Luka 6:1-49
-
“Sin Čovječji gospodar je subote” (1–5)
-
Izliječen čovjek s usahnulom rukom (6–11)
-
Dvanaest apostola (12–16)
-
Isus poučava i liječi ljude (17–19)
-
Razlozi za sreću i upozorenja na nevolju (20–26)
-
“Ljubite svoje neprijatelje” (27–36)
-
Ne suditi drugima (37–42)
-
Drvo se poznaje po svom plodu (43–45)
-
Dobro sagrađena kuća i kuća bez čvrstog temelja (46–49)
6 Isus je jednom u subotu* prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje,+ trljali ga rukama i jeli.+
2 Nato su neki farizeji rekli: “Zašto činite ono što nije dopušteno činiti u subotu?”+
3 Isus im je odgovorio: “Zar nikad niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi ljudi ogladnjeli?+
4 Ušao je u Božji dom i zatražio kruhove koji su bili stavljeni pred Boga pa su ih jeli i on i njegovi ljudi, iako te kruhove nije smio jesti nitko osim svećenika.”+
5 Zatim im je rekao: “Sin Čovječji gospodar je subote.”+
6 Jedne druge subote+ ušao je u sinagogu i počeo poučavati. Ondje je bio neki čovjek kojem je desna ruka bila usahnula*.+
7 Pismoznanci i farizeji pomno su promatrali Isusa da vide hoće li liječiti u subotu kako bi našli nešto za što bi ga mogli optužiti.
8 No on je znao o čemu razmišljaju,+ pa je čovjeku s usahnulom rukom rekao: “Ustani i stani na sredinu.” I on je ustao te stao pred njih.
9 Tada im je Isus rekao: “Pitam vas: Smije li se u subotu činiti dobro ili zlo? Smije li se život spasiti ili oduzeti?”+
10 Zatim ih je sve pogledao i rekao čovjeku: “Ispruži ruku!” Čovjek je to učinio i ruka mu je ozdravila.
11 A oni su se, izvan sebe od bijesa, počeli dogovarati što da učine Isusu.
12 Jednog dana otišao je na goru da se moli+ i cijelu se noć molio Bogu.+
13 Kad se razdanilo, dozvao je svoje učenike i među njima izabrao dvanaestoricu te ih nazvao apostolima:+
14 Šimuna, kojeg je nazvao Petar, njegovog brata Andriju, zatim Jakova, Ivana, Filipa,+ Bartolomeja,
15 Mateja, Tomu,+ Alfejevog sina Jakova, Šimuna zvanog Revni*,
16 Jakovljevog sina Judu i Judu Iskariota, koji je postao izdajnik.
17 I sišao je s njima s gore te se zaustavio na nekoj zaravni. Ondje je bilo mnogo njegovih učenika i silno mnoštvo ljudi iz cijele Judeje i iz Jeruzalema te iz tirskog i sidonskog primorja, koji su došli da ga čuju i da ih izliječi od njihovih bolesti.
18 Izliječio je čak i one koje su mučili nečisti duhovi.
19 I svi su ga nastojali dotaknuti jer je iz njega izlazila sila+ i sve ih je liječila.
20 A on je pogledao svoje učenike i rekao:
“Sretni ste vi koji ste siromašni, jer vaše je Božje kraljevstvo.+
21 Sretni ste vi koji sada gladujete, jer ćete se nasititi.+
Sretni ste vi koji sada plačete, jer ćete se smijati.+
22 Sretni ste kad vas zbog Sina Čovječjeg mrze,+ izopćuju,+ vrijeđaju i dovode vas* na zao glas.
23 Tada se radujte i skačite od veselja jer vas čeka velika nagrada na nebu! To su isto njihovi preci činili prorocima.+
24 Ali teško vama koji ste bogati,+ jer je to sva utjeha koju ćete dobiti.+
25 Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati.
Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati.+
26 Teško vama kad svi dobro govore o vama,+ jer to su isto njihovi preci činili lažnim prorocima.
27 A vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,+
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas vrijeđaju.+
29 Onome tko te udari po jednom obrazu, okreni i drugi. Onome tko ti uzme gornju haljinu, nemoj uskratiti ni donju.+
30 Daj svakome ono što zatraži od tebe,+ a ako ti netko nešto uzme, ne traži da ti to vrati.
31 Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima.+
32 Ako volite one koji vas vole, zaslužujete li zbog toga pohvalu? I grešnici vole one koji njih vole.+
33 Ako činite dobro onima koji vama čine dobro, zaslužujete li zbog toga pohvalu? I grešnici čine to isto.
34 I ako posuđujete* onima od kojih očekujete da će vam vratiti, zaslužujete li zbog toga pohvalu?+ I grešnici posuđuju grešnicima očekujući da će dobiti natrag onoliko koliko su posudili.
35 Naprotiv, ljubite svoje neprijatelje, činite dobro svima i posuđujte ne očekujući da će vam se išta vratiti.+ Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer on je dobar čak i prema nezahvalnima i zlima.+
36 Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan.+
37 Ne sudite*, i neće vam se suditi.+ Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i bit će vam oprošteno.+
38 Dajte, i dat će vam se.+ Nasut će vam se u nabore haljine dobra mjera – nabijena, stresena i obilna. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti.”
39 A ispričao im je i neke usporedbe: “Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu?+
40 Nijedan učenik nije veći od svog učitelja, nego je, kad je posve poučen, ravan svom učitelju.
41 Zašto onda vidiš trun u oku svog brata, a ne primjećuješ gredu u svom oku?+
42 Kako možeš reći svom bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim trun iz oka’, a ne vidiš da sam imaš gredu u oku? Licemjeru! Najprije izvadi gredu iz svog oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako izvaditi trun iz oka svog brata.
43 Nijedno dobro drvo ne donosi loš plod niti ijedno loše drvo donosi dobar plod.+
44 Jer svako se drvo poznaje po svom plodu.+ Smokve se ne beru s trnja niti se grožđe bere s trnovitog grma.
45 Dobar čovjek iz dobre riznice svog srca iznosi ono što je dobro, a zao čovjek iz svoje zle riznice iznosi ono što je zlo. Jer usta govore ono čega je srce puno.+
46 Zašto me zovete ‘Gospodine! Gospodine!’ a ne činite ono što govorim?+
47 Reći ću vam kome je nalik svatko tko dolazi k meni i čuje moje riječi te ih izvršava:+
48 On je kao čovjek koji je, dok je gradio kuću, kopao u dubinu i položio temelj na stijeni. Kad je došla poplava, bujica je navalila na kuću, ali nije ju mogla uzdrmati jer je kuća bila dobro sagrađena.+
49 A onaj tko čuje moje riječi, ali ih ne izvršava,+ nalik je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji, bez temelja. Kad je bujica navalila na kuću, ona se odmah srušila i posve se raspala.”
