Levitski zakonik 24:1-23
24 Jehova je zatim rekao Mojsiju:
2 “Zapovjedi Izraelcima da ti donesu čistog ulja od gnječenih maslina za osvjetljenje kako bi uljanice stalno gorjele.+
3 Neka Aron vodi brigu o tome da u šatoru sastanka, ispred zavjese koja zaklanja kovčeg svjedočanstva, uljanice stalno gore pred Jehovom, od večeri do jutra. To je trajna odredba koju trebate izvršavati iz naraštaja u naraštaj.
4 Neka on redovito održava uljanice na svijećnjaku+ od čistog zlata pred Jehovom.
5 Uzmi finog brašna i od njega ispeci 12 kolutastih kruhova. Svaki kruh pripravi od dvije desetine efe* brašna.
6 Stavi ih pred Jehovu na stol od čistog zlata+ i naslaži ih u dva kupa, po šest kruhova u svaki kup.+
7 Na svaki kup stavi čistog tamjana i neka se on u vatri prinese Jehovi kao žrtva+ koja predočava* kruh.
8 Neka se na svaki dan počinka taj kruh naslaže pred Jehovom.+ To je trajan savez s Izraelcima.
9 Neka taj kruh pripadne Aronu i njegovim sinovima+ i neka ga oni jedu na svetom mjestu,+ jer je on posebno svet, svetiji od drugih žrtava koje se u vatri prinose Jehovi, te pripada svećeniku. To je trajna uredba.”
10 Jednog dana u taboru su se potukli sin jedne Izraelke, kojem je otac bio Egipćanin,+ i neki Izraelac.
11 Tada je sin Izraelke počeo huliti na Božje ime i proklinjati ga.+ Zato su ga doveli k Mojsiju.+ Njegova majka zvala se Šelomita, a bila je Dibrijeva kći, iz Danovog plemena.
12 I stavili su ga pod stražu dok Jehova ne obznani što trebaju učiniti.+
13 Tada je Jehova rekao Mojsiju:
14 “Onoga koji je proklinjao moje ime izvedi iz tabora. I neka svi oni koji su ga čuli kako huli polože ruke na njegovu glavu pa neka ga sav narod kamenuje.+
15 A ti kaži Izraelcima: ‘Ako tko prokune svog Boga, odgovarat će za svoj grijeh.
16 Onaj tko pohuli na Jehovino ime, neka se pogubi.+ Neka ga sav narod kamenuje. Bio došljak ili Izraelac, ako pohuli na Božje ime, neka se pogubi.
17 Ako tko oduzme život čovjeku*, neka se pogubi.+
18 Tko ubije tuđu domaću životinju*, neka da naknadu za nju – život za život*.
19 Ako tko ozlijedi svog bližnjeg, neka mu se učini onako kako je on učinio njemu.+
20 Prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub – ista ozljeda kakvu je on nanio svom bližnjem neka se nanese i njemu.+
21 Tko udari tuđu životinju tako da ona ugine, neka da naknadu za nju,+ ali tko zada smrtni udarac čovjeku, neka se pogubi.+
22 Neka isti zakon vrijedi za svakoga – i za došljaka i za Izraelca+ – jer sam ja Jehova, vaš Bog.’”
23 Potom je Mojsije to prenio Izraelcima pa su oni izveli iz tabora čovjeka koji je proklinjao Božje ime te su ga kamenovali.+ Tako su Izraelci učinili ono što je Jehova zapovjedio Mojsiju.
