Nehemija 9:1-38
9 Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca Izraelci su se okupili. Postili su odjeveni u kostrijet, posuti prašinom.+
2 Oni koji su po rođenju bili Izraelci odvojili su se od svih tuđinaca.+ I stajali su i priznavali svoje grijehe i grijehe svojih predaka.+
3 Stojeći na svom mjestu, tri su sata* slušali čitanje knjige Zakona+ Jehove, svog Boga, a onda su tri sata priznavali grijehe i klanjali se Jehovi, svom Bogu.
4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija,+ Bani i Kenani popeli su se na postolje+ podignuto za levite i glasno zavapili k Jehovi, svom Bogu.
5 Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli su ovako: “Ustanite i hvalite Jehovu, svog Boga, u svu vječnost*!+ Neka je hvaljeno tvoje veličanstveno ime, koje je iznad svake slave i hvale!
6 Ti si jedini, Jehova!+ Ti si stvorio nebesa, nebo nad nebesima i svu njihovu vojsku, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima. Ti ih sve održavaš na životu i nebeska vojska klanja ti se.
7 Ti si, Jehova, pravi Bog, koji je izabrao Abrama+ i izveo ga iz Ura Kaldejskog+ i dao mu ime Abraham.+
8 Vidio si da ti je njegovo srce vjerno+ i zato si s njim sklopio savez te si mu obećao dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana, obećao si je dati njegovom potomstvu.+ I ispunio si svoja obećanja jer si pravedan.
9 Vidio si nevolju naših predaka u Egiptu+ i čuo si njihov vapaj kod Crvenog mora.
10 I učinio si znakove i čuda kako bi kaznio faraona i sve njegove sluge i cijeli narod njegove zemlje+ jer si vidio da su drsko postupali+ s tvojim narodom. Proslavio si svoje ime i ono je ostalo slavno sve do danas.+
11 More si pred njima razdvojio, pa su prešli posred mora po suhom,+ a njihove si progonitelje bacio u dubine kao kamen u nemirno more.+
12 Danju si ih vodio stupom od oblaka, a noću stupom od vatre, kako bi im osvijetlio put kojim su trebali ići.+
13 Sišao si na goru Sinaj+ i govorio im s neba+ te im dao pravedne naredbe, pouzdane zakone*, dobre uredbe i zapovijedi.+
14 Objavio si im svoj sveti dan počinka+ i dao im zapovijedi, uredbe i zakon preko svog sluge Mojsija.
15 Dao si im kruh s neba kad su bili gladni+ i izveo im vodu iz stijene kad su bili žedni.+ I rekao si im neka idu u zemlju za koju si se zakleo* da ćeš im je dati i neka je zaposjednu.
16 Ali oni, naši preci, drsko su postupali+ i postali su tvrdoglavi*+ te nisu slušali tvoje zapovijedi.
17 Nisu htjeli slušati+ niti su se više sjećali čudesnih djela koja si učinio za njih, nego su postali tvrdoglavi i postavili su sebi vođu da se vrate u ropstvo u Egipat.+ Ali ti si Bog koji je spreman oprostiti, samilostan* i milosrdan, strpljiv* i pun vjerne ljubavi,+ pa ih nisi napustio.+
18 I kad su sebi načinili zlatno* tele i rekli: ‘To je naš Bog koji nas je izveo iz Egipta’,+ i kad su svojim djelima pokazali velik prezir prema tebi,
19 ti ih, zbog svog velikog milosrđa, čak ni tada nisi napustio u pustinji.+ Stup od oblaka nije ih danju prestao voditi putem niti im je stup od vatre noću prestao osvjetljavati put kojim su trebali ići.+
20 Dao si im svoj dobri duh da budu razboriti,+ njihovim ustima nisi uskratio svoju manu+ i dao si im vode kad su bili žedni.+
21 Četrdeset godina opskrbljivao si ih hranom u pustinji.+ Ništa im nije nedostajalo. Njihova se odjeća nije trošila+ i njihove noge nisu oticale.
22 Dao si im kraljevstva i narode i razdijelio im njihovu zemlju dio po dio,+ tako da su zaposjeli zemlju hešbonskog+ kralja Sihona+ i zemlju bašanskog kralja Oga.+
23 I njihove si sinove umnožio kao zvijezde na nebu.+ Potom si ih doveo u zemlju za koju si obećao njihovim praocima da će ući u nju i zaposjesti je.+
24 Njihovi su sinovi ušli u zemlju i zaposjeli je,+ a ti si pokorio pred njima Kanaance,+ stanovnike te zemlje, i dao ih u njihove ruke – i njihove kraljeve i narode te zemlje – da rade s njima što god hoće.
25 I osvojili su utvrđene gradove+ i plodnu zemlju+ te su zaposjeli kuće pune svakakvog dobra, iskopane nakapnice, vinograde, maslinike+ i mnogo voćaka. I jeli su, sitili se i debljali te uživali u tvojoj velikoj dobroti.
26 Ali postali su neposlušni i pobunili su se protiv tebe+ te su okrenuli leđa tvom Zakonu. Ubijali su tvoje proroke, koji su ih opominjali kako bi ih vratili k tebi, i svojim su djelima pokazivali velik prezir prema tebi.+
27 Zato si ih predavao u ruke njihovih protivnika,+ koji su im zadavali nevolje.+ A kad su u nevolji vapili k tebi, ti si ih čuo s neba i zbog svog velikog milosrđa davao si im spasitelje da bi ih izbavio iz ruku njihovih protivnika.+
28 Ali čim bi nevolje prestale, oni bi opet činili ono što je zlo pred tobom+ i ti bi ih prepuštao u ruke njihovih neprijatelja, koji bi ih tlačili.+ Tada bi ti se vratili i zvali te u pomoć,+ a ti bi čuo s neba i uvijek bi ih iznova izbavio zbog svog velikog milosrđa.+
29 Premda si ih opominjao kako bi se opet držali tvog Zakona, oni su drsko postupali i nisu htjeli slušati tvoje zapovijedi+ i ogriješili su se o tvoje zakone, koji znače život onome tko ih se drži.+ Tvrdoglavo su ti okretali leđa, bili su nepokorni i nisu htjeli slušati.
30 A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima+ i opominjao ih svojim duhom preko svojih proroka, ali nisu htjeli slušati. Na koncu si ih predao u ruke drugim narodima.+
31 Ali u svom velikom milosrđu nisi ih istrijebio+ niti napustio jer ti si Bog samilostan i milosrdan.+
32 A sada, Bože naš, Bože veliki i moćni, ti koji izazivaš strahopoštovanje, koji se držiš svog saveza i pokazuješ vjernu ljubav,+ nemoj zaboraviti sve nevolje koje su snašle nas, naše kraljeve, poglavare,+ svećenike,+ proroke,+ pretke i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva+ pa do danas.
33 Ti si pravedno postupio u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao vjerno, a mi smo činili zlo.+
34 Naši kraljevi, poglavari, svećenici i preci nisu se držali tvog Zakona, nisu slušali tvoje zapovijedi ni opomene koje si im davao.
35 Čak i kad su bili u svom kraljevstvu i uživali dobra koja si im u izobilju dao, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im podario, oni ti nisu služili+ i nisu prestali činiti zlo.
36 Evo, mi smo danas robovi+ – robovi smo u zemlji koju si dao našim precima da jedu njene plodove i njena dobra.
37 Njen obilan urod ide kraljevima koje si postavio nad nama zbog naših grijeha.+ Oni vladaju nad nama i nad našom stokom kako god žele, a mi smo u velikoj nevolji.
38 Zbog svega toga sklapamo pisani sporazum+ i ovjeravamo ga pečatom naših poglavara, levita i svećenika.”+
