Ivan 20:1-31
20 Rano ujutro prvog dana u tjednu, dok je još bio mrak, Marija Magdalena došla je do groba+ i vidjela da je kamen već maknut s ulaza u grob.+
2 Stoga je otrčala Šimunu Petru i drugom učeniku, kojeg je Isus naročito volio,+ te im rekla: “Uzeli su Gospodina iz groba+ i ne znamo kamo su ga položili!”
3 Tada su se Petar i taj drugi učenik uputili prema grobu.
4 Njih su dvojica zajedno potrčala, ali drugi je učenik trčao brže od Petra, pa je prvi stigao do groba.
5 Zavirio je unutra i vidio kako ondje leže laneni povoji,+ ali nije ušao u grob.
6 Tada je za njim došao i Šimun Petar te je ušao u grob i vidio lanene povoje kako ondje leže.
7 Platno koje je bilo na Isusovoj glavi nije se nalazilo zajedno s povojima, nego je bilo smotano i odloženo na drugo mjesto.
8 Tada je ušao i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do groba. Kad je to vidio, povjerovao je onom što im je bilo rečeno.
9 Ali još nisu razumjeli odlomak iz Pisama koji kaže da on mora ustati iz mrtvih.+
10 Potom su se učenici vratili kući.
11 A Marija je ostala vani kod groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob
12 i vidjela dva anđela+ u bijelom kako sjede ondje gdje je prije ležalo Isusovo tijelo, jedan gdje mu je bila glava, a drugi gdje su mu bile noge.
13 Oni su je upitali: “Ženo, zašto plačeš?” Odgovorila im je: “Uzeli su mog Gospodina i ne znam kamo su ga položili.”
14 Rekavši to, okrenula se i ugledala Isusa kako stoji iza nje, ali nije ga prepoznala.+
15 Isus ju je upitao: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, rekla mu je: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga položio i ja ću ga uzeti.”
16 Tada joj je Isus rekao: “Marija!” A ona se okrenula i rekla mu na hebrejskom: “Rabboni!” (što znači “učitelju”).
17 A Isus joj je rekao: “Nemoj me držati, jer još neću uzaći k Ocu. Pođi mojoj braći+ i reci im: ‘Uzlazim k svom Ocu+ i vašem Ocu, svom Bogu+ i vašem Bogu.’”
18 Tako je Marija Magdalena došla učenicima i javila im: “Vidjela sam Gospodina!” I ispričala im je sve što joj je rekao.+
19 A uvečer tog istog dana, prvog u tjednu, učenici su se okupili u jednoj kući i zaključali vrata jer su se bojali Židova. Tada se Isus pojavio među njima i rekao im: “Mir s vama!”+
20 Rekavši to, pokazao im je ruke i mjesto gdje je bio proboden.+ I učenici su se obradovali što vide Gospodina.+
21 Isus im je ponovno rekao: “Mir s vama!+ Kao što je Otac poslao mene,+ tako i ja šaljem vas.”+
22 Kad je to rekao, dahnuo je u njih i rekao im: “Primite sveti duh!+
23 Ako nekome oprostite grijehe, oprošteni su mu, a ako ih nekome ne oprostite, nisu mu oprošteni.”
24 Ali Toma+ zvan Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad se Isus pojavio.
25 Stoga su mu drugi učenici govorili: “Vidjeli smo Gospodina!” A on im je rekao: “Dok ne vidim rane od čavala na njegovim rukama i ne stavim prst na te rane i ne dodirnem ranu pod njegovim rebrima,+ neću vjerovati.”
26 Nakon osam dana Isusovi učenici opet su se okupili u kući, a i Toma je bio s njima. Iako su vrata bila zaključana, Isus se pojavio među njima i rekao: “Mir s vama!”+
27 Zatim je rekao Tomi: “Stavi prst ovamo i pogledaj mi ruke te pruži ruku i dodirni ranu pod mojim rebrima. I nemoj više sumnjati, nego vjeruj!”
28 Toma mu je nato rekao: “Moj Gospodin i moj Bog!”
29 A Isus mu je rekao: “Jesi li povjerovao zato što si me vidio? Sretni su oni koji nisu vidjeli, a vjeruju!”
30 Isus je pred učenicima učinio i mnoga druga čuda, koja nisu zapisana u ovom svitku.+
31 A ova su zapisana da biste vjerovali da je Isus doista Krist, Božji Sin, te da biste zato što vjerujete dobili život po njegovom imenu.+
