Luka 1:1-80

1  Mnogi su nastojali sastaviti izvještaj o događajima u čiju smo se istinitost uvjerili,+ 2  i to onako kako su nam ih prenijeli oni koji su od početka bili očevici tih događaja+ i objavitelji Božje riječi*.+ 3  Stoga sam i ja, časni Teofile,+ nakon što sam pomno ispitao sve od početka, odlučio tebi napisati sve po redu* 4  da se osvjedočiš u pouzdanost onoga čemu si poučen.+ 5  U danima judejskog kralja Heroda*+ živio je svećenik po imenu Zaharija, koji je pripadao Abijinoj skupini.+ Žena mu je bila iz Aronove loze, a zvala se Elizabeta. 6  Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su se besprijekorno držali svih Jehovinih* zapovijedi i zakona. 7  Ali nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim godinama. 8  Dok je Zaharija jednom prilikom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu,+ 9  prema svećeničkom je običaju ždrijebom bio izabran da uđe u Jehovino* svetište+ i prinese kad.+ 10  Tijekom prinošenja kada sav okupljeni narod vani se molio. 11  Tada se Zahariji ukazao Jehovin* anđeo – stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12  Kad ga je Zaharija ugledao, uznemirio se i obuzeo ga je strah. 13  No anđeo mu je rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer su uslišene tvoje usrdne molitve i tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina. Daj mu ime Ivan.+ 14  Radovat ćeš se i veseliti i mnogi će se obradovati njegovom rođenju+ 15  jer će biti velik u Jehovinim* očima.+ Ali ne smije piti vina ni drugog opojnog pića.+ Bit će pun svetog duha i prije nego što se rodi*.+ 16  On će pomoći mnogim Izraelcima da se vrate svom Bogu, Jehovi*.+ 17  I ići će pred Bogom pun duha i snage kao Ilija+ kako bi učinio da srce očeva postane poput srca djece*+ i kako bi pomogao neposlušnima da postupaju mudro poput pravednika. Tako će pripremiti narod za Jehovu*.”+ 18  A Zaharija je rekao anđelu: “Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star, a i žena mi je u poodmaklim godinama.” 19  Anđeo mu je odgovorio: “Ja sam Gabrijel,+ koji stoji pred Bogom.+ On me poslao da ti objavim tu dobru vijest. 20  Ali budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana kad se to dogodi.” 21  A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u svetištu. 22  Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći, pa su shvatili da je u svetištu vidio nešto nadnaravno*. Budući da je bio nijem, pokušavao se znakovima sporazumjeti s njima. 23  A kad je završilo vrijeme njegove službe, otišao je kući. 24  Nakon nekog vremena njegova je žena Elizabeta zatrudnjela i pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: 25  “Jehova* je to učinio za mene. Smilovao mi se i uklonio je sramotu koja me pratila.”+ 26  Kad je Elizabeta bila u šestom mjesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gabrijela+ u galilejski grad Nazaret 27  djevici+ zaručenoj za čovjeka iz Davidove loze koji se zvao Josip. Djevici je bilo ime Marija.+ 28  Kad je anđeo došao k njoj, rekao je: “Zdravo, milošću obdarena, Jehova* je s tobom.” 29  A ona se uplašila kad je to čula i pokušala je dokučiti što bi taj pozdrav mogao značiti. 30  No anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si stekla Božju naklonost. 31  Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ Daj mu ime Isus.+ 32  On će biti velik+ i zvat će se Sin Svevišnjega.+ Jehova* Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida+ 33  i on će kraljevati nad Jakovljevim potomcima zauvijek i njegovoj vlasti* neće biti kraja.”+ 34  A Marija je upitala anđela: “Kako je to moguće kad sam još djevica*?”+ 35  Anđeo joj je odgovorio: “Sveti duh doći će na tebe+ i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto,+ Božji Sin.+ 36  I tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina iako je u poodmakloj dobi. Ljudi su je zvali nerotkinjom, a sada je u šestom mjesecu trudnoće. 37  Jer Bogu ništa* nije nemoguće.”+ 38  Tada je Marija rekla: “Evo Jehovine* robinje! Neka mi bude kako si rekao.” I anđeo je otišao od nje. 39  Ubrzo nakon toga Marija je žurno otišla u jedan grad u judejskim brdima. 40  Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. 41  Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dijete u njenoj utrobi. Elizabeta se ispunila svetim duhom 42  i uzviknula je na sav glas: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! 43  Čime sam zaslužila tu čast da majka mog Gospodina dođe k meni? 44  Jer evo, kad sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. 45  Sretna je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti sve što joj je Jehova* rekao.” 46  A Marija je rekla: “Moja duša* veliča Jehovu*+ 47  i moj duh kliče Bogu, mom Spasitelju,+ 48  jer obratio je pažnju na svoju neznatnu robinju.+ Odsad će me svi naraštaji nazivati sretnom,+ 49  jer Silni je za mene učinio velika djela i njegovo je ime sveto.+ 50  On iz naraštaja u naraštaj iskazuje milost onima koji ga se boje.+ 51  Svojom je rukom učinio moćna djela, raspršio je one kojima su u srcu ohole zamisli.+ 52  Moćnike je zbacio s njihovih prijestolja,+ a neznatne je uzvisio.+ 53  Gladne je nasitio svakojakim dobrima,+ a bogate je otpustio praznih ruku. 54  Pritekao je u pomoć svom sluzi Izraelu i tako pokazao da se sjeća svog obećanja,+ 55  koje je dao našim precima, da će Abrahamu i njegovim potomcima+ zauvijek iskazivati milost.” 56  Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući. 57  Elizabeti je došlo vrijeme da rodi i rodila je sina. 58  A njeni susjedi i rođaci čuli su da joj je Jehova* iskazao veliku milost i radovali su se s njom.+ 59  Došli su osmog dana, kad je trebalo obrezati dijete,+ i htjeli su mu dati ime Zaharija, po njegovom ocu. 60  Ali djetetova se majka usprotivila: “Ne, zvat će se Ivan!” 61  Nato su joj rekli: “Nitko od tvoje rodbine ne zove se tako.” 62  Potom su znakovima upitali oca kako bi on htio da se dijete zove. 63  A on je zatražio pločicu i napisao: “Ime mu je Ivan.”+ Tada su se svi začudili. 64  I odmah mu se vratio dar govora te je počeo govoriti+ i hvaliti Boga. 65  Svi njihovi susjedi bili su zadivljeni i o svemu tome počelo se govoriti po svim judejskim brdima. 66  I svi koji su čuli za to razmišljali su o tome i pitali se: “Što će biti od tog djeteta?” Jer bilo je jasno da je Jehova* s njim. 67  Tada se njegov otac Zaharija ispunio svetim duhom i počeo je prorokovati: 68  “Neka je hvaljen Jehova*, Izraelov Bog,+ jer se smilovao svom narodu i izbavio ga.+ 69  I podignuo nam je moćnog izbavitelja*+ iz kraljevske loze svog sluge Davida.+ 70  On je i obećao preko svojih svetih proroka iz davnine+ 71  da ćemo biti spašeni od svojih neprijatelja i od svih koji nas mrze.+ 72  Iskazao nam je milosrđe kako je i obećao našim precima i sjetio se svog svetog saveza,+ 73  zakletve koju je dao našem praocu Abrahamu,+ 74  da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, dati da mu bez straha služimo* 75  u vjernosti i pravednosti sve dane svog života. 76  A ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići pred Jehovom* da mu pripremiš puteve,+ 77  da objaviš njegovom narodu da spasenje dolazi oproštenjem njihovih grijeha,+ 78  zahvaljujući dubokoj samilosti našeg Boga. Njegova će nas samilost obasjati s nebesa poput svanuća 79  i donijet će svjetlo onima koji sjede u tami i smrtnoj sjeni+ te će voditi naše korake na put mira.” 80  A dječak je odrastao i postao zreo čovjek*. Boravio je u pustinji sve dok nije došlo vrijeme da započne svoju službu u Izraelu.

Bilješke

Po svemu sudeći, misli se na dobru vijest.
Ili: “logičnim redoslijedom”.
Ili: “već od majčine utrobe”.
Ili: “kako bi srce očeva obratio k djeci”.
Ili: “imao viđenje”.
Dosl.: “njegovom kraljevstvu”.
Ili: “kad još nisam imala spolne odnose s muškarcem”.
Ili: “ništa što kaže”.
Ili: “Cijelo moje biće”. Vidi izraz “duša” u Rječniku.
Dosl.: “Jehovina ruka”. Vidi dodatak A5.
Ili: “rog spasenja”. Vidi izraz “rog” u Rječniku.
Ili: “vršimo svetu službu”.
Dosl.: “i jačao duhom”.