Luka 1:1-80

Luka se obraća Teofilu (1⁠–⁠4)
Gabrijel prorekao rođenje Ivana Krstitelja (5⁠–⁠25)
Gabrijel prorekao Isusovo rođenje (26⁠–⁠38)
Marija odlazi k Elizabeti (39⁠–⁠45)
Marija veliča Jehovu (46⁠–⁠56)
Elizabeta rodila sina; dječak nazvan Ivan (57⁠–⁠66)
Zaharijino proročanstvo (67⁠–⁠80)

1 Mnogi su nastojali sastaviti izvještaj o događajima u čiju smo se istinitost uvjerili,+ ² i to onako kako su nam ih prenijeli oni koji su od početka bili očevici tih događaja+ i objavitelji Božje riječi*.+ ³ Stoga sam i ja, časni Teofile,+ nakon što sam pomno ispitao sve od početka, odlučio tebi napisati sve po redu* ⁴ da se osvjedočiš u pouzdanost onoga čemu si poučen.+ ⁵ U danima judejskog kralja Heroda*+ živio je svećenik po imenu Zaharija, koji je pripadao Abijinoj skupini.+ Žena mu je bila iz Aronove loze, a zvala se Elizabeta. ⁶ Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su se besprijekorno držali svih Jehovinih* zapovijedi i zakona. ⁷ Ali nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim godinama. ⁸ Dok je Zaharija jednom prilikom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu,+ ⁹ prema svećeničkom je običaju ždrijebom bio izabran da uđe u Jehovino* svetište+ i prinese kad.+ ¹⁰ Tijekom prinošenja kada sav okupljeni narod vani se molio. ¹¹ Tada se Zahariji ukazao Jehovin* anđeo – stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. ¹² Kad ga je Zaharija ugledao, uznemirio se i obuzeo ga je strah. ¹³ No anđeo mu je rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer su uslišene tvoje usrdne molitve i tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina. Daj mu ime Ivan.+ ¹⁴ Radovat ćeš se i veseliti i mnogi će se obradovati njegovom rođenju+ ¹⁵ jer će biti velik u Jehovinim* očima.+ Ali ne smije piti vina ni drugog opojnog pića.+ Bit će pun svetog duha i prije nego što se rodi*.+ ¹⁶ On će pomoći mnogim Izraelcima da se vrate svom Bogu, Jehovi*.+ ¹⁷ I ići će pred Bogom pun duha i snage kao Ilija+ kako bi učinio da srce očeva postane poput srca djece*+ i kako bi pomogao neposlušnima da postupaju mudro poput pravednika. Tako će pripremiti narod za Jehovu*.”+ ¹⁸ A Zaharija je rekao anđelu: “Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star, a i žena mi je u poodmaklim godinama.” ¹⁹ Anđeo mu je odgovorio: “Ja sam Gabrijel,+ koji stoji pred Bogom.+ On me poslao da ti objavim tu dobru vijest. ²⁰ Ali budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana kad se to dogodi.” ²¹ A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u svetištu. ²² Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći, pa su shvatili da je u svetištu vidio nešto nadnaravno*. Budući da je bio nijem, pokušavao se znakovima sporazumjeti s njima. ²³ A kad je završilo vrijeme njegove službe, otišao je kući. ²⁴ Nakon nekog vremena njegova je žena Elizabeta zatrudnjela i pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: ²⁵ “Jehova* je to učinio za mene. Smilovao mi se i uklonio je sramotu koja me pratila.”+ ²⁶ Kad je Elizabeta bila u šestom mjesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gabrijela+ u galilejski grad Nazaret ²⁷ djevici+ zaručenoj za čovjeka iz Davidove loze koji se zvao Josip. Djevici je bilo ime Marija.+ ²⁸ Kad je anđeo došao k njoj, rekao je: “Zdravo, milošću obdarena, Jehova* je s tobom.” ²⁹ A ona se uplašila kad je to čula i pokušala je dokučiti što bi taj pozdrav mogao značiti. ³⁰ No anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si stekla Božju naklonost. ³¹ Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ Daj mu ime Isus.+ ³² On će biti velik+ i zvat će se Sin Svevišnjega.+ Jehova* Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida+ ³³ i on će kraljevati nad Jakovljevim potomcima zauvijek i njegovoj vlasti* neće biti kraja.”+ ³⁴ A Marija je upitala anđela: “Kako je to moguće kad sam još djevica*?”+ ³⁵ Anđeo joj je odgovorio: “Sveti duh doći će na tebe+ i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto,+ Božji Sin.+ ³⁶ I tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina iako je u poodmakloj dobi. Ljudi su je zvali nerotkinjom, a sada je u šestom mjesecu trudnoće. ³⁷ Jer Bogu ništa* nije nemoguće.”+ ³⁸ Tada je Marija rekla: “Evo Jehovine* robinje! Neka mi bude kako si rekao.” I anđeo je otišao od nje. ³⁹ Ubrzo nakon toga Marija je žurno otišla u jedan grad u judejskim brdima. ⁴⁰ Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. ⁴¹ Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dijete u njenoj utrobi. Elizabeta se ispunila svetim duhom ⁴² i uzviknula je na sav glas: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! ⁴³ Čime sam zaslužila tu čast da majka mog Gospodina dođe k meni? ⁴⁴ Jer evo, kad sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. ⁴⁵ Sretna je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti sve što joj je Jehova* rekao.” ⁴⁶ A Marija je rekla: “Moja duša* veliča Jehovu*+ ⁴⁷ i moj duh kliče Bogu, mom Spasitelju,+ ⁴⁸ jer obratio je pažnju na svoju neznatnu robinju.+ Odsad će me svi naraštaji nazivati sretnom,+ ⁴⁹ jer Silni je za mene učinio velika djela i njegovo je ime sveto.+ ⁵⁰ On iz naraštaja u naraštaj iskazuje milost onima koji ga se boje.+ ⁵¹ Svojom je rukom učinio moćna djela, raspršio je one kojima su u srcu ohole zamisli.+ ⁵² Moćnike je zbacio s njihovih prijestolja,+ a neznatne je uzvisio.+ ⁵³ Gladne je nasitio svakojakim dobrima,+ a bogate je otpustio praznih ruku. ⁵⁴ Pritekao je u pomoć svom sluzi Izraelu i tako pokazao da se sjeća svog obećanja,+ ⁵⁵ koje je dao našim precima, da će Abrahamu i njegovim potomcima+ zauvijek iskazivati milost.” ⁵⁶ Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući. ⁵⁷ Elizabeti je došlo vrijeme da rodi i rodila je sina. ⁵⁸ A njeni susjedi i rođaci čuli su da joj je Jehova* iskazao veliku milost i radovali su se s njom.+ ⁵⁹ Došli su osmog dana, kad je trebalo obrezati dijete,+ i htjeli su mu dati ime Zaharija, po njegovom ocu. ⁶⁰ Ali djetetova se majka usprotivila: “Ne, zvat će se Ivan!” ⁶¹ Nato su joj rekli: “Nitko od tvoje rodbine ne zove se tako.” ⁶² Potom su znakovima upitali oca kako bi on htio da se dijete zove. ⁶³ A on je zatražio pločicu i napisao: “Ime mu je Ivan.”+ Tada su se svi začudili. ⁶⁴ I odmah mu se vratio dar govora te je počeo govoriti+ i hvaliti Boga. ⁶⁵ Svi njihovi susjedi bili su zadivljeni i o svemu tome počelo se govoriti po svim judejskim brdima. ⁶⁶ I svi koji su čuli za to razmišljali su o tome i pitali se: “Što će biti od tog djeteta?” Jer bilo je jasno da je Jehova* s njim. ⁶⁷ Tada se njegov otac Zaharija ispunio svetim duhom i počeo je prorokovati: ⁶⁸ “Neka je hvaljen Jehova*, Izraelov Bog,+ jer se smilovao svom narodu i izbavio ga.+ ⁶⁹ I podignuo nam je moćnog izbavitelja*+ iz kraljevske loze svog sluge Davida.+ ⁷⁰ On je i obećao preko svojih svetih proroka iz davnine+ ⁷¹ da ćemo biti spašeni od svojih neprijatelja i od svih koji nas mrze.+ ⁷² Iskazao nam je milosrđe kako je i obećao našim precima i sjetio se svog svetog saveza,+ ⁷³ zakletve koju je dao našem praocu Abrahamu,+ ⁷⁴ da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, dati da mu bez straha služimo* ⁷⁵ u vjernosti i pravednosti sve dane svog života. ⁷⁶ A ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići pred Jehovom* da mu pripremiš puteve,+ ⁷⁷ da objaviš njegovom narodu da spasenje dolazi oproštenjem njihovih grijeha,+ ⁷⁸ zahvaljujući dubokoj samilosti našeg Boga. Njegova će nas samilost obasjati s nebesa poput svanuća ⁷⁹ i donijet će svjetlo onima koji sjede u tami i smrtnoj sjeni+ te će voditi naše korake na put mira.” ⁸⁰ A dječak je odrastao i postao zreo čovjek*. Boravio je u pustinji sve dok nije došlo vrijeme da započne svoju službu u Izraelu.