Nehemija 13:1-31
13 Tog se dana čitalo iz Mojsijeve knjige pred narodom+ i našlo se da u njoj piše kako Amonci i Moapci+ ne smiju nikad biti primljeni u zajednicu* pravog Boga+
2 jer nisu Izraelce dočekali s kruhom i vodom, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune.+ Ali naš je Bog pretvorio prokletstvo u blagoslov.+
3 A kad je narod čuo što piše u Zakonu, počeo je odvajati od Izraela sve tuđince*.+
4 A prije toga je spremišta* doma* našeg Boga+ nadgledao svećenik Elijašib,+ Tobijin+ rođak.
5 On je za njega uredio veliku prostoriju u spremištu*, u kojoj su se prije ostavljale žitne žrtve, tamjan, pribor, desetina od žita, mladog vina i ulja+ određena za levite,+ pjevače i vratare te prilozi za svećenike.+
6 Dok se sve to zbivalo, ja nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine+ vladavine babilonskog kralja Artakserksa+ otišao kralju. A nakon nekog vremena zamolio sam kralja za dopust.
7 Kad sam se vratio u Jeruzalem, saznao sam da je Elijašib+ radi Tobije+ učinio zlo djelo tako što je za njega uredio prostoriju u spremištu koje je bilo u dvorištu doma pravog Boga.
8 To mi je bilo vrlo mrsko. Zato sam iz te prostorije izbacio sve Tobijino pokućstvo.
9 Potom sam izdao zapovijed da se očiste spremišta i vratio sam u njih pribor iz doma pravog Boga+ te žitnu žrtvu i tamjan.+
10 Doznao sam i da leviti nisu dobivali ono što im pripada,+ pa su leviti i pjevači koji su služili u hramu otišli svaki na svoje polje.+
11 Stoga sam prekorio namjesnike+ i rekao: “Zašto je dom pravog Boga zanemaren?”+ Zatim sam skupio one koji su bili otišli i vratio ih na njihovo mjesto.
12 A sav je Judin narod donio u spremišta+ desetinu+ od žita, mladog vina i ulja.
13 Zatim sam nad spremištima postavio svećenika Šelemiju, prepisivača* Sadoka i levita Pedaju, a Zakurov sin Hanan, Matanijin unuk, bio im je pomoćnik. Njih se smatralo pouzdanima, a dužnost im je bila da doneseno dijele svojoj braći.
14 Sjeti me se+ zbog toga, Bože moj, i nemoj iz sjećanja izbrisati vjernu ljubav koju sam pokazao prema tvom domu i prema službi koja se vrši u njemu!+
15 U to sam vrijeme u Judi vidio kako ljudi gaze grožđe u tijesku na dan počinka,+ skupljaju žito na hrpe i tovare ga na magarce, a isto tako i vino, grožđe, smokve i svakovrsne terete, te ih na taj dan donose u Jeruzalem.+ I opominjao sam ih da ne prodaju hranu na dan počinka*.
16 A Tirci koji su živjeli u gradu donosili su ribu i svakovrsnu robu te je na dan počinka prodavali Judinom narodu i stanovnicima Jeruzalema.+
17 Zato sam prekorio Judine dostojanstvenike i rekao im: “Kakvo to zlo činite i oskvrnjujete dan počinka?
18 Nisu li tako činili vaši preci, pa je naš Bog nanio sve ove nevolje nama i ovom gradu? A vi potičete Boga da se još više ljuti na Izraela time što oskvrnjujete dan počinka.”+
19 I čim je uoči dana počinka počeo padati mrak u Jeruzalemu, izdao sam zapovijed da se zatvore gradska vrata. Još sam im rekao da ih ne otvaraju dok ne prođe dan počinka. Na vrata sam postavio nekoliko svojih slugu da se nikakav teret ne bi unio na taj dan.
20 A trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćili su izvan Jeruzalema jednom ili dvaput.
21 Tada sam ih upozorio: “Zašto noćite pred zidinama? Učinite li to još jednom, dići ću ruku na vas.” Otad više nisu dolazili na dan počinka.
22 Potom sam rekao levitima da se redovito obredno čiste te da dolaze čuvati vrata kako bi dan počinka ostao svet.+ Sjeti me se i po tome, Bože moj, i smiluj mi se zbog svoje velike vjerne ljubavi!+
23 U to sam vrijeme vidio i da su se neki Židovi oženili Ašdođankama,+ Amonkama i Moapkama.+
24 Polovina njihove djece govorila je ašdodski, a polovina jezik nekog drugog naroda, ali nitko od njih nije znao govoriti jezik Židova.
25 Zato sam ih prekoravao i upozoravao da će ih Bog kazniti, a neke sam od njih tukao,+ čupao im kosu i zaklinjao ih Bogom: “Nemojte svoje kćeri davati njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za svoje sinove ni za sebe!+
26 Nije li zbog njih zgriješio i izraelski kralj Salamun? Ni u jednom narodu nije bilo kralja kao što je on.+ Njegov ga je Bog volio,+ te ga je postavio za kralja nad svim Izraelom. Ali i njega su tuđinke navele na grijeh.+
27 Nije li sramotno to veliko zlo, ta nevjera koju činite našem Bogu time što se ženite tuđinkama?”+
28 Jedan od sinova Jojade,+ sina velikog svećenika Elijašiba,+ postao je zet Horonjanina Sanbalata.+ Zato sam ga otjerao od sebe.
29 Sjeti se tih ljudi i kazni ih, Bože moj, jer su okaljali svećeništvo te svećenički+ i levitski+ savez!
30 I očistio sam narod od sveg nečistog utjecaja tuđinaca i odredio sam dužnosti svećenicima i levitima, svakome u skladu sa službom koja mu je bila dodijeljena.+
31 Pobrinuo sam se i da se u određeno vrijeme nabavljaju drva+ te da se donose prvine.
Bože moj, sjeti me se po dobru!+
