Job 37:1-24
37 Zbog toga mi srce snažno lupa,kao da će iskočiti sa svog mjesta.
2 Pažljivo slušajte tutnjavu njegovog glasai grmljavinu što izlazi iz njegovih usta.
3 On je pušta preko cijelog neba,šalje svoje munje+ do svih krajeva zemlje.
4 Iza njih razliježe se tutnjava,Bog grmi veličanstvenim glasom,+a munje ne prestaju sijevati dok se njegov glas ori.
5 Bog čudesno grmi svojim glasom,+čini velike stvari, koje ne možemo dokučiti.+
6 Jer snijegu govori: ‘Padni na zemlju!’+
i kiši: ‘Snažno zapljušti!’+
7 Bog zaustavlja sve čovjekove poslove*da bi svaki smrtni čovjek upoznao njegova djela.
8 Divlje životinje ulaze u svoje brloge,borave u svojim jazbinama.
9 Olujni vjetar izlazi iz svojih odaja,+sjeverni vjetrovi donose studen.+
10 Od Božjeg daha nastaje led+i vodena se površina smrzava.+
11 Da, on oblake puni vodom,prosipa munje+ iz oblaka,
12 pa one jure kamo god ih pošalje,na površini nastanjene zemlje čine sve što im zapovjedi.+
13 Pomoću oblaka on izvršava kaznu,+ natapa tloili pokazuje vjernu ljubav.+
14 Poslušaj ovo, Jobe,stani i dobro razmisli o Božjim čudesnim djelima!+
15 Znaš li kako Bog upravlja* oblacimai kako stvara munje koje sijevaju iz oblaka?
16 Znaš li kako oblaci plove?+
To su čudesna djela onoga koji ima savršeno znanje.+
17 Zašto ti se haljine užarekad zemlja utihne zbog južnog vjetra?+
18 Možeš li s Bogom razapeti* nebesa,+čvrsta poput lijevanog ogledala?
19 Reci nam što da mu kažemo!
Mi ne znamo odgovore jer smo u tami.
20 Zar ću reći Bogu da želim razgovarati s njim?
Je li itko rekao nešto toliko važno da bi on to trebao čuti?+
21 Ljudi ne mogu vidjeti sunčevu svjetlost,iako ona blista na nebu,sve dok ne dođe vjetar i ne rastjera oblake.
22 Sa sjevera dolazi zlatni sjaj.
Božja veličanstvenost+ budi strahopoštovanje.
23 Svemogući nam je nedokučiv.+
Neizmjerno je moćan+i nikad ne gazi svoju pravdu+ i veliku pravednost.+
24 Zato ga se ljudi trebaju bojati!+
Njemu nisu dragi oni koji misle* da su mudri.”+
