Jeremija 14:1-22
14 Ovo je Jehova rekao proroku Jeremiji o suši:+
2 Juda tuguje,+ njegova su vrata oronula.
Klonula leže na zemlji,iz Jeruzalema se čuje jauk.
3 Gospodari šalju svoje sluge* po vodu.
Oni dolaze do bunara*, ali u njima ne nalaze vodu.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni su i razočarani,pokrivaju glave.
4 Tlo je ispucalojer kiša ne pada na zemlju.+
Zato su ratari očajni, pokrivaju glave.
5 Čak i košuta u polju ostavlja svoje mladojer ondje nema trave.
6 Divlji magarci stoje na golim brdima.
Dahću kao šakalii muti im se pred očima jer nema zelenila.+
7 Premda naši prijestupi svjedoče protiv nas,pomozi nam, Jehova, radi svog imena.+
Jer mnogo smo te puta iznevjerili,+tebi smo zgriješili.
8 Ti si Izraelova nada, njegov spasitelj+ u vrijeme nevolje.
Zašto se ponašaš kao došljak u ovoj zemlji,kao putnik koji je svratio samo da prenoći?
9 Zašto se ponašaš kao preneražen čovjek,kao junak koji ne može spasiti?
Ti si među nama, Jehova,+i mi nosimo tvoje ime.+
Nemoj nas ostaviti!
10 Ovako kaže Jehova za ovaj narod: “Oni vole lutati,+ ne obuzdavaju svoje noge.+ Zato nisu mili Jehovi.+ Sada će se on sjetiti njihovog prijestupa i kaznit će ih za njihove grijehe.”+
11 Tada mi je Jehova rekao: “Ne moli se za to da ovom narodu bude dobro.+
12 Kad poste, ne slušam njihove molbe.+ Kad prinose cijele paljenice i žitne žrtve, meni to nije milo.+ Pobit ću ih mačem, glađu i pošašću*.”+
13 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača i neće vas snaći glad, nego će vam Bog ovdje dati pravi mir.’”+
14 Nato mi je Jehova rekao: “Ti proroci prorokuju laži u moje ime.+ Nisam ih poslao, nisam im dao nikakvu zapovijed niti sam im išta rekao.+ Oni vam proriču lažna viđenja, isprazne objave do kojih su došli gatanjem i obmane koje su sami smislili*.+
15 Zato ovako kaže Jehova za proroke koji prorokuju u njegovo ime, premda ih on nije poslao, i koji govore da na ovu zemlju neće doći mač i da u njoj neće biti gladi: ‘Od mača i od gladi poginut će ti proroci.+
16 A ovaj narod kojem oni prorokuju ležat će po jeruzalemskim ulicama pokošen glađu i mačem i neće biti nikoga da ih pokopa+ – ni njih, ni njihove žene, ni njihove sinove i kćeri – jer ću na njih poslati nevolju koju zaslužuju.’+
17 A ti im reci ovako:
‘Neka moje oči liju suze noću i danju, bez prestanka,+jer je mojoj kćeri koja je djevica, mojem narodu, zadan žestok udarac,+zadobila je teške rane.
18 Izađem li u polje i pogledam uokolo,vidim one koji su pobijeni mačem.+
Uđem li u grad,vidim one koje mori glad.+
I prorok i svećenik lutaju po zemlji koju ne poznaju.’”+
19 Zar si sasvim odbacio Judu? Zar ti je* Sion postao mrzak?+
Zašto si nas udario? Sad nam više nema lijeka.+
Nadali smo se miru, ali nije se dogodilo ništa dobro.
Čekali smo izlječenje, ali obuzeo nas je strah.+
20 Jehova, priznajemo svoja zla djela,prijestupe svojih predaka,jer tebi smo zgriješili.+
21 Radi svog imena nemoj nas odbaciti,+nemoj prezreti svoje veličanstveno prijestolje.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama, nemoj ga raskinuti.+
22 Može li ikoji od bezvrijednih idola koje štuju narodi dati kišu?
Mogu li nebesa sama od sebe dati pljusak?
Nisi li ti, Jehova, Bože naš, jedini koji to može?+
U tebe se uzdamojer samo ti činiš sve to.
