Job 7:1-21
7 Ne muči li se smrtni čovjek na zemlji kao da je na prisilnom radu?
Ne provodi li dane poput najamnika?+
2 Poput roba čezne za hladom,poput najamnika čeka svoju plaću.+
3 Tako su i mene zapali mjeseci puni ispraznosti,dane su mi noći pune jada.+
4 Kad legnem, pitam se: ‘Kada ću ustati?’+
A po noći, koja nikako da prođe, nemirno se prevrćem sve do svanuća.
5 Tijelo mi je prekriveno crvima i grumenima zemlje,+koža mi je puna krasta iz kojih curi gnoj.+
6 Dani mi prolaze brže nego tkalački čunak,+u beznađu završavaju.+
7 Sjeti se* da je moj život samo vjetar,+da nikad više neću doživjeti sretne dane*!
8 Oči koje me sada gledaju više me neće vidjeti,ti ćeš me pogledom tražiti, ali mene neće biti.+
9 Kao što se oblak raspline i nestane,tako i onaj tko ode u grob*, neće iz njega izaći.+
10 Neće se više vratiti u svoj dom,u njegovom mjestu više ga se nitko neće sjećati.+
11 Zato neću obuzdavati svoj jezik.
Govorit ću s velikom boli u srcu,jadikovat ću s gorčinom u duši!+
12 Jesam li ja more ili morska neman,pa da nada mnom postavljaš stražu?
13 Kad kažem: ‘Moj će me ležaj utješiti,moja će mi postelja olakšati muku’,
14 ti me plašiš snovimai strašiš me viđenjima,
15 pa bih najradije da me netko zadavi,radije bih umro nego da živim ovako*.+
16 Gadi mi se moj život!+ Ne želim više živjeti!
Pusti me jer moji su dani samo dah!+
17 Što je smrtni čovjek da obraćaš pažnju na njegai da ga pozorno gledaš?+
18 Zašto ga provjeravaš svakog jutrai svaki ga čas iskušavaš?+
19 Kad ćeš skinuti pogled s menei pustiti me na miru barem toliko da slinu progutam?+
20 Ako sam zgriješio, kako sam time naudio tebi koji promatraš ljude?+
Zašto sam ti ja na meti?
Jesam li ti postao teret?
21 Zašto mi ne oprostiš prijestupi ne prijeđeš preko mog grijeha?
Jer uskoro ću leći u prah+i ti ćeš me tražiti, ali mene neće biti.”
