Jona 4:1-11
4 No Joni je zbog toga bilo jako krivo, pa se razgnjevio.
2 Stoga je u molitvi rekao Jehovi: “Jehova, nisam li ja to slutio još dok sam bio u svojoj zemlji? Zato sam i htio pobjeći u Taršiš.+ Znao sam da si ti samilostan* i milosrdan Bog, da si strpljiv* i pun vjerne ljubavi+ i da ti je žao ljudima nanijeti nevolju.
3 Sad te molim, Jehova, oduzmi mi život jer mi je bolje umrijeti nego živjeti!”+
4 Nato ga je Jehova upitao: “Ljutiš li se s pravom?”
5 Tada je Jona izašao iz grada i sjeo istočno od njega. Ondje je sebi podignuo sjenicu i sjeo pod nju u hlad da vidi što će biti s gradom.+
6 A Jehova Bog dao je da nad Jonom izraste tikva* kako bi mu pravila sjenu nad glavom i ublažila jad. Jona se veoma obradovao tikvi.
7 No sutradan, u zoru, pravi je Bog poslao crva da podgrize tikvu, te se ona osušila.
8 Kad je zasjalo sunce, Bog je poslao vruć istočni vjetar. Sunce je udaralo Joni u glavu, pa je počeo gubiti svijest. Molio je Boga da umre* i govorio je: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti!”+
9 A Bog je upitao Jonu: “Ljutiš li se s pravom zbog tikve?”+
Nato mu je on odgovorio: “S pravom sam ljut! Toliko sam ljut da bih najradije umro!”
10 A Jehova mu je rekao: “Tebi je žao tikve, oko koje se nisi trudio niti si je uzgajao, nego je u jednoj noći narasla i u jednoj noći usahnula.
11 A meni da ne bude žao Ninive, velikog grada,+ u kojem ima više od 120 000 ljudi, koji ne znaju što je dobro, a što zlo*, a usto i mnogo životinja!”+
