Jeremija 8:1-22
8 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “izvadit će se iz grobova kosti Judinih kraljeva, kosti poglavara, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika Jeruzalema.
2 Bit će razasute pred suncem i pred mjesecom i pred svom nebeskom vojskom koje su voljeli, kojima su služili, koje su štovali, koje su zazivali i kojima su se klanjali.+ Neće biti pokupljene niti sahranjene. Bit će kao gnoj po zemlji.”+
3 “Sav preživjeli ostatak ovog zlog naroda radije će izabrati smrt nego život u svim mjestima u koja ih rasijem”, kaže Jehova nad vojskama.
4 “Reci im: ‘Ovako kaže Jehova:
“Zar će pasti i neće više ustati?
Ako se netko odvrati od svog puta, zar se neće odvratiti i onaj drugi?
5 Zašto je ovaj narod, narod koji živi u Jeruzalemu, nevjeran i uporan u svojoj nevjernosti?
Ne odustaju od prijevare,ne žele se promijeniti.+
6 Pazio sam i slušao, ali nisu govorili istinu.
Nitko se nije pokajao za svoju zloću niti se zapitao: ‘Što sam to učinio?’+
Svatko se brzo vraća na put kojim svi idu, poput konja koji juri u bitku.
7 Čak i roda zna svoje vrijeme,grlica, čiopa i drozd* drže se vremena kad se trebaju vratiti*.
A moj narod ne prepoznaje vrijeme kad ću im ja, Jehova, suditi.”’+
8 ‘Kako možete reći: “Mudri smo i imamo Jehovin zakon*”?
Jer očito je da pisari lažljivom pisaljkom+ pišu samo laži.
9 Mudraci će biti osramoćeni.+
Uplašit će se i bit će uhvaćeni u zamku.
Odbacili su Jehovine riječi,pa kakva je onda njihova mudrost?
10 Zato ću njihove žene dati drugima,njihova polja novim vlasnicima.+
Jer od najmanjega do najvećega, svi nepošteno zgrću dobitak.+
Od proroka do svećenika, svi su varalice.+
11 I površno liječe ranu moje kćeri, mog naroda, govoreći:
“Mir je! Mir je!”
a mira nema.+
12 Srame li se zbog gadosti koje čine?
Nimalo se ne srame!
Uopće ne znaju što znači osjećati sram!+
Zato će pasti s pobijenima.
Posrnut će kad ih kaznim’,+ kaže Jehova.
13 ‘Kad ih poberem, uništit ću ih’, kaže Jehova.
‘Više neće biti grožđa na trsu niti smokava na smokvi, a lišće će uvenuti.
Ostat će bez onog što sam im dao.’”
14 “Zašto sjedimo ovdje?
Skupimo se i otiđimo u utvrđene gradove+ da ondje umremo.
Jer Jehova, naš Bog, osudio nas je na smrt.
Jehova nam daje da pijemo zatrovanu vodu+jer smo mu zgriješili.
15 Nadali smo se miru, ali nije se dogodilo ništa dobro.
Čekali smo izlječenje, ali obuzeo nas je strah.+
16 Iz Dana se čuje frktanje neprijateljskih konja.
Od njištanja njihovih pastuhatrese se cijela zemlja.
Dolaze i proždiru zemlju i sve što je na njoj,grad i njegove stanovnike.”
17 “Evo, šaljem na vas zmije,otrovnice koje nije moguće ukrotiti*,i one će vas ujedati”, kaže Jehova.
18 Moja je tuga neizlječiva.
Srce mi je puno boli.
19 Moja kći, moj narod,vapi iz daleke zemlje:
“Zar Jehova nije na Sionu?
Zar njegov kralj nije na njemu?”
“Zašto me vrijeđaju svojim rezbarenim kipovima,bezvrijednim tuđim bogovima?”
20 “Žetva je prošla, ljeto je završilo,a mi nismo spašeni!”
21 Potresen sam zbog propasti moje kćeri, mog naroda.+
Žalostan sam.
Obuzeo me silan strah.
22 Zar nema balzama* u Gileadu?+
Zar ondje nema liječnika?+
Zašto onda nije izliječena moja kći, moj narod?+
