Levitski zakonik 7:1-38

7  Ovo je zakon o žrtvama za krivnju:+ One su posebno svete.  Neka se žrtva za krivnju kolje na mjestu na kojem se kolje i žrtva paljenica i neka svećenik njenom krvlju+ poškropi žrtvenik sa svih strana.+  Neka prinese sve njeno salo,+ naime pretili rep, salo koje prekriva crijeva  te oba bubrega sa salom koje je na njima, uz slabine. Neka s bubrezima izvadi i salo koje je na jetri.+  Neka svećenik sve to spali na žrtveniku kao žrtvu koja se u vatri prinosi Jehovi.+ To je žrtva za krivnju.  Neka je jedu samo muškarci koji služe kao svećenici.+ Neka je jedu na svetom mjestu. Ona je posebno sveta.+  Zakon koji vrijedi za žrtve za grijeh vrijedi i za žrtve za krivnju. Meso tih žrtava pripada svećeniku koji vrši obred očišćenja.+  Neka svećeniku koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu pripadne koža+ životinje koju je prinio kao žrtvu paljenicu.  Svaka žitna žrtva koja je pečena u peći, pržena na tavi ili pečena na ploči+ pripada svećeniku koji je prinosi. Ona pripada njemu.+ 10  A svaka žitna žrtva polivena uljem+ ili suha+ neka pripadne svim Aronovim sinovima. Svakom neka pripadne jednak dio. 11  Ovo je zakon o žrtvama zajedništva+ koje će se prinositi Jehovi: 12  Ako ih tko prinosi kao izraz zahvalnosti,+ neka sa žrtvom zahvalnicom prinese i beskvasne kolutaste kruhove napravljene od tijesta s uljem, beskvasne lepinje namazane uljem i kolutaste kruhove napravljene od finog brašna pomiješanog s puno ulja. 13  Neka uza sve to prinese i kolutaste kruhove od ukvasanog tijesta zajedno sa žrtvom zajedništva koju prinosi kao zahvalnicu. 14  Neka se po jedan komad od svih tih kruhova prinese Jehovi kao posvećeni dio. Taj dio neka pripadne svećeniku koji škropi žrtvenik krvlju žrtava zajedništva.+ 15  Meso žrtve zajedništva koja je prinesena kao zahvalnica neka se pojede tog istog dana. Neka se ništa ne ostavlja za sutra.+ 16  Ako tko prinosi žrtvu radi zavjeta+ ili dragovoljnu žrtvu,+ neka se njegova žrtva pojede istog dana kad je prinosi. Ako što od nje ostane, može se jesti i sutradan. 17  Ali ako nešto mesa žrtve ostane za treći dan, neka se spali.+ 18  Ako bi se meso njegove žrtve zajedništva jelo i treći dan, onaj tko ju je prinio neće steći Božju naklonost. Njegova žrtva neće biti prihvaćena. Njeno je meso odvratno i onaj tko ga bude jeo odgovarat će za svoj prijestup.+ 19  Meso koje dođe u doticaj s nečim nečistim ne smije se jesti. Neka se spali. Tko je god čist može jesti meso koje je čisto. 20  A ako netko tko je nečist pojede meso žrtve zajedništva prinesene Jehovi, neka se pogubi i tako ukloni iz svog naroda.+ 21  Ako tko dotakne nešto nečisto – ljudsku nečistoću,+ kakvu nečistu životinju+ ili nešto drugo što je nečisto i odvratno+ – pa zatim pojede meso žrtve zajedništva koja je prinesena Jehovi, neka se pogubi i tako ukloni iz svog naroda.’” 22  Jehova je zatim rekao Mojsiju: 23  “Kaži Izraelcima: ‘Ne jedite salo+ – ni goveđe, ni ovčje, ni kozje. 24  Salo uginule životinje i salo životinje koju je zaklala neka zvijer može se upotrijebiti za bilo što, ali ga nipošto ne smijete jesti.+ 25  Tko god pojede salo žrtvene životinje koju je predao da se u vatri prinese Jehovi, neka se pogubi i tako ukloni iz svog naroda. 26  Ni u jednom mjestu u kojem živite ne smijete jesti nikakve krvi,+ ni od ptica ni od drugih životinja. 27  Ako tko pojede bilo kakvu krv, neka se pogubi+ i tako ukloni iz svog naroda.’” 28  Jehova je zatim rekao Mojsiju: 29  “Kaži Izraelcima: ‘Tko prinosi Jehovi žrtvu zajedništva, neka Jehovi donese dio svoje žrtve zajedništva.+ 30  Neka na svojim rukama donese salo+ i prsa kako bi se u vatri prinijeli Jehovi i neka ih zanjiše pred Jehovom kao zanjihanu žrtvu.+ 31  Neka svećenik spali salo na žrtveniku,+ a prsa neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima.+ 32  Desni but svojih žrtava zajedništva dajte svećeniku kao posvećeni dio.+ 33  Aronovom sinu koji prinosi krv žrtava zajedništva i njihovo salo neka pripadne desni but.+ 34  Jer ja uzimam od Izraelaca, od njihovih žrtava zajedništva, prsa koja su prinesena kao zanjihana žrtva i but prinesen kao posvećeni dio te ih dajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna uredba za Izraelce.+ 35  Taj dio žrtava koje se u vatri prinose Jehovi treba se odvajati za svećenike, za Arona i njegove sinove. Tako je bilo određeno onog dana kad su bili dovedeni pred Jehovu da mu služe kao svećenici.+ 36  Jehova je na dan njihovog pomazanja+ zapovjedio Izraelcima da im daju taj dio. To je trajna odredba, koju trebaju izvršavati iz naraštaja u naraštaj.’” 37  To je zakon o žrtvama paljenicama,+ žitnim žrtvama,+ žrtvama za grijeh,+ žrtvama za krivnju,+ žrtvama za postavljanje u svećeničku službu+ i žrtvama zajedništva.+ 38  Jehova ga je dao Mojsiju na gori Sinaju,+ a on je potom u Sinajskoj pustinji zapovjedio Izraelcima da prinose žrtve Jehovi.+

Bilješke