Izaija 22:1-25

22  Ovo je objava o Dolini viđenja*:+ Što ti je? Zašto je sav tvoj narod izašao na krovove?  2  Bio si sav u metežu,bio si grad u kojem se čula galama i klicanje. Oni koji su pobijeni u tebi nisu pobijeni mačemniti su poginuli u boju.+  3  Tvoji samovoljni vladari svi su odreda pobjegli.+ Odvedeni su u zarobljeništvo a da neprijatelj nije ni napeo svoj luk. Sve koje je pronašao odveo je u zarobljeništvo,+iako su daleko pobjegli.  4  Zato sam rekao: “Nemojte me gledati,nemojte me tješiti. Gorko ću plakati+jer je opustošena moja kći*, moj narod.+  5  To je dan pomutnje, poraza i straha,+dan Svevišnjeg Gospodina, Jehove nad vojskama,u Dolini viđenja. Zid se ruši,+vapaj dopire do gore.  6  Elam+ uzima tobolaci dolazi s bojnim kolima i konjima*,a Kir+ otkriva* štit.  7  Tvoje najljepše ravnicebit će pune bojnih kolai konji* će stati pred gradska vrata,  8  a Judina zaštita bit će uklonjena. U taj ćete dan gledati prema oružarnici kuće zvane Libanonska šuma+ 9  i vidjet ćete mnogo pukotina u zidu Davidovog grada.+ Grabit ćete vodu iz donjeg jezerca.+ 10  Prebrojavat ćete kuće u Jeruzalemu. Rušit ćete kuće da biste učvrstili zidine. 11  Između dva zida načinit ćete spremnik za vodu iz starog jezerca, ali nećete upraviti pogled prema velikom Bogu koji je sve to prouzročio, nećete vidjeti onoga koji je davno to osmislio. 12  U taj će vas dan Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama,pozvati da plačete i tugujete,+da obrijete glave i obučete kostrijet. 13  No vi se radujete i veselite,ubijate goveda i koljete ovce,jedete meso i pijete vino,+ govoreći: ‘Jedimo i pijmo jer sutra ćemo umrijeti!’”+ 14  Tada mi je Jehova nad vojskama objavio: “‘Ovaj vam se prijestup neće oprostiti dok ne umrete’,+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.” 15  Ovako kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama: “Idi k onom dvorskom upravitelju, k Šebni,+ i reci mu: 16  ‘Što to imaš ovdje i koga to imaš ovdje da na ovom mjestu klešeš sebi grobnicu?’ On na uzvisini kleše grobnicu, u stijeni pravi grob da u njemu bude sahranjen. 17  ‘Čovječe, ja, Jehova, zgrabit ću te i silovito zbaciti. 18  Čvrsto ću te smotati i baciti kao loptu u široku zemlju. Ondje ćeš umrijeti i ondje će tvoja slavna kola biti na sramotu domu tvog gospodara. 19  Svrgnut ću te s tvog položaja i oduzet ću ti tvoju službu. 20  U taj dan pozvat ću svog slugu Elijakima,+ Hilkijinog sina. 21  Odjenut ću mu tvoju haljinu, opasat ću ga tvojim pojasom+ i predat ću mu vlast koja je tebi povjerena. On će biti poput oca stanovnicima Jeruzalema i Judinom narodu. 22  Stavit ću mu na rame ključ Davidovog doma*.+ Kad on otvori vrata, nitko ih neće zatvoriti, a kad ih on zatvori, nitko ih neće otvoriti. 23  Postavit ću ga da stoji čvrsto kao zabijeni klin. Trajno će stajati na svom mjestu. Postat će poput prijestolja koje će donijeti slavu obitelji njegovog oca. 24  O njega će se vješati sva slava obitelji njegovog oca, porod i potomstvo, sve male posude, razne zdjele i svi veliki ćupovi. 25  U taj dan bit će uklonjen klin koji je trajno zabijen na svom mjestu’, kaže Jehova nad vojskama,+ ‘bit će odrezan i past će, pa će teret koji je o njemu visio pasti i uništiti se jer je tako rekao Jehova.’”

Bilješke

Po svemu sudeći, riječ je o Jeruzalemu.
Ovo je pjesnička personifikacija. Po svemu sudeći, njome se izražava sažaljenje ili suosjećanje.
Ili: “priprema”.
Ili: “konjanicima”.
Ili: “konjanici”.
Ili: “Davidove kraljevske loze”.