Marko 10:1-52
10 Zatim je otišao odande, prešao Jordan i došao u rubno područje Judeje. Narod je opet došao k njemu, a on ih je počeo poučavati, kao što je to obično i činio.+
2 Tada su k njemu došli farizeji kako bi ga iskušali. Upitali su ga je li dopušteno da se muškarac razvede od svoje žene.+
3 A on im je odvratio: “Što vam je zapovjedio Mojsije?”
4 Oni su odgovorili: “Mojsije je dopustio mužu da napiše potvrdu o razvodu i da se razvede od žene.”+
5 A Isus im je rekao: “Tu vam je zapovijed napisao zbog okorjelosti vašeg srca.+
6 No na početku stvaranja svijeta Bog je ‘načinio muškarca i ženu’+
7 i ‘zato će čovjek ostaviti oca i majku+
8 i njih dvoje bit će jedno tijelo’.+ Tako nisu više dvoje, nego su jedno tijelo.
9 Dakle, što je Bog združio*, neka čovjek ne rastavlja!”+
10 Kad su bili u kući, učenici su ga ispitivali o tome.
11 On im je rekao: “Tko se god razvede od svoje žene i oženi se drugom, čini preljub+ i postupa nevjerno prema prvoj ženi.
12 I ako se žena razvede od muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”+
13 Ljudi su mu dovodili djecu da ih blagoslovi*, ali učenici su ih prekoravali.+
14 Kad je Isus to vidio, razljutio se i rekao im: “Pustite djecu da dođu k meni, nemojte im braniti, jer takvima pripada Božje kraljevstvo.+
15 Zaista vam kažem, tko god ne prihvati Božje kraljevstvo poput djeteta, neće ući u njega.”+
16 I uzeo je djecu u naručje i blagoslivljao ih, polažući ruke na njih.+
17 Kad je polazio na put, dotrčao je neki čovjek, pao na koljena pred njim i upitao ga: “Dobri Učitelju, što moram činiti da dobijem* vječni život?”+
18 A Isus mu je rekao: “Zašto mene zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga.+
19 Zapovijedi znaš: ‘Ne ubij’,+ ‘Ne učini preljub’,+ ‘Ne ukradi’,+ ‘Nemoj lažno svjedočiti’,+ ‘Ne varaj’,+ ‘Poštuj oca i majku’.”+
20 On mu je odgovorio: “Učitelju, svega se toga držim još od mladosti.”
21 Tada ga je Isus pogledao i s naklonošću mu rekao: “Jedno ti nedostaje: Idi i prodaj sve što imaš te novac daj siromašnima, pa ćeš imati blago na nebu. A onda pođi za mnom*!”+
22 Ali on se rastužio kad je to čuo i otišao je žalostan jer je imao velik imetak.+
23 Pogledavši uokolo, Isus je rekao svojim učenicima: “Kako će teško bogati ući u Božje kraljevstvo!”+
24 A učenici su bili iznenađeni njegovim riječima. Nato im je Isus rekao: “Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo!
25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo.”+
26 Oni su se još više začudili pa su ga upitali*: “Tko se onda uopće može spasiti?”+
27 Isus je pogledao u njih i rekao: “Ljudima je to nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.”+
28 A Petar mu je kazao: “Mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”+
29 Isus je tada rekao: “Zaista vam kažem, nema nikoga tko je radi mene i radi dobre vijesti ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njive+
30 a da neće već sada primiti stostruko više – i kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i njiva, iako će usto doživjeti i progon+ – a u poretku* koji dolazi dobit će vječni život.
31 Ali mnogi koji su prvi bit će posljednji, a mnogi koji su posljednji bit će prvi.”+
32 Dok su putovali u Jeruzalem, Isus je išao ispred njih. Učenici su bili zadivljeni, a ljudi koji su išli za njima bili su prestrašeni. Tada je Isus opet pozvao dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti o onome što mu se treba dogoditi:+
33 “Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji ondje će biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima*,
34 a oni će mu se izrugivati, pljuvati ga, bičevati i ubiti, ali on će nakon tri dana uskrsnuti.”+
35 Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi,+ prišli su mu i rekli: “Učitelju, htjeli bismo da učiniš za nas ono što zatražimo od tebe.”+
36 On ih je upitao: “Što želite da učinim za vas?”
37 Odgovorili su mu: “Dopusti nam da u tvojoj slavi sjednemo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva.”+
38 Ali Isus im je rekao: “Ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše iz koje ja pijem? Možete li se krstiti krštenjem kojim se ja krstim?”+
39 Odgovorili su mu: “Možemo.” Nato im je Isus rekao: “Zaista ćete piti iz čaše iz koje ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim.+
40 Ali ne odlučujem ja tko će sjediti meni zdesna i slijeva. Ta mjesta pripadaju onima koje je izabrao moj Otac.”
41 Kad su to čula ostala desetorica, naljutila su se na Jakova i Ivana.+
42 No Isus ih je sve dozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni koje se smatra vladarima gospodare narodima i da moćnici drže narode pod svojom vlašću.+
43 A među vama ne smije biti tako. Nego, tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga,+
44 i tko god hoće biti prvi među vama, neka svima bude rob.
45 Jer ni Sin Čovječji nije došao da drugi služe njemu, nego da on služi drugima+ i da svoj život* da kao otkupninu za mnoge.”+
46 Potom su došli u Jerihon. A kad su on, njegovi učenici i mnoštvo ljudi izlazili iz Jerihona, slijepi prosjak po imenu Bartimej (Timejev sin) sjedio je kraj puta.+
47 Kad je čuo da onuda prolazi Isus Nazarećanin, povikao je: “Isuse, Sine Davidov,+ smiluj mi se!”+
48 Nato su ga mnogi počeli prekoravati i ušutkivati, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49 Tada se Isus zaustavio i rekao: “Pozovite ga!” I pozvali su slijepca, govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!”
50 On je zbacio svoj ogrtač, skočio na noge i otišao k Isusu.
51 Tada ga je Isus upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu je odgovorio: “Učitelju*, daj da progledam!”
52 A Isus mu je rekao: “Pođi kući, tvoja te vjera ozdravila.”+ On je istog trena progledao+ i krenuo putem za njim.
