Sin?+
37 Ako ne činim djela svog Oca, nemojte mi vjerovati.
38 Ali ako ih činim, čak i ako ne vjerujete meni, vjerujte djelima,+ da biste shvatili i uvijek imali na umu da je Otac u jedinstvu sa mnom i da sam ja u jedinstvu s Ocem.”+
39 Nato su ga opet pokušali uhvatiti, ali on im je umaknuo.
40 Nakon toga je opet prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je Ivan u početku krstio+ te je ostao ondje.
41 A mnogi su došli k njemu. Govorili su jedni drugima: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali što je god rekao o ovom čovjeku bila je istina.”+
42 I mnogi su ondje povjerovali u Isusa.
